Razglednice

Prva sijalica na Balkanu „planula“ je u Semizovcu: OVDJE SU NIJEMCI DOLAZILI NA PRIVREMENI RAD

Published

2 godine

03/03/2023

Vogošćansko naselje Semizovac nekada je, sve do 1947. godine, bilo srez, administrativno sjedište ovog kraja, raskrsnica drumskih i željezničkih puteva koji vode ka Sarajevu, Zenici i Tuzli.

Prve stambene zgrade podigli su radnici rudnika mangana iz Čevljanovića. Ovdje se vršila separacija rude i pretovar drvene građe iz pilane Srednje odakle su se željezničkom prugom upućivali širom Svijeta. Za građane bivše Jugoslavije svojevremeno se govorilo da idu na privremeni radu u Njemačku i druge zemlje.

Malo je znano da su, zbog rudnika mangana, u ovaj kraj na privremeni rad, mnogo prije, dolazili Nijemci, Austrijanci i stručnjaci iz drugih zemalja našeg bliskog okruženja. Sa gašenjem rudnika mangana počela je i stagnacija ovog mjesta a većina od 2.116 prijeratnih stanovnika radno se počela vezati za UNIS-ove tvornice: „Pretis“, „TAS“, „UTL“, „Biokovo“ i „Energotehniku“ u Vogošći.

Kada su, svojevremeno, Sarajlije kretale u ovo vogošćansko naselje govorili su: “Idemo u Semizovac na more”. Zelenilo je krasilo ovu ekološku oazu. Mjesta za kupanje na rijeci Bosni, na njenom „Kadinom viru“ ili ušću Ljubine u Bosnu mamili su kupače. Bistre rijeke su bile raj za ljubitelje ribolova… Danas na tim mjestima nema kupača. Rijeke Bosna i Ljubina, zbog ljudske nemarnosti-velikih količina smeća i otpadnih voda, privlače samo najhrabrije.

Nekoliko kurioziteta vezano je za Semizovac:

Jedan od njih jeste taj da je u ovom mjestu, prije odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine, bilo najviše servisa za opravku motornih pila u bivšoj Jugoslaviji.

Druga zanimljivost je vezana za to što je, nakon New Yorka, koji je 1881.godine prvi u svijetu dobio struju, prva sijalica na Balkanu zasvijetlila u Semizovcu 1890. godine, pet godina prije nego li u samom Sarajevu. Ovdje je korišten elektro-generator manje hidroelektrane izgrađene uz industrijski pogon u kojem se ispirala ruda mangana dovožena iz Čevljanovića uz pomoć kojeg su inžinjeri osvjetljavali svoje radne prostore i proizvodili električnu energiju potrebnu za pokretanje mašina.

Hidroelektrana je bila u upotrebi sve do 1947. godine kada je Semizovac priključen na gradsku elektro mrežu. U dvorištu današnje Osnovne škole “Porodice efendije Ramić” u Semizovcu otvoren je spomenik prvoj sijalici u Bosni i Hercegovini. Ova škola je počela s radom kao Pučka škola 1914. godine.

Od 1963. do kraja 1966. godine kada je ukinuta uskotračna pruga, od Semizovca do kruga UNIS-ovih tvornica u Vogošći saobraćao je i tramvaj. Dva tramvaja „Vašingtonca” vozila je parna mašina.

U Semizovcu i danas egzisira jedan od najstarijih bosanskohercegovačkih nogometnih klubova „Ozren“. Osnvan je davne 1923. godine. Ubrzo, po osnivanju, postao je mjesto okupljanja naprednih omladinaca koji su težili za novim i pravednijim odnosima u društvu.

Ljubitelji dobre kapljice s pnosom ističu destilariju „Semizburg“ u vlasništvu Harisa Piknjača u kojoj se proizvodi vrlo kvalitetno pivo koje, sve brže i brže, osvaja tržište ne samo u našoj zemlji već i u regionu.

Ovdje se proizvodi pravi domaći Bosanski viski „Bos Taurus“ koji je, ove gdine, krunisan zlatnom medaljom na prestižnom Novosadskom sajmu.

Poseban kuriozitet je kuća porodice Radaslić izgrađena 1938. godine, koja predstavlja jedan od najljepših stambenih objekata u ovom mjestu. Njena fasada obložena bršljenom privlači poglede radoznalih prolaznika, a mnogi zastaju pored nje te se kod njenih stanara interesuju kako da sličnu fasadu prenesu na svoje stambene ili vikend objekte.

„Ovu kuću je davne 1938. godine izgradio Miroslav Girzik prema Njemačkom projektu kojeg i danas imamo, kaže Muharem Radaslić, sadašnji korisnik ovog objkta, te dodaje:

Muharem Radaslić

„Građena je od čuvene sarajevske cigle. Kuću je od njega kupio moj otac Salih i ona je i dan danas u uptrebnom stanju. U ta davna vremena ona je bila jedan od vrlo opremljenijih objekata. Imala je vodu u kući i kupatilo. Voda se pumpom iz bunara u dvorištu ubacivla u kuću. Bršljen koji krasi fasadu objekta postao je njen zaštitni znak i sve ove godin unazad plijeni pažnju prolaznika. Mnogi su uzimali dijelove ove biljke u namjeri da je zasade uz svoje stambene objekte. Neki me pitaju da li me je strah zmija ili drugih životinja koje bi se uz bršljen mogle uvući u kuću. Za divno čudo, osim pčela, zmiju, guštera ili iblo kakvu drugu opasnu životnju uz bršljen nikada nisam vidio. (Naj portal/E.Muračević)

Tramvaj koji je vozio na relaciji Semizovac-Vogošća

Tagovi:Muharem Radaslić Semizovac spomenik sijalici

Sljedeća vijest

Neobičan prirodni fenomen koji ubija sve pred sobom: LEDNI “PRST SMRTI” (Video)

Predhodna vijest

Stogodišnja građevina: KUĆA U OBLACIMA OSTAVLJA BEZ DAHA

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

6 mjeseci

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)