Pratite nas

Razglednice

Šta se krije ispod nišana Kosino-Koštrinog turbeta  u Sarajevu: UMJESTO HODŽINOG U GROBU JE BILO TIJELO CAREVE KĆERKE

Published

on

Kosino – Koštrino turbe u sarajevskom naselju Mahmutovac krije dvije priče, a poznato je da su obje vezane za period turske vladavine na našim prostorima. Do danas nije otkriveno da li je tamo zakopano tijelo kćerke ruskog cara, lokalnog hodže ili turskog vojnika.

Niko ne zna tačan datum kada je turbe podignuto. Vjeruje se da datira iz vremena Osmanlija. Postoji mnogo legendi. Da li u ovom turbetu leži hodža s Hrida, zaljubljena ruska djevojka ili neki osmanlijski janičar? Mještani ovog naselja još uvijek su u dilemi čije tijelo se nalazi ispod nišana turbeta koje se nalazi u njihovom greblju. Da li je tijelo kćerke ruskog cara, lokalnog hodže ili turskog vojnika?

Prva legenda kaže kako je prije nekoliko stotina godina, jedan bosanski mladić zarobljen i odveden da služi ruskog cara. Kada je stigao na dvor, careva kćerka po imenu Kosa bila je očarana njegovom ljepotom. Tog trenutka rodila se ljubav koja će biti prepričavana u slijedećih nekoliko godina.

– Kosa je bila kćerka jedinica u cara i otac joj je branio da se uda za tog mladića koji nije bio pravoslavac i nije imao imetka. Velika tuga i bol shrvali su Kosu i ona je teško oboljela. Kada je uvidjela da je na samrti, od oca je zatražila samo jednu želju a to je da ostane nasamo sa ovim mladićem iz Sarajeva kako bi se mogla oprostiti s njim. Također, od oca je zatražila da mladića pusti sa dvora te da nakon njene smrti kao slobodan čovjek može otići u svoje rodno Sarajevo – sjeća se legende Safija Kolar, jedna od najstarijih stanovnica Mahmutovca.

Hodža u grobu

Kako je Kosa bila jedinica, car nije mogao a da ne udovolji kćerkinim željama. Tako je dopustio mladom Sarajliji da napusti dvor.

– Kada je Kosa razgovarala sa mladićem prije nego što će umrijeti, rekla mu je da nakon njene smrti uđe u grob u kojem bude ukopana i s nje skine sav nakit. U to vrijeme takav je bio običaj da se djevojke ukopavaju sa mirazom – dodaje Safija.

Za mladića, ovaj Kosin zahtjev u početku je bio čudan i neshvatljiv. Noć poslije Kosinog ukopa, mladić je sišao u grobnicu. Ali, kada je otvorio grobnicu, mladić se zaprepastio.

– U grobnici nije bilo prelijepo tijelo mlade careve kćerke. Na njenom mjestu ležao je njegov hodža koji ga je, dok je još bio dijete, učio vjeronauku. Izgubljen i prestrašen, mladić je zatvorio grobnicu. O ovome nije nikome ništa govorio. Kako mu je car dopustio da napusti njegov dvor, mladić se odmah ujutro uputio za Sarajevo. Kada je nakon mjesec putovanja stigao svojoj kući, upitao je majku gdje je hodža. Majka mu je odgovorila kako je hodža preminuo prije mjesec dana – prepričava Safija.

Kosa u Sarajevu

Kada je čuo da je hodža umro tačno kada i Kosa, mladiću je sve postalo čudno i nejasno. Prvo je hodžu vidio u Kosinom grobu, a sada je saznao da je umro istog dana kada i njegova ljubljena.

– Majka mu je rekla da je hodža ukopan u turbetu u naselju Hrid. Kako nije imao mira, mladić je odlučio otići do turbeta gdje je ukopan hodža. Zajedno sa komšijama otvorio je turbe gdje je hodža ukopan. Zanijemo je kada je umjesto hodžinog tijela vidio prelijepo, beživotno i nakićeno Kosino tijelo. Uzeo je nakit i oko turbeta napravio prelijepu ogradu od željeza kako bi se znalo da tu počiva njegova prva i jedina ljubav – završava Safija ovu prelijepu legendu.

Mnogi mještani Mahmutovca potvrdit će da se prelijepa željezna ograda nalazila u ulici Kamenica, ali je s vremenom, kako se put prema Mahmutovcu proširivao, i turbe je promijenilo svoje prvobitno mjesto. Ono što je još uvijek tajna jeste ime careve kćerke. Neko kaže kako se ona zvala Kosa, dok su drugi mišljenja kako je njeno pravo ime Koštra. Međutim, treći su mišljenja kako se u tom turbetu ne krije prelijepo tijelo mlade Ruskinje, već tijelo turskog vojnika.

Vojnik Osmanskog carstva

Mustafa Mujan, također jedan od najstarijih stanovnika ovog mističnog dijela Sarajeva kaže kako je u Kostrinom-Koštrinom turbetu ukopan vojnik turske vojske.

– Kada sam ja doselio na Mahmutovac 1956. godine, stariji ljudi su govorili kako je na ovom mjestu gdje se sada nalazimo ukopan turski vojnik po svim muslimanskim propisima. Međutim, nedugo nakon dženaze prolaznici su vidjeli kako je mezar otkopan, a u njemu nije bilo tijelo vojnika. Turbe je podignuto u čast jednog janičara, poznatog po svojoj hrabrosti i dobroj borbi – kaže Mustafa.

Nakon nekoliko sedmica, sjeća se Mustafa, tijelo vojnika pronađeno je na drugoj lokaciji.

– Stvarno se ne ne sjećam koje je to mjesto gdje su pronašli beživotno tijelo, ali znam da je bilo daleko odavde. Tijelo je vraćeno i ponovo ukopano. Ali, ovaj put na mezar su udareni ovi kameni nišani, kako bi se znalo gdje počiva ovaj hrabri vojnik – dodaje.

Na mjestu gdje se nalazi turbe, danas se ukopavaju mještani Mahmutovca. Prije rata, tu je samo bilo Kosino-Koštrino turbe. Međutim, u toku i poslije rata oko turbeta su ukopavani poginuli vojnici Armije BiH. Šta je istina, a šta ne, vjerovatno niko nikada neće otkriti. Ali jedno je sigurno, dok je ovakvih legendi i predanja, još dugo će živjeti mistična Bosna…

Druga verzija: Ljubavna priča o Kosandri sa Mahmutovca

Priča o ljubavi između Kosandre i mladića započeta je u vrijeme stogodišnjeg rata između Turske i Rusije. Služeći u turskoj vojsci, mladi Bosanac zarobljen je od ruskog cara i odveden na dvor.

Tamo se u njega zaljubila Kosandra, careva kćerka. Ruski car nije odobravao njihovu ljubav, zbog čega je djevojka teško oboljela. Ubrzo je Kosandra bila na postelji, a njena posljednja želja, upućena njenom ocu, bila je da oslobodi mladića i pošalje ga nazad u Sarajevo te da joj dopusti da se prije smrti s njim oprosti.

Car je kćerki ispunio želju. Oslobodio je mladića i dozvolio im da se oproste. Kosandra je došla u Sarajevo, pronašla mladića na Mahmutovcu i odlučila da ostane sa njim do njene smrti. U svojim posljednjim razgovorima, Kosandra (u legendi poznata kao Kosa) je zamolila mladića da nakon njene smrti uđe u grob u kojem bude sahranjena i uzme nakit koji uz nju bude zakopan.

Mladić je poslušao molbu djevojke i noć nakon sahrane otvorio grob. Na njegovo iznenađenje u grobnici nije ležalo tijelo careve kćerke, nego hodža kod kojeg je kao dijete učio vjeronauku. Napustio je dvor i vratio se kući da pita šta se desilo sa hodžom.

U Sarajevu je saznao da je njegov hodža preminuo isti dan kada i Kosa. Nesretni mladić je odlučio da otkopa još jedan grob u blizini i da sazna istinu. Otkopavši hodžin grob, pronašao je tijelo careve kćerke i nakit o kojem mu je ona na samrti govorila. Uzeo je nakit i oko turbeta napravio ogradu kako bi se znalo da tu počiva njegova ljubav.

Prema drugoj legendi, turbe je podignuto u čast jednog janičara, poznatog po svojoj hrabrosti i dobroj borbi. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending