Razglednice
Šta se krije ispod nišana Kosino-Koštrinog turbeta u Sarajevu: UMJESTO HODŽINOG U GROBU JE BILO TIJELO CAREVE KĆERKE
Kosino – Koštrino turbe u sarajevskom naselju Mahmutovac krije dvije priče, a poznato je da su obje vezane za period turske vladavine na našim prostorima. Do danas nije otkriveno da li je tamo zakopano tijelo kćerke ruskog cara, lokalnog hodže ili turskog vojnika.
Niko ne zna tačan datum kada je turbe podignuto. Vjeruje se da datira iz vremena Osmanlija. Postoji mnogo legendi. Da li u ovom turbetu leži hodža s Hrida, zaljubljena ruska djevojka ili neki osmanlijski janičar? Mještani ovog naselja još uvijek su u dilemi čije tijelo se nalazi ispod nišana turbeta koje se nalazi u njihovom greblju. Da li je tijelo kćerke ruskog cara, lokalnog hodže ili turskog vojnika?
Prva legenda kaže kako je prije nekoliko stotina godina, jedan bosanski mladić zarobljen i odveden da služi ruskog cara. Kada je stigao na dvor, careva kćerka po imenu Kosa bila je očarana njegovom ljepotom. Tog trenutka rodila se ljubav koja će biti prepričavana u slijedećih nekoliko godina.
– Kosa je bila kćerka jedinica u cara i otac joj je branio da se uda za tog mladića koji nije bio pravoslavac i nije imao imetka. Velika tuga i bol shrvali su Kosu i ona je teško oboljela. Kada je uvidjela da je na samrti, od oca je zatražila samo jednu želju a to je da ostane nasamo sa ovim mladićem iz Sarajeva kako bi se mogla oprostiti s njim. Također, od oca je zatražila da mladića pusti sa dvora te da nakon njene smrti kao slobodan čovjek može otići u svoje rodno Sarajevo – sjeća se legende Safija Kolar, jedna od najstarijih stanovnica Mahmutovca.
Hodža u grobu
Kako je Kosa bila jedinica, car nije mogao a da ne udovolji kćerkinim željama. Tako je dopustio mladom Sarajliji da napusti dvor.
– Kada je Kosa razgovarala sa mladićem prije nego što će umrijeti, rekla mu je da nakon njene smrti uđe u grob u kojem bude ukopana i s nje skine sav nakit. U to vrijeme takav je bio običaj da se djevojke ukopavaju sa mirazom – dodaje Safija.
Za mladića, ovaj Kosin zahtjev u početku je bio čudan i neshvatljiv. Noć poslije Kosinog ukopa, mladić je sišao u grobnicu. Ali, kada je otvorio grobnicu, mladić se zaprepastio.
– U grobnici nije bilo prelijepo tijelo mlade careve kćerke. Na njenom mjestu ležao je njegov hodža koji ga je, dok je još bio dijete, učio vjeronauku. Izgubljen i prestrašen, mladić je zatvorio grobnicu. O ovome nije nikome ništa govorio. Kako mu je car dopustio da napusti njegov dvor, mladić se odmah ujutro uputio za Sarajevo. Kada je nakon mjesec putovanja stigao svojoj kući, upitao je majku gdje je hodža. Majka mu je odgovorila kako je hodža preminuo prije mjesec dana – prepričava Safija.
Kosa u Sarajevu
Kada je čuo da je hodža umro tačno kada i Kosa, mladiću je sve postalo čudno i nejasno. Prvo je hodžu vidio u Kosinom grobu, a sada je saznao da je umro istog dana kada i njegova ljubljena.
– Majka mu je rekla da je hodža ukopan u turbetu u naselju Hrid. Kako nije imao mira, mladić je odlučio otići do turbeta gdje je ukopan hodža. Zajedno sa komšijama otvorio je turbe gdje je hodža ukopan. Zanijemo je kada je umjesto hodžinog tijela vidio prelijepo, beživotno i nakićeno Kosino tijelo. Uzeo je nakit i oko turbeta napravio prelijepu ogradu od željeza kako bi se znalo da tu počiva njegova prva i jedina ljubav – završava Safija ovu prelijepu legendu.
Mnogi mještani Mahmutovca potvrdit će da se prelijepa željezna ograda nalazila u ulici Kamenica, ali je s vremenom, kako se put prema Mahmutovcu proširivao, i turbe je promijenilo svoje prvobitno mjesto. Ono što je još uvijek tajna jeste ime careve kćerke. Neko kaže kako se ona zvala Kosa, dok su drugi mišljenja kako je njeno pravo ime Koštra. Međutim, treći su mišljenja kako se u tom turbetu ne krije prelijepo tijelo mlade Ruskinje, već tijelo turskog vojnika.
Vojnik Osmanskog carstva
Mustafa Mujan, također jedan od najstarijih stanovnika ovog mističnog dijela Sarajeva kaže kako je u Kostrinom-Koštrinom turbetu ukopan vojnik turske vojske.
– Kada sam ja doselio na Mahmutovac 1956. godine, stariji ljudi su govorili kako je na ovom mjestu gdje se sada nalazimo ukopan turski vojnik po svim muslimanskim propisima. Međutim, nedugo nakon dženaze prolaznici su vidjeli kako je mezar otkopan, a u njemu nije bilo tijelo vojnika. Turbe je podignuto u čast jednog janičara, poznatog po svojoj hrabrosti i dobroj borbi – kaže Mustafa.
Nakon nekoliko sedmica, sjeća se Mustafa, tijelo vojnika pronađeno je na drugoj lokaciji.
– Stvarno se ne ne sjećam koje je to mjesto gdje su pronašli beživotno tijelo, ali znam da je bilo daleko odavde. Tijelo je vraćeno i ponovo ukopano. Ali, ovaj put na mezar su udareni ovi kameni nišani, kako bi se znalo gdje počiva ovaj hrabri vojnik – dodaje.
Na mjestu gdje se nalazi turbe, danas se ukopavaju mještani Mahmutovca. Prije rata, tu je samo bilo Kosino-Koštrino turbe. Međutim, u toku i poslije rata oko turbeta su ukopavani poginuli vojnici Armije BiH. Šta je istina, a šta ne, vjerovatno niko nikada neće otkriti. Ali jedno je sigurno, dok je ovakvih legendi i predanja, još dugo će živjeti mistična Bosna…
Druga verzija: Ljubavna priča o Kosandri sa Mahmutovca
Priča o ljubavi između Kosandre i mladića započeta je u vrijeme stogodišnjeg rata između Turske i Rusije. Služeći u turskoj vojsci, mladi Bosanac zarobljen je od ruskog cara i odveden na dvor.
Tamo se u njega zaljubila Kosandra, careva kćerka. Ruski car nije odobravao njihovu ljubav, zbog čega je djevojka teško oboljela. Ubrzo je Kosandra bila na postelji, a njena posljednja želja, upućena njenom ocu, bila je da oslobodi mladića i pošalje ga nazad u Sarajevo te da joj dopusti da se prije smrti s njim oprosti.
Car je kćerki ispunio želju. Oslobodio je mladića i dozvolio im da se oproste. Kosandra je došla u Sarajevo, pronašla mladića na Mahmutovcu i odlučila da ostane sa njim do njene smrti. U svojim posljednjim razgovorima, Kosandra (u legendi poznata kao Kosa) je zamolila mladića da nakon njene smrti uđe u grob u kojem bude sahranjena i uzme nakit koji uz nju bude zakopan.
Mladić je poslušao molbu djevojke i noć nakon sahrane otvorio grob. Na njegovo iznenađenje u grobnici nije ležalo tijelo careve kćerke, nego hodža kod kojeg je kao dijete učio vjeronauku. Napustio je dvor i vratio se kući da pita šta se desilo sa hodžom.
U Sarajevu je saznao da je njegov hodža preminuo isti dan kada i Kosa. Nesretni mladić je odlučio da otkopa još jedan grob u blizini i da sazna istinu. Otkopavši hodžin grob, pronašao je tijelo careve kćerke i nakit o kojem mu je ona na samrti govorila. Uzeo je nakit i oko turbeta napravio ogradu kako bi se znalo da tu počiva njegova ljubav.
Prema drugoj legendi, turbe je podignuto u čast jednog janičara, poznatog po svojoj hrabrosti i dobroj borbi. (Naj portal)
Razglednice
Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU
Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.
Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.
“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.
Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.
Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.
Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.
Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.
Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.
Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.
Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON