Pratite nas

Razglednice

Ostroga ti, đe će se pit’ ta kafa“: TREBINJE GRAD SA DUŠOM

Published

on

Mislim da u svačijem srcu stanuje taj jedan grad, grad za koji nas vežu lijepe uspomene, ali i one manje lijepe. Nisu to uopšte idealni gradovi, ali su naši, a ono što je naše volimo uprkos i onoj lošoj strani.

Geografski gledano, Trebinje se nalazi se na jugu Bosne i Hercegovine, u Republici Srpskoj. Graniči sa Hrvatskom i Crnom Gorom. Od davnina ovaj položaj ima veliki značaj za Trebinje, posebno u trgovačkom aspektu.

Za Trebinje ćete čuti da je mediteranski grad, što je jasno s obzirom da je more prilično blizu. Dubrovnik je udaljen 27 km, a Herceg Novi 37 km. Nije ni čudo što je miris soli u vazduhu, kao ni to ako imate osjećaj da je more tu iza brda. Zbog ovakvog položaja klima je nešto na što se neće požaliti stanovnici ovog grada.

Poznato je da je Trebinje grad sunca i grad platana. Platani su simbol Trebinja, a u ovom gradu postoji nepisano pravilo da Trebinjci i Trebinjke moraju znati koliko platana ima, u suprotnom, ne znati je sramota. Naime, ima ih 16, a stanovnici kažu da se u ljetnoj bašti Platani saznaju prve informacije, dok se ispija tradicionalno jutarnja kafa. U ljetnom periodu ovo mjesto je oaza i za mnogobrojne turiste.

Ljeti grad živi, ali zimi kao da umire oblačeći neko sivilo. Tada u jedanaest, kako se kaže u narodu, na ulici nema žive ni duše. Možda ćete sresti nekog psa kako umorno korača, kao da ni njemu nije drago što je grad utihnuo i prazan.

Tako biva sve tamo negdje do januara kada dođu studenti da proslave praznike sa svojom porodicom. Onda grad polako i malo zaživi, ali ubrzo do aprila sve se vrati na staro. Trebinje u tom periodu nosi, ne baš slavnu titulu grada penzionera.

Pijačnim danima čuje se žamor ljudi i raspravljanje oko cijena mesa, sira, voća i ostalih domaćih proizvoda. Svašta tu čovjek može da čuje, korisne i one potpuno beskorisne informacije. Na primjer, ko se udao za koga itd..

Pored Banja Luke, Trebinje je najskuplji grad u RS, što dodatno otežava život građanima ovoga grada. Unazad par godina intezivno se radi na razvoju turizma, za koji postoji veliki potencijal.

O Trebinju se ne može pisati, a da se ne pomene veliki pjesnik i diplomata Jovan Dučić, koji je rođen u ovom gradu. Danas trebinjska gimnazija po njemu nosi ime. Dučić je htio da Trebinje bude njegov kulturni centar i za svog života ostavio je u zavještanje svome gradu neizmjerno djelo. Čuvena su njegova „Jutra s Leutara“ .

Za hercegovačka mjesta karakteristična je obedemljenost, pa je tako isti slučaj i sa Trebinjem koje je obedemljeno planinom Leotar. Ljeti, kada sunce upekne u ovaj hercegovački kamen, žega obavije grad. Na sreću, Trebinje ima bazene, a odnedavno i akva park.

Iako nema more grad ne gubi na svom značaju, jer ga krasi rijeka Trebišnjica. Karakteristična je po svojoj neobičnoj ljepoti i hladnoći za vrijeme ljetnih temperatura. Na njoj su izgrađeni mostovi koji su svjedoci davnih vremena. Arslangića most se posebno izdvaja svojom arhitekturom i slikovitošću. Izgrađen je 1574. god. i jedan je od najstarijih mostova u ovom gradu. Kameni most u centru grada plijeni svojom ljeptom. Na njemu se održavaju tradicionalni ljetni skokovi.

U ovom podneblju posebno je specifičan način na koji se odvija dijalog između dva prosječna mlada Trebinjca:

„ Ostroga ti, đe će se pit’ ta kafa“ ?

“Bate, iskombinovaćemo nešto, ajmo prvo otić’ bacit’ jedan tiket“.

Kad dođe period slava kultna je rečenica : „Kralju ovo mi je petnesta slava danas po redu.“ „ Krsta ti?“ „ Jest’, brata mi“. Zašto se neki ljudi u ovom gradu kunu svim i svačim ostaje nepoznato. Mogla bih u nedogled o ovakvom načinu komunikacije.

Trebinje je postao i grad filma u koji dolaze i svjetske zvijezde pronalazeći inspiraciju za stvaranje novih djela. Tako je, nedavno dolazila i slavna Monika Beluči, za koju su pojedini jedva dočekali da pričaju kako su se upoznali sa njom. Pritom, kada bi gledali neki film gdje ona glumi, slijedilo bi pitanje: „ Ko je ova crnka, jes dobra“? Tako to neki Trebinjci..

U nekim dijelovima grada stiče se osjećaj da ste u drugom vremenu i upravo taj osjećaj imate dok ulazite u Stari grad sa kamenim kapijama, kaldrmom, starim zidinama. Tu se nalazi i dobro poznata Anđelkina kapija, mjesto koje često posjećuju turisti. Takođe, u blizini se nalazi Osman pašina džamija, a u centru grada katedrala Rođenja Blažene Djevice Marije i hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg. Ovo je mjesto gdje danas žive u miru tri etnička i vjerski različita naroda.

U nastojanju da se očuva kulturni život, u Trebinju se održavaju kulturne manifestacije i svečanosti. Posebno značajno kulturno dešavanje u toku godine su Dučićeve večeri poezije kao i Festival festivala. Zbog održavanja mnogobrojnih književno-umjetničkih manifestacija, Trebinje je poznati grad kulture.

Trebinje je grad sa najviše nacionalnih spomenika u BiH. Posebnu kulturnu vrijednost ima hram Svetog Preobraženja Gospodnjeg i zgrada gimnazije Jovan Dučić. U samom centru grada nalazi se spomenik dva velikana, Dučića i Njegoša. Odmah iza spomenika Jovana Dučića nalazi se park, na čijem je ulazu kapija sa dva kamena lava

Ima nešto u gradovima koji nisu nešto posebno veliki, nešto što vas vuče da im se vraćate. To nešto ima i Trebinje. Ja često kažem da je on grad koji ima dušu. Koliko je Trebinje zaista grad sa dušom shvatićete kada ga pogledate sa Crkvine, brda na kome se nalazi Hercegovačka Gračanica. To je mjesto odakle možete vidjeti cijeli grad, grad na koji teško možete ostati ravnodušni.

Kada budete pitali za stanovnike ovoga grada, vjerovatno će vam reći da su to srdačni, veseli i temperamentni ljudi, što je i istina, ali naravno kao i u svakom gradu ima i onih drugih, malo manje veselih i srdačnih. U razgovoru sa prijateljem o Trebinju upitah ga:
„Pa dobro, reci mi kako ti se dopao moj grad“?
„Ma gdje god stanem da fotografišem, ispadne razglednica“. (Naj portal/Dejana Bratić/Prometej)

 

 

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending