Vogošćansko naselje Semizovac nekada je, sve do 1947. godine, bilo srez, administrativno sjedište ovog kraja, raskrsnica drumskih i željezničkih puteva koji vode ka Sarajevu, Zenici i Tuzli.

Prve stambene zgrade podigli su radnici rudnika mangana iz Čevljanovića. Ovdje se vršila separacija rude i pretovar drvene građe iz pilane Srednje odakle su se željezničkom prugom upućivali širom Svijeta. Za građane bivše Jugoslavije svojevremeno se govorilo da idu na privremeni radu u Njemačku i druge zemlje.

Malo je znano da su, zbog rudnika mangana, u ovaj kraj na privremeni rad, mnogo prije, dolazili Nijemci, Austrijanci i stručnjaci iz drugih zemalja našeg bliskog okruženja. Sa gašenjem rudnika mangana počela je i stagnacija ovog mjesta a većina od 2.116 prijeratnih stanovnika radno se počela vezati za UNIS-ove tvornice: „Pretis“, „TAS“, „UTL“, „Biokovo“ i „Energotehniku“ u Vogošći.

Kada su, svojevremeno, Sarajlije kretale u ovo vogošćansko naselje govorili su: “Idemo u Semizovac na more”. Zelenilo je krasilo ovu ekološku oazu. Mjesta za kupanje na rijeci Bosni, na njenom „Kadinom viru“ ili ušću Ljubine u Bosnu mamili su kupače. Bistre rijeke su bile raj za ljubitelje ribolova… Danas na tim mjestima nema kupača. Rijeke Bosna i Ljubina, zbog ljudske nemarnosti-velikih količina smeća i otpadnih voda, privlače samo najhrabrije.

Nekoliko kurioziteta vezano je za Semizovac:

Jedan od njih jeste taj da je u ovom mjestu, prije odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine, bilo najviše servisa za opravku motornih pila u bivšoj Jugoslaviji.

Druga zanimljivost je vezana za to što je, nakon New Yorka, koji je 1881.godine prvi u svijetu dobio struju, prva sijalica na Balkanu zasvijetlila u Semizovcu 1890. godine, pet godina prije nego li u samom Sarajevu. Ovdje je korišten elektro-generator manje hidroelektrane izgrađene uz industrijski pogon u kojem se ispirala ruda mangana dovožena iz Čevljanovića uz pomoć kojeg su inžinjeri osvjetljavali svoje radne prostore i proizvodili električnu energiju potrebnu za pokretanje mašina.

Hidroelektrana je bila u upotrebi sve do 1947. godine kada je Semizovac priključen na gradsku elektro mrežu. U dvorištu današnje Osnovne škole “Porodice efendije Ramić” u Semizovcu otvoren je spomenik prvoj sijalici u Bosni i Hercegovini. Ova škola je počela s radom kao Pučka škola 1914. godine.

Od 1963. do kraja 1966. godine kada je ukinuta uskotračna pruga, od Semizovca do kruga UNIS-ovih tvornica u Vogošći saobraćao je i tramvaj. Dva tramvaja „Vašingtonca” vozila je parna mašina.

U Semizovcu i danas egzisira jedan od najstarijih bosanskohercegovačkih nogometnih klubova „Ozren“. Osnvan je davne 1923. godine. Ubrzo, po osnivanju, postao je mjesto okupljanja naprednih omladinaca koji su težili za novim i pravednijim odnosima u društvu.

Ljubitelji dobre kapljice s pnosom ističu destilariju „Semizburg“ u vlasništvu Harisa Piknjača u kojoj se proizvodi vrlo kvalitetno pivo koje, sve brže i brže, osvaja tržište ne samo u našoj zemlji već i u regionu.

Ovdje se proizvodi pravi domaći Bosanski viski „Bos Taurus“ koji je, ove gdine, krunisan zlatnom medaljom na prestižnom Novosadskom sajmu.

Poseban kuriozitet je kuća porodice Radaslić izgrađena 1938. godine, koja predstavlja jedan od najljepših stambenih objekata u ovom mjestu. Njena fasada obložena bršljenom privlači poglede radoznalih prolaznika, a mnogi zastaju pored nje te se kod njenih stanara interesuju kako da sličnu fasadu prenesu na svoje stambene ili vikend objekte.

„Ovu kuću je davne 1938. godine izgradio Miroslav Girzik prema Njemačkom projektu kojeg i danas imamo, kaže Muharem Radaslić, sadašnji korisnik ovog objkta, te dodaje:

Muharem Radaslić

„Građena je od čuvene sarajevske cigle. Kuću je od njega kupio moj otac Salih i ona je i dan danas u uptrebnom stanju. U ta davna vremena ona je bila jedan od vrlo opremljenijih objekata. Imala je vodu u kući i kupatilo. Voda se pumpom iz bunara u dvorištu ubacivla u kuću. Bršljen koji krasi fasadu objekta postao je njen zaštitni znak i sve ove godin unazad plijeni pažnju prolaznika. Mnogi su uzimali dijelove ove biljke u namjeri da je zasade uz svoje stambene objekte. Neki me pitaju da li me je strah zmija ili drugih životinja koje bi se uz bršljen mogle uvući u kuću. Za divno čudo, osim pčela, zmiju, guštera ili iblo kakvu drugu opasnu životnju uz bršljen nikada nisam vidio. (Naj portal/E.Muračević)

Tramvaj koji je vozio na relaciji Semizovac-Vogošća