Pratite nas

Razglednice

Kao da nije sa ove planete: OVO JE GRAD DO KOJEG VODI SAMO JEDAN I ČESTO NEVIDLJIV PUT

Published

on

Grad na obali u Namibiji, nešto manje od 700 kilometara južnije od glavnog grada Vindhuka, fascinantno je mjesto u kojem se živi polako… Kad se spomene grad Lideric, mnogi bi ga smjestili u Njemačku, Austriju ili barem negdje u Evropu, ali ako se odlučite da ga posjetite, moraćete da krenete put juga.

Lideric ćete pronaći između vrućeg pijeska pustinje Namib i okeana. Obalni grad u Namibiji, nešto manje od 700 kilometara južnije od glavnoga grada Vidhuka, fascinantan je stari grad kojem ne nedostaje šarma. Ime je dobio po Francu Adolfu Lidericu, njemačkom trgovcu i osnivaču Njemačke jugozapadne Afrike – kolonije Njemačkog Carstva, prenosi Punkufer.
P
ortugalski moreplovac Bartolomeo Dijas zaustavio se na obali današnjeg Liderica 1487. godine i nazvao ga Angra Pekuena. No trebalo je da prođe gotovo 400 godina da bi područje palo u njemačke ruke, kada je hamburški trgovac Lideric uvjerio njemačku vladu kako bi im ta teritorija mogla uveliko koristiti.

Godine 1908, tokom izgradnje željezničke pruge, u zaleđu pustinje Namib otkriveni su dijamanti, a Lideric je procvjetao kao rudarski grad. Njemačka kolonijalna vlada ubrzo je uspostavila „zabranjenu zonu“ kojom je onemogućila ulazak bez dozvole, kako bi rudarenje dijamanata ostalo pod kontrolom.

No danas je ulaz slobodan, a kako bi i pristup do grada bio otvoren, strojevi koji razgrću ijesak s jedinog puta koji do njega vodi neumorno rade. Za vrijeme pješčanih oluja i snažnih vjetrova koji pijeskom skrivaju put putovanje do Liderica nije mačji kašalj. Za to vrijeme na obali – ništa novo, tamo vrijeme kao da stoji.

Oni koji su bili u Lidericu kažu da je grad miran, opušten i pomalo uspavan. Tamo ćete pronaći kuće u pastelnim bojama i šarmantnu arhitekturu, kao i plaže na kojima se kupaju hrabri kupači. Naime, grad je karakterističan po nepredvidljivom vremenu; u jednom danu mogu se izmijenjati sva četiri godišnja doba, od vedrog i sunčanog vremena do vrućeg, pa i mračnog, hladnog i maglovitog. Vremenske (ne)prilike diktiraju hladno more i jugozapadni vjetar, što grad ne čini omiljenim odredištem za opuštanje na plaži.

No većinom njemački turisti ipak dolaze da vide to mjesto koje djeluje kao da nije s ove planete, s vremenom sve više oživljavajući pospanu destinaciju. Najčešće biraju Lideric kao jednu od stanica na krstarenjima. U večernjim satima postoji nekoliko živahnih barova i pregršt tihih restorana, poznatih po plodovima mora. Nedeljama i državnim praznicima gotovo je sve zatvoreno, a grad je prazan.

Kako bi zaboravili na mračno doba kolonizacije, vlasti Namibije nakon nezavisnosti njemačke nazive gradova, ulica i trgova počeli su da mijenjaju domaćim imenima, a pričalo se i o tome da bi Lideric trebalo da promijeni ime u !Nami≠nüs, kako su ga navodno nazvali starosjedioci Namibije. Dio građana ne slaže se s promjenom naziva grada jer smatraju da ime Liderica pozitivnije utiče na razvoj turizma. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending