Pratite nas

Razglednice

Umjetničko i prirodno djelo: NAJVEĆI ŽIVI LAVIRINT NA SVIJETU

Published

on

Labrinto della Mason, najveći lavirint na svijetu napravljen od bambusa, za mnoge posjetioce predstavlja živu umjetnost na otvorenom. Nalazi se u Italiji, u blizini Parme i prostire na gotovo 20 hektara.

Na parceli koja čini lavirint rastu različite vrste bambusa, što ga čini jedinstvenim u poređenju sa drugim lavirintima od živih ograda. Napravljen je po zamisli Franka Maria Ričija – izdavača, bibliofila i kolekcionara umjetničkih djela davne 1980. godine.

U samom lavirintu nalazi se više od 20 vrsta bambusa koji zajedno rastu kako bi stvorili visoke zidove koji čine njegov zvezdasti oblik. Riči je odlučio da lavirint bude u obliku osmokrake zvijezde, jer su tako pravljeni gradovi-tvrđave. Takođe, lavirint predstavlja odavanje počasti bambusima koji u stvaraju zen atmosferu i grade u isto vrijeme i snažnu i savitljivu strukturu.

Labrinto della Mason napravljen je u tradicionalnom rimskom stilu, ali sadrži neke od Ričijevih zaštitnih znakova, poput neočekivanih ćorsokaka i raskrsnica koje samo izgledaju kao da vode do izlaza, ali zapravo zbunjuju posjetioce. Neke uličice izgrađene u lavirintu su zapravo slijepe ulice, pa da oni koji njima hodaju ne znaju na šta će naići – bilo da je to zid ili raskrsnica koja vodi u više smjerova.

Pored toga, u unutrašnjosti lavirinta smješteno je ukupno 3.000 kvadratnih metara tunela, što znači da postoji puno ruta kojima se može hodati, ali to, naravno, ne znači da je svaka od njih ona prava koja vodi ka izlazu.

Bambus koji se koristi u lavirintu ima potencijal da naraste do pet metara, čineći da ovaj lavirint izgleda više kao katedrala slična lavirintu nego kao stvarni lavirint. Pored toga, sam bambus je predivan za životnu sredinu jer ne sadrži štetočine i bolesti i čini čuda kada je u pitanju apsorpcija ugljen-dioksida iz atmosfere.

Sa oko 25 različitih vrsta biljaka bambusa, odnosno 125.000 stabala ove biljke koje čine lavirint, lako je shvatiti zašto je ovo tako primamljivo mjesto kako za ljubitelje botanike, tako i za one koji obožavaju da prolaze kroz lavirinte. Mnoge vrste bambusa potiču iz Francuske.

Riči je poznati kolekcionar umetnina, ali je takođe objavio sopstvenu knjigu pod nazivom “Lavirinti: Umjetnost lavirinta”. U predgovoru ove knjige, koji je napisao Umberto Eko, kaže:

“Ako slika lavirinta ima vjekovnu istoriju, to znači da su ljudi desetinama hiljada godina bili fascinirani nečim mističnim i izazovnim. Postoje mnoge životne situacije u koje je lako ući, ali teško izaći; samo nam se na prvi pogled čini da je teško razmišljati o situacijama u koje je teško ući, ali lako izaći.”

A kad smo kod ulaska i izlaska iz ovog najvećeg živog lavirinta na svetu – retko da neko ko uđe u njega uspe brzo da izađe. Jer, navigacija bambusom se prilično razlikuje od navigacije u lavirintima od žive ograde. Naime, visina bambusa ograničava sunčevu svJetlost koja dodatno dezorijentiše posJetioce, sprJečavajući ih da se sJete da li su već prešli jednu lokaciju. Tako su posJetioci prinuđeni da dobro razmisle o stazama kojima su ranije prošli. U lavirintu su takođe smJeštene galerije, restorani i piramidalna kapela.(Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending