Nije iza sedam gora i mora, al’ nije ni na domak oka, već podaleko, u brdima, stijenama i šumama, iza plodnih livada i dolina, Komotin, brižljivo čuva tajnu o jednom davnom vaktu i zemanu, uglavnom za sebe, jer radoznale oči ljudske do njega teško dopiru, osim rijetkih zaljubljenika u neispitano i nepoznato koje ni strah ni napor ne sprečavaju da zarone u pluskvamperfekt i barem namirišu šta je bilo, a šta možda i nije bilo.I zahvaljujući bas takvim i samo takvim osobenjacima i avanturistima znamo o Komotinu, barem toliko da je postojao. I bar toliko da njegove zidine i kule imaju šta da kažu o svojoj sreći i nesreći posebno.

Moju pažnju o Komotinu je osvježio Adil Fejzić, zaljubljenik u lijepo, neistraženo, neotkriveno, netaknuto: U livade zelene, u pašnjake, u šume i šumarke, u proplanke ,potoke i potočiće, u ptica poj i sokolova gnijezda, u brda i dolove…

Evo kako je Adil vidio Komotin iz svojih rodnih Cvitovića: ”U daljini tvrđava Komotin, koja kao da je cijepala dva brda na dvije strane, ispod koje je proticao potok i razdvajao ta dva brda…”

Pade na pamet da su dvorci građeni na skrovitim mjestima, i teško pristupačnim uzvišicama i uzvišenjima. Iz više razloga vjerovatno. Tamo su sigurniji, sigurniji, lakše se brane i štite od napadača i raznih štetočina. I konačno dalje od očiju običnih ljudi, od sumorne svakodnevice. Obično život iza zidina je bivao mnogo luksuzniji, udobniji i pretpostavljeno bolji. U zidinama su ostajale i lakše se čuvale tajne o onome što nije trebalo da se zna i onome što nije smjelo da se zna. Jer, gdje je vlast tu je i grijeh, nekako jedno drugo prate!?

U pisanim izvorima se Komotin spominje jednom 18. juna 1461. godine u povelji kojom je mladi kralj Stjepan Tomašević bogato darovao svog strica Radivoja Kotromanića velikim posjedom i gradovima uključujući i Komotin, što uz arhitekturu govori da je prije dvorac za bosansku vlastelu nego moguće utvrđenje.
Leonard Valenta kaže: ”Da Komotin jednostavno bljesne na visokoj i veoma strmoj uzvisini koju okruni svojim bedemima. Iz daljine djeluje romantično, tajanstveno, privlačno, a kad mu se približite, prvi osjećaj koji se budi u vama jest strahopoštovanje pred gordošću njegovih, iako urušenih, ali još uvijek očuvanih zidina i kula.”

Komotin je zaboravljeni grad, desetak kilometara sjeveroistočno od Jajca, skamenjen u svojoj tajni, u sjenci jajačkih bisera. Čuti i čeka da kaže šta ima, a to vrijeme nikako da dođe. I dok njegove kule i zidine čekaju pravo na riječ narod ispreda raznorazne priče i legende o njegovim salonima i odajama, o skrivenom blagu i zlatu i duhovima koji čuvaju i grad i blago u njemu.

Za sada grad propada, a zlato nije pronađeno! (Šefkija Bahović)