Razglednice

Zrak koji liječi i pogled koji ostavlja bez daha: CAZINSKA BANJA

Published

2 godine

09/10/2022

Kompleks pećkih brda obuhvata područje od osam kilometara, u čijem sastavu se nalaze Kudića brdo, Nišan, Puhalo, Kosa, Bašaragića brdo, Muratovo brdo, Šarića brdo, Metla. Na tom području zrak je visoke kvalitete, što pozitivno djeluje na zdravlje lokalnog stanovništva, koje gotovo da ne zna šta znači biti bolestan.

Udisanje svježeg zraka može biti i ljekovito, posebno ako se radi o plućnim bolestima. Zbog toga su Krajišnici ovo područje nazvali zračnom banjom, jer su se upravo ovdje izliječili mnogi bolesnici koji lijek nisu mogli pronaći u matičnim zemljama i gradovima.

Senad Abdić (54) iz cazinskog naselja Liskova imao je 13 godina kada je u njegovoj kući boravio Austrijanac Hans, koji je ovdje došao radi lijeka. Hans je imao specifičnu bolest pluća, koju je pokušao liječiti najprije u Austriji, a zatim u Švicarskoj. Tamo mu je jedan ljekar rekao da se može izliječiti isključivo na svježem zraku koji se nalazi na određenim nadmorskim visinama. Ljekar mu je pokazao i kartu na kojoj su bila obilježena dva takva područja, od kojih se jedno nalazilo upravo u Senadovom rodnom kraju.

“Moj otac je tokom ‘70-ih godina radio u jednoj ljevaonici željeza u austrijskom gradu Linzu. Njegov šef i vlasnik fabrike obolio je od neke vrlo rijetke bolesti pluća i tragao je za lijekom. Kada mu je ljekar dao tu kartu, na kojoj je, osim ovog našeg područja, u Kazahstanu postojalo isto takvo, on je najprije otišao tamo. Međutim, kako mu tamo nije baš najbolje odgovaralo i nije osjećao nikakvo poboljšanje, obratio se mome ocu i upitao ga za ovo drugo područje. S obzirom da je otac služio onu jugoslavensku vojsku, donekle se razumijevao u karte te je odmah skontao da se radi o ovom ovdje području i tako je njegov šef počeo svake godine dolaziti ovdje i boraviti mjesec dana”, prisjeća se za Al Jazeeru Senad Abdić.

Hans je bio skroman i nije ništa tražio osim smještaj i hranu. Cijelo vrijeme je boravio na brdu Nišan, koje se nalazi na nadmorskoj visini od 521 metar. Tu je ležao na travi i uživao udišući čisti krajiški zrak sve dok se nije izliječio. Koliko je Hans cijenio krajiški zrak koji je pozitivno djelovao na njegovo zdravstveno znanje dovoljno govori činjenica da je Šerifu Abdiću, koji ga je tu doveo, tokom tih mjesec dana davao punu platu i plus pravo na godišnji odmor u vremenskom periodu koji sam odabere.

“Svake godine bi dolazio i bio bi ovdje mjesec dana. To je trajalo četiri godine, sve dok na pregledu kod svog ljekara nije utvrdio da je bolest nestala. Nama djeci je bio posebno interesantan taj čovjek, jer niko od nas nikada nije dolazio na ovo brdo i ležao po cijeli dan. To nam je izgledalo jako čudno i nismo to mogli razumjeti. Ali danas, kada smo odrasli ljudi i nakon što su ovo područje obišli mnogi ljudi koji su tragali za lijekom, ali i stručnjaci, jasno nam je da je čovjek znao cijeniti blagodat čistog zraka”, kaže Senad Abdić.

Stari su imali običaj kazati da onaj ko ovlada brdom Nišan ovladao je cijelom Krajinom, što nimalo ne čudi, jer se odavde vidi njen centralni dio. Naprijed prema zapadu je Hrvatska i Zagreb, na oko 70 kilometara udaljenosti zračnom linijom. Okolo su gradovi Velika Kladuša i Bužim te Cazin i Bihać. Pogled koji odmara dušu, a zelenilo i priroda koja okružuje brdo Nišan podsjećaju rajske predjele opisane u svetim knjigama.

Oni malo stariji mještani se sjećaju da je Austro-Ugarska 1901. godine ovdje ispitivala teren i planirala izgradnju sanatorija. Nažalost, ta ideja nikada nije realizirana, ali se mještani nadaju da će njihova zračna banja ipak jednog dana postati turistička atrakcija. Samo trebalo malo dobre volje i sreće da se pronađe neki strani investitor kako bi ideja bila realizirana.

“Osim kestenovih šuma i liskovačkog kamena, imamo i ovaj čisti zrak, koji je jedan među najkvalitetnijim u Evropi. Sada to samo treba staviti u funkciju turizma, da ti turisti koji dolaze ljeti u posjetu Krajini budu upućeni ovamo. Mi i sada imamo određen broj posjeta, ali to nije organizirano, već spontano, preko naših ljudi koji žive i rade u zemljama Evropske unije. Oni tamo promoviraju ovaj kraj i, između ostalog, čist zrak kojeg mi ovdje na ovim brdima imamo, a onda njihovi prijatelji i radne kolege stranci dolaze ovamo u vrijeme godišnjih odmora“ kaže mještanin Huse Delanović (60).

Dodaje kako već četiri desetljeća konzumira duhan, ali da ne osjeti nikakve posljedice, jer sve to, kaže on, izliječi život na ovom čistom krajiškom zraku.

“Nekada je tu blizu postojao zamak, što govori da su ljudi znali cijeniti čist zrak i prirodu. U bližoj okolici postoji oko 50 izvora pitke vode. Ovo područje je vrlo pogrdno za zdravstveni turizam i usluge liječenja. To je prava zračna banja, to je potvrdio i poznati zagrebački profesor Bać, koji je prije rata istraživao vode na području Krajine. Između ostalog, zanimao se za ovaj kompleks pećkih brda i zračne banje”, kaže Huse Delanović.

Ovdje imaju posebne ideje kako da privuku turiste. One, prije svega, uključuju prirodne ljepote i izgradnju zračne banje, koja bi bila centar za privlačenja većeg broja turista u ovaj kraj. Ali, zračna banja, prelijepi ambijent prirode, izvori pitke vode, kesten i liskovački kamen nisu jedino što ovaj kraj i njegova okolina mogu ponuditi. Brojne su znamenitosti koje bi u ovaj kraj mogle privući turiste – od starih tvrđava i gradova, do zdrave krajiške hrane i potoka, kojih ima na svakom koraku. (Naj portal)

Sljedeća vijest

Blaga Tibeta: SA OVOG MJESTA SE NE ODLAZI BEZ ŠAKE ZEMLJE!

Predhodna vijest

Pravo umjetničko djelo: PLUTAJUĆA DŽAMIJA U INDONEZIJI

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

6 mjeseci

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)