Biblijska i Kur’anska predviđanja kraja, odnosno smaka svijeta, potvrđuju I nučnici. Naime, dvojica istraživača na osnovu statističkih i matematičkih modela primijenjenih na uništavanje šuma širom svijeta zaključila su da ljudska civilizacija ima od 20 do 40 godina prije uništavanja same sebe.
Na ovo su uikazivali u svojim vizijama I najveći svjetski proroci, te vjerske duhovne knjige. Dodamo li tome da je Ajnštajn upozorio na kraj svijeta kada nestanu pčele, čini se da su ova dvojica naučnika pronašli formula za računanje ostatka vremena današnje civilizacije.
Pčele ubrzano nestaju i to ne samo trovanjem, nego zbog sve lošijih vremenskih prilika one su žrtve glčadi, te nelječivih bolesti, ali i pojava da se ne roje (matice se ne oplođavaju, stvaraju trutovska legla, a to je signal da su odlučile na samouništenje)
Sad se vraćamo na naučna istraživanja o posljedicama nestanka šuma.
Naime, Mauro Bologna s Universidad de Tarapacá iz Arice u Čileu i Gerardo Aquino s Instituta Alana Turinga Sveučilišta Surrey u Londonu objavili su rezultate svog istraživanja “Deforestacija i održivost svjetskog stanovništva: kvantitativna analiza” koje nije iznjedrilo nimalo optimističke zaključke vezane uz opstanak ljudske civilizacije.
Naime, u istraživanju objavljenom u časopisu Nature stoji kako je čovječanstvu ostalo još samo između 20 i 40 godina prije propasti.
“Na osnovu nivoa potrošnje resursa i najpovoljnijih procjena tehnološkog rasta, naše istraživanje pokazuje da imamo vrlo malu vjerovatnost, manju od 10 posto u najboljem slučaju, da preživimo katastrofalni kolaps”, naveli su u izvještaju Bologna i Aquino.
Naučnici su naveli da je pokazatelj stepena pojave kataklizme stanje sa šumama, za razliku od ostalih kolega koji sposobnost preživljavanja čovječanstva u ovom vijeku uglavnom računaju prema emisijama stakleničkih plinova, odnosno klimatskim promjenama.
“Prije pojave ljudskih civilizacija, naša planeta je bila pokrivena sa 60 miliona kilometara kvadratnih šuma. Kao posljedica uništavanja šuma, sada je pod njima manje od 40 miliona kvadratnih kilometara – naveo je dvojac.
Njihove metode, osim statističkih modela oslanjaju se i na Fermijev paradoks, odnosno tezu talijanskog fizičara Enrica Fermija koji se pitao zašto nema komunikacije izvanzemaljskih civilizacija. Fermiju je to bilo čudno jer je statistički neobično da ogromna svemirska prostranstva s još većim potencijalom razvoja života i inteligentnih civilizacija nisu dovela do nastanka žive komunikacije.
Odgovor na Fermijev paradoks je upravo ono o čemu su pisala dvojica autora. Naime, postoji ideja da inteligentni život u određenoj tačci svog razvoja neizbježno uništi samog sebe. Istraživanje Bologne i Aquina matematički i statistički ukazuje na sličan razvoj događaja ranije nego što smo mislili. (Foto: Profimedia)
