Pratite nas

Sudbine

Semir Hadžić, o svom sirotinjskom životu: ŽIVOTINJA RODI, PA NE OSTAVI, A MOJA MAJKA ME NIJE HTJELA VIDJETI 18 GODINA!

Published

on

Često čujemo priče ostavljene djece, a danas odraslih momaka, djevojaka, i doista, nemoguće je ostati ravnodušan na sve ono što su ta djeca proživjela. Ista ta djeca, danas žive sa pitanjem na koje nikada neće dobiti odgovor, a to pitanje je; ‘Zašto?’

Semiru Hadžiću je život bio težak. Odrastao je u dječijem domu Bjelave. Sa samo sedam dana od rođenja, Semir je ostavljen domu, u kojem je boravio do svoje 20. godine kada je tu ustanovu napustio.

“Ko god je bio u situaciji da bude ostavljen, zauvijek će ga mučiti to jednostavno, prosto pitanje, “zašto”, na koje nikada odgovor neće dobiti. Krenimo od životinje, što kaže, Allah Uzvišeni je podario porod i toj životinji koja rodi, pa ne ostavi”, govori Semir za “hanuma.ba”.

U 18. godini Semir je imao i najveću životnu želju- htio je upoznati svoju majku.

“Do tada nisam ništa znao niti imao bilo kakve informacije, ko je, šta je, odakle sam, je li me možda ‘roda donijela’”, govori s osmijehom i dodaje, “eto tada, 10. aprila, tada sam imao prvi susret sa majkom“, ističe.

Da bi se susreo sa majkom pomogla mu je socijalna radnica pomogla da bi se došlo do te jedne jedine želje, koja ga je kako ističe, “koštala života.”

“Tog 10. aprila u jutarnjim satima, oko 10 pola 11, tada sam ugledao po prvi put u životu majku, majku krupnih očiju, osmijeha od uha do uha, a lažnih suza. Zašto kažem lažne suze, to kažem baš zbog toga što sam osjetio tu neku vibraciju da nije to – to. Koliko god da ti je majka, da ti je otac ili bilo koji rod, tačno se vidi i prepozna emocijom i gledanjem i slušanjem da nije to iskreno.

Dan prije upoznavanja, odnosno, dan prije susreta sa svojom majkom bila je govori Semir najteža noć u njegovom životu.

“Uzeo sam sebi A4 format papira i ispisao “hiljade pitanja, hiljade potpitanja”, očekivanja na neke odgovore, na kraju su bila uzaludna, propala su. Ja to ne znam objasniti, dok neko to ne osjeti. Kada sam po prvi put u životu ugledao svoju majku, tada su sva moja pitanja, potpitanja, odgovori, jednostavno nestali. To je neopisivo. Jednostavno ne mogu vam objasniti taj osjećaj, to vrijeme, tu emociju, čak i mržnju i napetost”, govori Semir.

“Prve moje riječi su bile – jednostavno, “majko” i to je sve. Tada sam u životu po prvi put sebi postavio tu neku prepreku da vidim ta neka očekivanja, taj osjećaj njen, tu komunikaciju, tu reakciju, sve, u samo jednoj sekundi. No međutim, kao što sam i rekao i stojim iza toga, sve je to bilo lažno, lažne suze, lažni pokreti, zagrljaji, priča. Pitao sam je – zašto, ali jednostavno, nije bilo odgovora. Isto će reći svako ko je bio u mojoj koži. Nema odgovora zato što svako opravdavanje, očekivanje, pa makar i najgore na svijetu, ne može se opravdati.”

Semir je pokušao stupiti i sa svojim ocem. Tražio je broj od majke koja mu je isti dala, međutim, na kraju se uvjerio da se radilo o lažnom kontaktu, odnosno, da ta osoba uopšte nije njegov biološki otac.

Ono što je Semira dodatno šokiralo bila je informacija od majke, da niko od njegove bliže, a ni dalje porodice ne zna da on postoji.

Poslije par mjeseci, pronašao je putem Google-a i svog dajdžu, međutim Semir se i tu razočarao te kaže, “kakva sestra, takav i brat.” (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending