Pratite nas

Razglednice

Znate li kako su nastala imena glavnih gradova eks Jugoslavije: MANDO, DUŠO, ZAGRABI, SARAY OVASI, SINGIDUNUM, LJUBLJENA, SKUPI…

Published

on

Kako su nastala imena glavnih gradova ex Jugoslavije. Ljubljana, Zagreb, Sarajevo, Beograd, Podgorica, Skoplje, glavni su gradovi nezavisnih evropskih država, nekad članica Socijalističke federativne republike Jugoslavije – SFRJ. Otkrivamo vam zanimljive činjenice kojee se vezuju uz nastanak njihovih imena.

Sarajevo
Ime glavnog grada Bosne i Hercegovine, prema legendi, potiče od kovanice Saray Ovası što znači Dvor i polje oko dvora. Sarajevo se ponekad naziva i Šeher, imenom koje je gradu dao njegov osnivač Isa-beg Isaković. Nadimak prijestonice BiH je Damask sjevera, a Jevreji Sefardi su ga nazvali Mali Jerusalim. Abdulah Škaljić, autor riječnika: Turcizmi u srpsko-hrvatskom jeziku, na temu porijeklo riječi Sarajevo zabilježio je slijedeće:

Složenica je nastala po uzoru na složenice Smederevo, Kraljevo, Popovo, Mirijevo, Trnovo (složenica) itd. Turski naziv za Sarajevo je Saray-Bosna, ali se u jednoj od najstarijih bosanskih vakufnama, u vakufnami Mustaj-bega Skenderpašića iz 1517. godine Sarajevo naziva i Saray-ovasi, doslovno: Sarajevsko polje…

Ljubljana
Istoričari nisu saglasni kada je riječ o porijeklju imena Ljubljana. Izvor, tvrde pojedini stručnjaci, treba tražiti u riječi ljubljena, drugi smatraju da je u pitanju staro božanstvo Laburus, treći tvrde da je riječ došla iz latinskog izraza za reku koja poplavljuje, aluviana. Neki pak misle da potiče od njemačkog Laubach – mlačni potok. Pod današnjim imenom, Ljubljana se pominje 1144. (kao Lajbah) i 1146. (Luwigana). Godine 1220. dobila je status grada, a danas je jedna od najljepših prijestonica Evropske unije i nosilac titule zelena prijestonica.

Beograd
Singidunum, Singidon, Alba Greka, Beli grad, Belgrad, samo su neki od pređašnjih naziva za glavni grad Srbije. Skordisci, keltsko pleme, su naselili teritoriju Beograda 279. g. pre n. e. Njegovo prvobitno ime je bilo Singidunum. Vjeruje se da taj naziv potiče ili od riječi dunum što znači brežuljak ili od din tj. grad. Skordisci su svoje ime, kako se pretpostavlja, dobili po Skordus planini – Šar planini. U trećem vijeku ovaj grad je dobio status rimske kolonije.

Srbi ga naseljavaju u sedmom vijeku i nazivaju ga Belim gradom. Ime kao takvo je pomenuto u vizantijskim analima cara Lava V Jermenina (813 – 820) zajedno sa nazivima Singidon i Alba Greka. Tako su ga zvali Vizantijci, a još su koristili i imena Belagradon i Belegradon. Prvi put se slovenski naziv Beograd pominje u pisanom dokumentu 16. aprila 878. godine i to u pismu pape Jovana VIII bugarskom knezu Borisu.

Zagreb
Prema legendi koja se prenosi sa koljena na koljeno, glavni grad Hrvatske dobio je ime prema glagolu, izgovorenom u jednoj neobično običnoj situaciji. Naime, stari ban, umoran i žedan, izdao je naredbu djevojci po imenu Manda da mu donese vode sa izvora. Mando, dušo zagrabi, bile su te njegove čuvene reči. Iz zagrabi izvedeno je ime Zagreb, a po djevojci iz mita, izvor na Trgu bana Jelačića, koji je služio Zagrepčanima za snabdijevanje vodom, dobio je ime Manduševac. O porijeklu naziva hrvatske prijestonice postoje i neke druge, manje poznate teorije i legende.

Tako se navodi da je ime nastalo kao izvedenica glagola zagrepsti, odnosno ukopati. Treća teza dovodi u vezu ime Zagreb, sa starim hrvatskim nazivom za obalu b(e)reg. Ovaj izraz je i danas u upotrebi u krašićkom kraju. Latinska riječ – Zagrabia, sugeriše da je lokacija na kojoj je grad, još u srednjem vijeku, bila utvrđena.

Skopje
Skoplje datira iz predantičkog razdoblja. Ovaj je grad imao strateški značaj u drevnom razdoblju, kada je poznat kao Skupi. Iskopavanja iz starog grada Skupi nalaze se na području Zajčev rid iznad ušća rijeke Lepenec u Vardaru, današnjem selu Zlokućani. Skupi je bio glavni grad tadašnje Dardanije. U vizantinskim dokumentima, grad Skolje zove se Skopija, a Sloveni su se odnosili i na Skopie, Skopje ili Skoplje. Godine 1392. grad su osvojili Turci i dobio ime Uskupu (Uskup).

Podgorica
Pre Podgorice, na njenoj teritoriji, postojale su naseobine Duklja, Birziminium i Ribnica. Najstarije naselje na ušću Ribnice u Moraču – karavanska stanica, Birziminium, samo je naznačeno u starim spisima, a ucrtali su ga rimski kartografi. Duklja, grad koji prvi put pominje Ptolomej u II vijeku prije nove ere, za ono doba bila je veliko mjesto, sa 8 do 10 hiljada stanovnika na prostoru koji je imao jedva nešto više od desetak kilometara u prečniku, ali u kome je postojala kompletna komunalna infrastruktura. Porušena je 602. godine.

Ime Podgorica se prvi put pominje 1326. godine, kada počinje i razvoj grada. Godine 1455. Turci osvajaju Medun, moćno utvrđenje, a 1474. i Podgoricu. Započinje četvorovjekovna turska vladavina. Na mjestu gdje se Ribnica uliva u Moraču, na temeljima srednjovjekovnog grada Ribnice, Turci podižu utvrđenje u kome nastaje naselje, današnja Stara Varoš. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Sjećate li se kuhinjskih zidnih krpa i vezenih poruka: ZAŠTO GLEDAŠ SAD U LONAC, KAD MI NISI DAO NOVAC!

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending