Pratite nas

Razglednice

Ovo je najzabačenije mjesto na planeti: MISTERIOZNA TAČKA NEMO – GROBLJE ZA SVEMIRKE OBJEKTE

Published

on

Naša planeta i dalje sadrži gomile tajni. Tu su nepoznata mjesta koja tek treba da se otkriju i ona o kojima znamo veoma malo. Takođe postoji mjesto koje je zbog loših uslova za morski život i svoje nepristupačnosti postalo groblje za svemirske objekte. Ono se naziva tačka Nemo.

Tačka Nemo se nalazi usred Tihog okeana, gdje je dubina oko četiri kilometra, daleko od kopna i teritorija na kojima žive ljudi. U stvari, najbliža kopnena područja su udaljena od nje 2.688 kilometara.

Prema podacima Okeanske službe američke Nacionalne agencije za okean i atmosferu (NOAA), tačna lokacija ove tačke, kako je oni zovu “polom nepristupačnosti Pacifika”, nalazi se na 48°52.6’ južne geografske širine i 123° 23.6’ zapadne dužine, piše Msn.com.

Najbliže obale su ostrvo Dusi na sjeveru, antarktičko ostrvo Maher na jugu, novozelandska Čatamska ostrva na zapadu i teritorija Čilea na istoku. Ljudi koji su najbliži tački Nemo čak nisu ni na Zemlji – u pitanju su astronauti na Međunarodnoj svemirskoj stanici (ISS), koja orbitira na 416 km iznad Zemlje, a još je na manjoj udaljenosti kad leti iznad nje.

Što se tiče morskog života, tačka Nemo je najmanje biološki aktivan region okeana u svijetu, rekao je BBC-ju okeanograf Stiven D’Hond. On ukazuje da tu nema mnogo životinjskih vrsta ni na površini, ni na morskom dnu, i da je prostor “praktično beživotan”. To je zbog lokacije područja u dijelu poznatom kao Južnopacifički vrtlog – ogromna rotirajuća struja koja blokira ulazak hladnijih voda bogatih hranjivim materijama. Prosječna temperature vode tu je oko sedam stepeni Celzijusa.

Pošto je mjesto toliko udaljeno od kopna, to sprječava vjetar da prenese mnogo organske materije koja služi kao hrana neophodna za održavanje života.

Svi ti uslovi čine tačku Nemo idealnom mjestom za svemirske agencije da tu spuštaju svoje letjelice koje izvode iz orbite. To je, štaviše, mjesto na kojem NASA namjerava da pošalje Međunarodnu svemirsku stanicu, jer ona mora da se demontira i rekonfiguriše u 2024.

Na tački Nemo ima i drugih svemirskih stanica, poput ruskog “Mira”, koji je tamo od 2001, i još šest stanica iz sovjetskog programa “Salut”. Tu su i brojni svemirski brodovi koji su godinama korišteni za opsluživanje ISS, čak 263 njih, odbačenih između 1971. i 2016.

Kako navodi Msn.com, cilj svemirskih agencija koje koriste tačku Nemo je da spriječe da svemirski otpad padne na površinu Zemlje i nanese štetu ljudima. Zbog toga mnoge svemirske agencije iz različitih zemalja, uglavnom SAD, Rusije i Japana, usmjeravaju svoje letjelice ili satelite prema ovoj tački.

Arheolog Elis Gorman, sa Univerziteta Flindres u Adelejdu, u Australiji, kaže da, kao i u slučaju brodskih olupina, “sve što živi u tim dubinama pravi staništa i kolonizuje”. Jedina opasnost tamo za oblike života bi bilo izlivanje goriva sa tih brodova. Ostatak, kako smatra, “ne bi trebalo da predstavlja prijetnju za život u vodi”.

Tačka Nemo dobila je ime po kapetanu Nemu, karakteru kojeg je Žil Vern stvorio za svoj roman “20.000 milja pod morem”, uzimajući u obzir da je “nemo” latinska riječ koja znači “niko”. Otkrio ju je hrvatsko-kanadski inženjer i topograf Hrvoje Lukatela 1992. godine kad je tražio najudaljenije mjesto na Zemlji.

Da bi to izračunao, upotrijebio je softver visoke preciznosti i služio se podacima iz Digitalne karte svijeta koju je sastavila američka Agencija za odbrambeno mapiranje, sada poznata kao Obavještajna agencija za nacionalni geoprostor. Zahvaljujući tome, sada postoji mjesto za rješavanje problema svemirskog otpada uz najmanji mogući uticaj na morski život, navodi Msn.com.

Šta će biti sa tačkom Nemo u budućnosti, niko ne zna. Samo će vrijeme pokazati da li će biti održava i dugoročno korisna za sve. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending