Pratite nas

Razglednice

Zaboravljeni bosanski grad: KOMOTIN PROPADA, A ZLATO NIJE PRONAĐENO!

Published

on

Nije iza sedam gora i mora, al’ nije ni na domak oka, već podaleko, u brdima, stijenama i šumama, iza plodnih livada i dolina, Komotin, brižljivo čuva tajnu o jednom davnom vaktu i zemanu, uglavnom za sebe, jer radoznale oči ljudske do njega teško dopiru, osim rijetkih zaljubljenika u neispitano i nepoznato koje ni strah ni napor ne sprečavaju da zarone u pluskvamperfekt i barem namirišu šta je bilo, a šta možda i nije bilo.I zahvaljujući bas takvim i samo takvim osobenjacima i avanturistima znamo o Komotinu, barem toliko da je postojao. I bar toliko da njegove zidine i kule imaju šta da kažu o svojoj sreći i nesreći posebno.

Moju pažnju o Komotinu je osvježio Adil Fejzić, zaljubljenik u lijepo, neistraženo, neotkriveno, netaknuto: U livade zelene, u pašnjake, u šume i šumarke, u proplanke ,potoke i potočiće, u ptica poj i sokolova gnijezda, u brda i dolove…

Evo kako je Adil vidio Komotin iz svojih rodnih Cvitovića: ”U daljini tvrđava Komotin, koja kao da je cijepala dva brda na dvije strane, ispod koje je proticao potok i razdvajao ta dva brda…”

Pade na pamet da su dvorci građeni na skrovitim mjestima, i teško pristupačnim uzvišicama i uzvišenjima. Iz više razloga vjerovatno. Tamo su sigurniji, sigurniji, lakše se brane i štite od napadača i raznih štetočina. I konačno dalje od očiju običnih ljudi, od sumorne svakodnevice. Obično život iza zidina je bivao mnogo luksuzniji, udobniji i pretpostavljeno bolji. U zidinama su ostajale i lakše se čuvale tajne o onome što nije trebalo da se zna i onome što nije smjelo da se zna. Jer, gdje je vlast tu je i grijeh, nekako jedno drugo prate!?

U pisanim izvorima se Komotin spominje jednom 18. juna 1461. godine u povelji kojom je mladi kralj Stjepan Tomašević bogato darovao svog strica Radivoja Kotromanića velikim posjedom i gradovima uključujući i Komotin, što uz arhitekturu govori da je prije dvorac za bosansku vlastelu nego moguće utvrđenje.
Leonard Valenta kaže: ”Da Komotin jednostavno bljesne na visokoj i veoma strmoj uzvisini koju okruni svojim bedemima. Iz daljine djeluje romantično, tajanstveno, privlačno, a kad mu se približite, prvi osjećaj koji se budi u vama jest strahopoštovanje pred gordošću njegovih, iako urušenih, ali još uvijek očuvanih zidina i kula.”

Komotin je zaboravljeni grad, desetak kilometara sjeveroistočno od Jajca, skamenjen u svojoj tajni, u sjenci jajačkih bisera. Čuti i čeka da kaže šta ima, a to vrijeme nikako da dođe. I dok njegove kule i zidine čekaju pravo na riječ narod ispreda raznorazne priče i legende o njegovim salonima i odajama, o skrivenom blagu i zlatu i duhovima koji čuvaju i grad i blago u njemu.

Za sada grad propada, a zlato nije pronađeno! (Šefkija Bahović)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending