Nedavno su hrvatski mediji pisali o cijenama sladoleda u centru Splita, koje su se kretale od 10 do maksimalnih 15 kuna, što je duplo više nego prije sedam godina.

Minulog vikenda sladoledi su dostigli rekordne cijene, do sada nikada viđene, a one se kreću od 13 (oko 3 KM) za malu i 18 (skoro 5 KM) za veliku porciju u čašici s raznim dodacima…

Što se tiče običnih kugli, i tu imamo novog rekordera. To je jedna slastičarna na vrhu Bosanske ulice, gdje ćete platiti 16 kuna (oko 4 KM) za njihov osvježavajući užitak napravljen bez glutena, umjetnih aroma i pojačivača okusa.

“Mi smo svjesni da naše cijene nisu za domaće. Ali, šta ćete, turisti su to spremni iskeširati”, objašnjava nasmijana prodavačica.

Sigurno je da (pre)napumpane cijene kirija (od kojih šačica profitira, a većina Splićana ne može priuštiti ni, primjera radi, kuglicu sladoleda) diktiraju i to da ćete za tri kugle sladoleda izdvojiti skoro 50 kuna, kao i da ugostitelji trebaju namiriti zimski period u kojem poslovni promet u sladoledarnicama skoro pa ni ne postoji.
Jasno, ovakve okolnosti diktiraju trenutni koncept sezonske stihije i grabeži te samo potvrđuje da jedna kugla sladoleda, kojom god tehnikom ona bila opjevana, sadržajno ne vrijedi ni približno toliko.

Ipak, a kako tržište nalaže, proizvod košta samo onoliko koliko je kupac to spreman platiti. Isto vrijedi i u suprotnom smjeru, nešto vrijedi upravo onoliko za koliko ga je neko spreman prodati.

I ostale cijene su otišle u nebo. Pica se može pojesti za 30 KM, a cijene riba i ribljih specijaliteta su od 30 do 100 KM. (Naj portal)