Pratite nas

Razglednice

Priča o nastanku Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji: KAKO JE GAZI HUSREV-BEG DOZVOLIO NJENU GRADNJU I KAKO GA JE NADMUDRIO JEDAN STARAC?

Published

on

Jedan od najznamenitijih centara u BiH je, bez sumnje, Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji.

Ona vijekovima svjedoči o Sarajevu kao posebnom gradu, od davnina poznatom kao multietnički, multikulturalni i multireligijski centar Evrope koji svijetu može poslužiti kao uzor jer, samo u Sarajevu, u krugu od nekoliko stotina metara, smješteni su vjerski objekti jevreja, katolika, pravoslavaca i muslimana: Sinagoga, katedrala, pravoslavna crkva i džamija.

Sarajevo je svoje “ja” sačuvalo i u najtežim vremenima – danima opsade. Nažalost, nakon rata devedesetih godina, u kojem je Sarajevo četiri godine bilo u obruču srpskih i snaga JNA, veliki broj Srba je napustilo grad na obalama Miljacke; neki su otišli u Srbiji, a mnogi su razasuti širom svijeta. Jedan dio njih je raseljen na području damašnje Republike Srpske odmah nakon Dejtona kada je reintegracijom veći dio Sarajeva pripao Federaciji BiH.

Ono Srba što je ostalo u Sarajevu, jer nije upalo u zamsku nacionalnih podjela, njeguju svoju tradiciju I proslavljaju svoje praznike. Tako su pravoslavni vjernici i Srpska pravoslavna crkva (SPC) obilježili o ovogodišnji najradosniji hrišćanski praznik, dan rođenja Isusa Hrista – Božić.

Svečano je bilo i u jednoj od najstarijih građevina u Sarajevu – Staroj Pravoslavnoj crkvi, odnosno, Crkvi svetih arhanđela Mihaila i Gavrila.

Nastala je u vrijeme vladavine Osmanskog carstva i uprave Gazi Husrev-bega, poznatog i kao velikog graditelja. Za njenu gradnju se veže i jedna legenda u kojoj se navodi da je Gazi Husrev-beg pristao na molbu sarajevskih pravoslavaca da izgrade crkvu, ali uz uvjet da građevina bude jednostavna i da pokriva isključivo prostor veličine volovske kože.

Jedan mudri starac dosjetio se tada da izreže kožu na tanke kaiševe i označi zemljište njima koliko je potrebno kako bi se ispunili zahtjevi za veličinom, ali i begov uvjet. Gazi Husrev-bega je obradovala ova domišljatost i kreativnost pa je dozvolio gradnju crkve u proporcijama u kojima je poznata danas.

U toku svoje historije Crkva je više puta gorjela, ali je svaki put obnavljana, pa je zadržala autentični izgled. Zadnji put je iz temelja obnovljena 1726. godine.
Uz Crkvu se nalazi i Muzej Stare pravoslavne crkve, osnovan 1889. godine, a koji se, po vrijednostima ikona koje posjeduje, smatra jednim od najznačajnijih pravoslavnih muzeja u svijetu. U njemu se čuvaju i veoma vrijedni rukopisi, od kojih je najpoznatiji novokanon (zakonik) Sarajevska krmčija iz 1307. godine, te zbirka starog novca, odjeće, oružja…

Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine 2016. godine odlučila je da Crkvu svetih arhanđela Mihaila i Gavrila u Sarajevu proglasi nacionalnim spomenikom.

Prema riječima sveštenika Vladislava Topalovića Stara Pravoslavna crkva na Baščaršiji spada u jednu od najstarijih građevina u Sarajevu i “ona u kontinuitetu postoji već čitav jedan milenijum”.

SPC i vjernici, Božić slave tri dana. Drugi dan Božića je Sabor Presvete Bogorodice, u znak zahvalnosti što je rodila Spasitelja, dok se trećeg dana slavi Sveti Stefan.
Pored SPC, Božić 7. januara proslavljaju Ruska pravoslavna crkva, Jerusalimska patrijaršija, Sveta Gora, starokalendarci u Grčkoj i egipatski Kopti, koji poštuju julijanski kalendar. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending