“Kuća strave i užasa u Todorovu”, “Ljudi je zaobilaze u širokom luku”, “Sagrađena je na mezaru četvero djece”, “Borci Armije RBiH pričali su da su čuli dječiji plač”… samo su neki od natpisa za nadaleko poznatu kuću duhova u selu Todorovo kod Velike Kladuše.
Priče, mitovi, legende…vijekovima intrigiraju, pa se razne priče i legende prenose sa koljena na koljeno. Bilo to da se radi o ukletoj kući, mjestu ili čak o duhovima, vilama itd., svako od nas voli da čuje neke od onih priča koje danas zovemo legendama. Pročitajte u nastavku koja se to mjesta u BiH smatraju ukletima.
UKLETA KUĆA U SELU TODOROVO
Prema legendi, na ovom mjestu je bilo groblje, a krajem 19. vijeka muslimanski imami su planirali da podignu školu. Hodže su razapele šatore, proveli nekoliko noći na tom mjestu, a onda su iznenada u tišini i vidno uznemireni zauvijek napustili Todorovo.
Iznenadni odlazak ostavio je misteriju i od tada stanovnici Todorova, mjesta nadomak Velike Kladuše, vjeruju da je kuću proganjala mračna prošlost, tvrdeći da se noću čuju zastrašujući krici.
U njenoj blizini se često kvare tehnički uređaji i telefoni, a mještani se plaše da prođu pored nje, pa je zato izbjegavaju u širokom luku.
Mnogi tj. većina mještana se kune da su noći jezive oko ove kuće, naročito kada je pun mjesec. Čuje se vriska, zapomaganje, plač a ponekad, samo ponekad duboki smijeh.
Mještani tvrde da se čuje lupnjava, škripa, čak i zvuk starog pištolja ii puške. Mještani sela nikako ne dozvoljavaju djeci da prolaze blizu te kuće a i onaj ko prođe osjeti se nelagodno, osjeti trnce i hladnoću na tijelu.
Danas je Todorovo poznato po kući zlih duhova, koja se nalazi na raskrsnici sela. Sva vrata i prozori kuće zatvoreni su daskama.
BUGOJNO – KAMENI SVATOVI
Legenda o Kamenoj svadbi u selu Kordići kod Bugojna je priča koja se priča od davnina. Na desnoj strani rijeke Bunte, na visini od stotinak metara, nalaze se stijene čiji oblici podsjećaju na ljudska tijela.
Prema legendi, jednog oktobarskog jutra, svatovi zgodnog momka otišli su po mladu iz susjednog sela. Na putu do odredišta pregazili su i zamutili rijeku Buntu, gdje je jedna starica prala veš.
Kada je vidjela šta su joj svatovi uradili iz bistre vode, proklela je svatove riječima: “Dabogda vam puti bili pusti, pratio vas vrag i mrak gusti. Kud hodili, staze ne vidjeli, u kamen se hladni pretvorili. Kamenom se okamenili, ko meni vodu zamuti, prokleti im bili puti”.
Svatovi i mladoženja se nisu osvrtali već su nastavili na svojim konjima put. Poslije nekoliko sati, vraćajući se istim putem kući sa lijepom mladom, zaustavili su se na Bunti, a onda se nebo nad njima smračilo i zavladala je potpuna tama u kojoj su se čuli jecaji i plač.
Kada se tama povukla, stanovnici su ugledali skamenjene svatove. Vidjevši šta je uradila, starica se bacila u nabujalu Pobunu, a njeno tijelo nikada nije pronađeno.
Ova legenda je veoma slična da ne kažem bliznakinja sa kamenim stupovima u Srbiji koje spadaju među svjetska čuda, poznata kao Đavolja Varoš. (Najportal)
