Pratite nas

Razglednice

Ukrajina ima svoju Tuzlu: OVO OSTRVO KOJE SU JOJ RUSI OKUPIRALI 2014. GODINE!

Published

on

Ovih dana, kada je svjetska javnost usmjerena na Ukrajinu, zbog agresije Rusije na ovu zemlju, više nego ikad proučavaju se i geografske karakteristike Ukrajine.

Jedna od specifičnosti Ukrajine je i poluostrvo Krim kojeg je 2014. godine okupirala Rusija. Kako bi ovo poluostrvo, čiji se kopneni dio naslanja na slobodnu Ukrajinu, Rusija i sama povezala, izgradili su veliki most koji je pušten u saobraćaj 2018. godine. Krimski most, poznat i kao Kerčki most i most preko Kerčkog prolaza prolazi preko ostrva koji ima identičan naziv, kao i grad u Bosni – Tuzla, piše portal Morski.hr.

Ostrvo Tuzla jedna je od malo poznatih znamenitosti poluostrva Krima. Smješteno u južnom dijelu Kerčkog tjesnaca, pješčano ostrvo ima oblik luka dužine šest kilometara i nalazi se između dva mora – Crnog i Azovskog. Zbog stalnih plima i oseka, ostrvo je više puta mijenjalo svoj oblik, a nekada je bilo dio Tamanskog poluostrva. Nastalo je onda kada je prevlaka koji se nastavljala na poluotok Taman pretrpila masivnu eroziju tokom velike oluje 1925. godine.

Danas Tuzla nema gužve na svojim pješčanim plažama, čistom moru, s klimom pogodnom za rekreaciju i bogatom florom i faunom. Na ostrvu nema hotela i turističkih centara, infrastruktura Tuzle je daleko od nivoa velikih krimskih ljetovališta, ali upravo ovaj faktor čini ostrvo jedinstvenim.

Službeno, ostrvo nema stalno naselje. Međutim, postojala je granična stanica granične službe Ukrajine, malo ribarsko naselje, nekoliko privatnih kućica i dva odmarališta. Ostrvom su do izgradnje Krimskog mosta prolazile dvije ceste.

U oktobru 2003. godine je došlo do teritorijalnog spora oko vlasništva nad ostrvom između Ukrajine i Rusije. Ruske vlasti tvrdile su da je prelazak Krima u Ukrajinu 1954. godine obuhvatio samo kontinentalne dijelove Krima, iako je ostrvo Tuzla administrativno bio dio Krima od 1941. godine.

Ruska strana započela je izgradnju brane od poluostrva Taman prema ostrvu kako bi oživjela erodirano poluostrvo bez ikakvih prethodnih konsultacija s ukrajinskim vlastima.

Izgradnje 3,8 kilometara duge brane je obustavljena tačno na tadašnjoj rusko-ukrajinskoj granici, 1.200 metara od ostrva. Izgradnja brane dovela je do povećanja intenziteta toka u tjesnacu i propadanja ostrva.

Da bi spriječila pogoršanje, ukrajinska vlada finansirala je kopnene radove na produbljivanju korita tjesnaca. Razlog tih kopnenih radova bio je izbjeći situaciju u kojoj su ruski brodovi morali plaćati Ukrajini zbog prelaska kroz Kerčka vrata, koji se smatra teritorijalnim vodama Ukrajine. Ukrajina je odbijala priznati tjesnac kao unutrašnje vode obiju zemalja do 2003. godine.

Nakon ovoga, ukrajinski parlament donio je rezoluciju o uklanjanju prijetnje teritorijalnom integritetu Ukrajine koja se pojavila kao rezultat izgradnje brane Ruske Federacije u Kerčkim vratima. Stvoreno je privremeno posebno parlamentarno povjerenstvo koje će temeljitije istražiti slučaj. Krajem oktobra 2003. godine započeli su pregovori između Ukrajine i Rusije koji su doveli do obustave izgradnje brane. Zbog spora, na ostrvu je 2. decembra 2003. godine postavljena granična patrolna stanica Ukrajine.

Ukrajinska vlada zatim donosi Naredbu s hitnim mjerama za spas ostrva, nakon čega predviđa izgradnju struktura za ojačanje obale i premještanje stanovništva s poplavljenih teritorija.

Sporovi oko prava prolaska riješeni su bilateralnim sporazumom iz 2003. godine o suradnji u korištenju Azovskog mora i Kerčkih vrata, čime su ove vodene mase postale zajedničke unutarnje vode obiju zemlje, ali nove napetosti nastale su nakon 2014. godine, kada je Rusija pripojila Krim i Sevastopolj.

Nakon ruske aneksije Krima u martu 2014. godine, ruske vlasti su preuzele nadzor nad ostrvom. Odmah je započelo planiranje gradnje mosta koji povezuje poluostrvo s kopnenom Rusijom, Gradnja je započela u maju 2015. Cestovni dio mosta i željeznički most otvoreni su za promet u maju 2018, odnosno u decembru 2019. godine.

Toponim Tuzla inače potječe iz turskog jezika – tuz, što znači sa so, posoljeno, solana. Turske nazive (kao i u nama bliskim krajevima, posebno u Bosni i Hercegovini), zahvaljuju Osmanskom carstvu, čiji je dio ovaj poluotok postao 1475. godine i bio kroz naredna tri stoljeća. Tuzla je naziv i jedne četvrti u Istanbulu, kao i cijelog niza sličnih toponima u Turskoj.

Zanimljivo je napomenuti i da je prije nekoliko dana turski list Karar objavio članak u kojem je deset ruskih regija nazvao autonomnim turskim republikama koje nemaju nezavisnost. Tuzlu i Krim ne spominju, no Ukrajini je dovoljan problem i to što je ovaj od Rusa okupirani dio već osam godina nedostižan kontroli Kijeva. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending