Ne stišavaju se reakcije u Sarajevu nakon urušavanja dijela zida stare Centrale u sarajevskom naselju Marijin dvor. Iako je zgrada godinama u ruševnom stanju, tek nakon njenog urušavanja, gradski I općinsko moćnici, su počeli da odgovornost prebacuju s jednih na druge, a onda na treće u državnim institucijama i Vladi Federacije BiH. .

Zanimljivo je da je zgrada, kao i cijelo područje kvadranta B, proglašena nacionalnim spomenikom i kao takva ne smije biti taknuta, bez obzira što ugrožava živote ljudi. Ali, se mogla restaurirati….
Zanimljiv je njen historijat.

Vladimiru Periću Valteru je električna centrala na Hisetima bila izuzetno važna – Sarajevo mora slobodu dočekati osvijetljeno – govorio je.

Obilazio je mjesta za koja se znalo da će ih nacisti prije povlačenja uništiti i organizirane su grupe ilegalaca da to spriječe. To je bila jedina električna centrala u gradu i Valter je znao da će, ako je unište, Sarajevo ostati bez električne energije.
Ta želja ga je koštala života šestog aprila 1945. godine.

Za osvjetljenje su u našoj zemlji u početku korištene svijeće i petrolej, a kada je u New Yorku podignuta prva električna centrala u svijetu, austrougarska uprava počela je razmišljati o uvođenju električnog osvjetljenja u Sarajevu. Pošto su osigurana sredstva, 1893. godine započeli su radovi na izgradnji električne centrale na Hisetima uz Miljacku.

Istovremeno s gradnjom centrale, radilo se i na postavljanju instalacija za osvjetljenje glavnih ulica i najvažnijih objekata u gradu. Objekt električne centrale izgradila je njemačka firma ‘Siemens und Halske’, 1895. godine, 13 godina nakon izgradnje prve električne centrale u New Yorku.
Tako je Sarajevo prvog maja 1895. godine dobilo električnu rasvjetu. Prva zgrada koja je dobila rasvjetu je zgrada Zemaljske vlade.

Prvo probno paljenje električnog svjetla izvršeno je trećeg aprila 1895. godine kada su zapaljeni električni fenjeri u Koševskoj ulici, Ćemaluši do Ferhadije i Čekrkinici ulici. Centrala se sastojala iz centralne stanice (kotlarnice i strojarnice) sa zgradom za direkciju, zatim iz postaje akumulatora i kolnice za tramvaj na željezničkoj stanici.

Došao je i taj kobni maj 1992. godine. Prva velika bitka za glavni grad BiH kulminirala je na Skenderiji. Na tom su mjestu vojnike JNA, zaustavili pripadnici Specijalne jedinice MUP-a i Teritorijalna odbrana BiH koju su činili građani Sarajeva.

Pucnjava iz automatskog oružja i eksplozije artiljerijskih granata satima su odjekivale centrom Sarajeva. Granate su počele padati i po samom centru Sarajeva. Zapaljena je bivša električna centrala na Skenderiji.

Od tada ona stoji tamo, napuštena, porušena i izgleda, zaboravljena.

Ispred, nalazi se usamljeni lik jednog narodnog heroja koji je poginuo nekoliko metara od nje.

Od 2015. godine vlasnik objekta je kompanija The Place. Iako se o ovom projektu danas se više i ne govori, podsjećamo da su njegovi sadašnji vlasnici iz UAE). Tada je direktor ove kompanije bio Armin Hadžić, a u vlasničkoj strukturi firme The Place navedeni su: My Place d.o.o. Sarajevo, Top One d.o.o. Sarajevo, Abdulrahman Mohammad Alshaibani Mohammad Ibrahim, Emir Granov (Granoff).

Iste godine kada su postali vlasnici, Odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika (Sl. Glasnik BiH 44/15), zgrada električne centrale proglašena je nacionalnim spomenikom i kao takva stavljena je u nadležnost Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, na zaštitu i očuvanje.

Predmetnom odlukom i izmjenom iste (Sl. Glasnik BiH 52/20), propisano je da je Vlada Federacije BiH dužna osigurati pravne, naučne, tehničke, administrativne i finansijske mjere za zaštitu, konzervaciju i prezentaciju ovog nacionalnog spomenika, a vlasniku nekretnine je naloženo da se o istoj brine pažnjom dobrog domaćina.

Podsjećamo, Regulacionim planom planirano je da se objekt Električne centrale obnovi i uredi kao prvi Tehnički muzej u Sarajevu. Elektroprivreda BiH tada je bila u odmakloj fazi da ovaj objekt kupi od vlasnika Iris computers. Urađen je čak i Elaborat o društvenoekonomskoj opravdanosti osnivanja Tehničkog muzeja u Sarajevu.

Ukupna vrijednost fundusa koji se trebao nalaziti u ovom Muzeju procjenjena je na oko milion maraka a najviše eksponata trebalo je biti dopremljeno iz TE Kakanj. Osim eksponata vezanih za centralu u muzeju su se trebali naći i dijelovi žičare i eksponati vezani za razvoj saobraćaja u Bosni i Hercegovini. (Naj portal)