Pratite nas

Razglednice

Ploveći Eufratom: JEDINO MJESTO U KOJEM RASTU CRNE RUŽE

Published

on

Prema vjerovanju i nekim proroštvima, Eufrat skriva planinu zlata i bogatstva koje će tek jednog dana otkriti. Za sada ostaje samo zamišljati što skriva gusto zelenilo ogromne rijeke duge gotovo 3 hiljade kilometara…

„Eufrat otkriva blago u sebi. Kogod ga vidi ne smije uzeti ništa od njega“, staro je proročanstvo vezano uz dom prvih civilizacija i naše iduće destinacije nakon Sanliurfe, revolucionarnih arheoloških nalazišta, grada mrtvih i Mardina…

Halfeti, „mirni grad Istoka“ na obalama rijeke Eufrat. Titulu nosi s dobrim pokrićem – štaviše, uključen je u svjetsku mrežu „sporih gradova“ koji se opiru pomahnitaloj turistifikaciji svojim ležernim, sporim načinom života. Dodir slavne istorije Halfeti je danas podijeljen na novi i stari grad.

Novi je izgrađen iznad rijeke i prolazeći njime sa strane ceste uočavamo mnogobrojna stabla pistacija i maslina – kralježnicu ovdašnjeg turizma. A u daljini veličanstven prizor: kanjon Eufrata.

Neobičan je osjećaj susresti se s rijekom koja nas je pratila cijeli život kroz udžbenike o starim civilizacijama Sumeru, Babiloniji i Asiriji, ili biblijske priče. Sve o čemu smo slušali i učili, ona je vidjela u svojoj slavi i urušavanju. Tigris, Eufrat i Mezopotamija u mislima se javljaju poput kakvih totema ili mitskih bića, a sada smo tu i nadomak ruke nam je – kao da je bilo koja druga rijeka.

U 9. vijeku asirski kralj Shalmaneser II ovdje je podigao gradić Halfeti koji je opstao do danas kao malo poljoprivredno i ribarsko mjesto, ali i kulisa za snimanje turskih serija.

Crna ruža
Ko još nije čuo za Crnu ružu? Bilo da ste prvo pomislili na svijet ili tursku seriju, oboje nas dovodi upravo ovdje, u Halfeti – jedino mjesto na svijetu u kojem rastu crne ruže, tj. karagül, kako ih Turci zovu. Većina ruža je zapravo zagasito crvene ili ružičaste boje, tamnih nijansi i ivica latica, pa se samo čine crne. Nažalost, u vrijeme boravka ekipe portala Punkufer.hr, ondje nisu cvale. Iovako su, kako piše ovaj portal, bili prepuni dojmova – rijeka i stijene kanjona prizor su kao iz edenskih vrtova.

Prema vjerovanju i nekim proroštvima, Eufrat skriva planinu zlata i bogatstva koje će tek jednog dana otkriti. Za sada ostaje samo da zamišljate šta krije gusto zelenilo ogromne rijeke duge gotovo 3 hiljade kilometara…

Tihe ruine na obalama
Ploveći zelenim Eufratom prolazimo i kraj nekadašnje utvrde Rumkale. Protezao se na čak 3 500 metara kvadratnih, a njegova arhitektura bila je usklađena s okolnom prirodom. Kameno zdanje imalo je pripadajuću džamiju, tursku kupelj, voćnjake i mali bazar.

Vjeruje se kako je ovdje svojevremeno boravio apostol Ivan i u maloj kamenoj sobi ispisivao stranice koje će postati dio najslavnije knjige svijeta, Biblije. Pristali smo brodom u blizini dvorca gdje je baš tog dana vladala vesela atmosfera zbog takmičenja u vožnji kanuima.

Duž obale se prostire niz kafića i restorana, muzika se ori iza svakog ugla… A preko puta, u daljini, nenametljivo se nazire mala, tiha oaza. Prazne kuće u kamenu skrivene iza zelenog priobalnog raslinja i minaret džamije koji viri iz rijeke uspješnije su privukli našu pažnju iako su svojim mrtvilom bili čista suprotnost eksploziji života u ovoj luci.

“Uputili smo se brodom prema ovom selu duhova i ostavili žamor iza nas. Brod se približio praznom selu i minaretu, te smo s palube mogli vidjeti krov džamije pod vodom. Nekad je ovo bio stari grad s oko 6 hiljada stanovnika, no kada je 1990-ih podignuta brana Birecik, stanovništvo je raseljeno u noviji dio grada, a stari grad potopljen.

Kako je bio izgrađen na liticama, dio je ostao pod vodom, a dio danas stoji na brdu. Kuće su prazne, no pokoja je preuređena u kafić ili restorančić koji dočekuje posjetioce. Uprkos ovoj turističkoj intervenciji, selo je zadržalo svoj mir i dostojanstvo: ne čuje se ni žubor vode, a iz kafića dopire samo stara anatolska pjesma s kojom smo se rastali od Halfetija.

„Za zrak, za vodu, za kamen, za tlo – svemir je žrtvovan za moju zemlju. Moja Anatolija je mjesto hrabrih ljudi, gdje ljubavnici ispisuju legende u planinama. Ako ti treba prijatelj, dođi, osjetit ćeš se ponovno rođen…“ (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending