U poplavi vijesti o nacionalnim podjelama, neriješenim nacionalnim pitanjima, dvije škole pod istim krovom, zaštiti nacionalnih interesa svih naroda u BiH, jedna vijest iz Srebrenice, daje nadu da sve, ipak, nije tako crno, te da će uskoro odzvoniti sadašnjim retrogradnim politikama lokalnih lidera, ali da će ovu prkosnu zemlju BiH ostaviti na miru režimi u Hrvatskoj i Srbiji.

Podjela građana u nacionalne torove dobitna je karta na koju političarari igraju godinama. Ipak, utisak je da ta politika među ljudima više ne pije vode. Nažalost, zadržala se i dominira u medijima, jer ih političari plaćaju. Ali, narod sve manje prati i te medije, okrenuo se životu i suživotu, jer u Bosni ne možeš živjeti drugačije. A ni u Hercegovini.

Pokazali su to ponovo mještani Srebrenice. Ovaj put iz Bartove ulice. Komšija koji žive u slozi, čemu uče i svoju djecu. Inače, Baratova važi za naselje u Srebrenici koje broji najviše djece u gradu. Djeca se nerado razdvajaju kada treba ići na izlete do Drine ili jezera Perućac. To je predstavljao problem roditeljima kada im organizuju izlete, te su se odlučili da im zajedničkim snagama kupe bazen.

“Sad kad su na raspustu neće da se odvajaju. A ne možeš pokupiti svu djecu kad krenemo na kupanje na Drinu. Pokupim, naprimjer, svojih dvoje i od komšinice mogu još dvoje-troje, ali kad dođu tamo gdje hoće da se kupaju, vidiš da ih nešto tišti. Kažu: ‘Da nam je Helena ovdje. Nema Helene.’ Jednostavno, više nisu to djeca koja su bila. Oni će se opet zaigrati, pa će spomenuti Veljka, pa Izeta, pa Ilzanu”, priča Amra Kešo-Omerović za Federalnu.

“Shvatili smo da nam se to ne isplati. Molimo ko će nas voziti, dok nađemo prijevoz… Sjeli smo i vidjeli da je jedino rješenje da nabavimo neki bazen za naselje. Pitali smo ostale roditelje, svi smo ovdje složni i ovdje ima najviše djece… Dok odemo na jezero Perućac, dok odemo na Rajsku plažu. To je sve daleko. Ima i male djece, ne smijemo da ih puštamo”, dodaje Vesna Šurlan.

“Otišli smo načelniku i pitali smo ga za plac, da postavimo bazen. Bez pola riječi je podržao ideju: ‘To je super ideja, želim vam pomoći, Opština će u tome učestvovati’, rekao je. I tako smo kupili bazen”, navodi Amra.

Nakon kupovine bazena pojavio se problem u vezi s vodom, jer je u Srebrenici tih dana bila restrikcija vode zbog malog nivoa rijeke Jadar, kojom se napaja vodovod opštine, ali ni to nije predstavljalo problem.

“Sastavili smo bazen, nemamo vode. Niti smo imali odakle da naspemo. I onda smo opet iz Bratunca cisternama dovezli vodu. Svi su zajedno i svi se druže. Možeš otići na kraj svijeta. Samo se javi komšinici i dijete ti neće biti ni gladno ni žedno i čak će, ako nema mjesta kod njih u stanu, neko doći u tvoj stan prespavati s tvojom djecom. Tako smo navikli, ovo je Baratova. To smo mi. Složni smo i svi su presretni što je ovako. Pogotovo sad za bazen”, ističe Amra.

“Bazen nam je super, društvo nam je super! Ima nas oko dvadesetak. Družimo se, idemo na sekcije svaki dan u školi, vraćamo se iz škole, idemo na igralište, vraćamo se s igrališta”, priča Veljko Šurlan.

“Zavlačimo se ispod cerade i gledamo koliko ćemo dugo izdržati. Pokušavamo da preplivamo cijeli bazen roneći. Imamo i kamere. Obezbijeđen bazen, odličan”, dodaje Teodor Kovačević.

Djeca i roditelji iz Baratove u Srebrenici svojim primjerom pokazaju kako zdravi komšijski odnosi izgledaju i kako se slogom mogu postići mnoge stvari. A gdje postoji volja, tu postoji i način. tako je oduvijek bilo u Bosni. I biće…  (Naj portal)