Pratite nas

Razglednice

Raj za ribolovce i ljubitelje prirode u okolini Tuzle: JEZERO ŠIĆKI BROD

Published

on

Područje Tuzlanskog kantona ima nekoliko jezera koja su nastala u uvali površinskih rudničkih kopova. Podzemne vode i mali izvori i potoci su dna napuštenih rudarskih kopova napunili vodom i tako se širom kantona formiralo više manjih i većih jezera.

Jezera se uglavnom koriste za ribolov i rekreaciju, a s vremenom su uspostavljeni močvarni eko-sistemi. Tako se mogu vidjeti vrbe, trstika, različite vrste podvodne trave i biljaka. Naravno, tu je i bogata fauna. Takva jezera su Smoluća kod Lukavca, Bešin, Mušićko i Ramićko kod Banovića, Brestovača, Sjerkovača, Suhodanj i Požar kod Živinica, jezero Bistarac u Bistarcu, a svakako je najpoznatije jezero Šićki Brod između Tuzle i Lukavca.

Jezero na kopu Šićki Brod, sa brojnim uvalama, nastalo je osamdesetih godina prošlog stoljeća akumulacijom podzemnih voda. Površine je veće od 200 hektara, dužine više od 500 m te dubine veće od 30 m. Obiluje vodenim raslinjem te štukama, babuškama, deverikama, bjelicama, šaranima itd.

Jedan od najglasnijih aktivista za zaštitu jezera je Senad Isaković iz Udruženja “Ekosport”. On je posebno zadovoljan nedavno urađenom analizom vode kroz projekat “Spasimo naša jezera”, gdje su rezultati pokazali da se voda u jezeru može klasificirati u I kategoriju površinskih voda.

“U posljednje vrijeme Udruženje je sa Centrom za ekologiju i energiju Tuzla uspjelo dokazati da se radi o izvorištu vode, a ne klasičnom jezeru. Od 40 parametara koji su ponuđeni za analizu, koja se radila naspram pitke vode, samo dva nisu bila u granicama vrijednosti da se voda koristi za piće”, pojašnjava Isaković.
On dodaje da će uskoro biti prezentirana i analiza biodiverziteta jezera.

S druge strane, Isaković ima bojazan da će oko jezera opet biti problema. Po izmjenama i dopunama Prostornog plana 2005-2025. za područje Tuzlanskog kantona nije predviđeno da jezero bude odlagalište šljake i pepela iz Termoelektrane Tuzla, kako se ranije nagovještavalo. Međutim, upozorava Isaković, problem je što se odugovlači sa novim lokacijama, i to dodatno ugrožava jezero.

“Problem je vrijeme. Imamo nove količine otpada koje će ići na lokaciju Jezero 2 u Bukinju, koje će raditi pet godina. Ja se bojim da neko ne pravi scenarij da jedan dan ta lokacija siđe na cestu i onda da se ponovo prebaci na najbližu lokaciju. To se predviđa duži period. Treba više da se zna o toj alternativnoj lokaciji”, kazao je za “Nezavisne” Isaković.

S druge strane, na jezeru kao zoni rekreacije i zoni turizma trenutno je nemoguće legalno nešto graditi jer to i dalje pripada rudnicima.

“Prostornim planom je to jezero definisano kao zona rekreacije i zona za turizam i kao takva bi trebalo da bude formalno-pravno zaštićena. Da bi se taj proces legalno nastavio, potrebno je da lokalne i kantonalne vlasti natjeraju ‘Elektroprivredu’, kao vlasnika tog prostora, da počne zatvarati površinski kop kao takav jer u papirima se taj prostor i dalje vodi kao aktivan površinski kop”, pojašnjava Denis Žiško iz Centra za ekologiju i energiju Tuzla. On ističe da je to predložio predstavnicima vlasti, koji su kazali da nije pravi trenutak za to. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending