Pratite nas

Razglednice

Njegošev I Dženin poklon LJUDIMA: DIVOVA KUĆA NA PRENJU ČEKA LJUBITELJE PRENJA

Published

on

Bosanskohercegovački fotograf Dženad Džino objavio je na društvenim mrežama nekoliko fotografija drvene kućice smještene na Prenju, u planinskom ambijentu koji oduzima dah svojom ljepotom. Džino je otkrio da je kuća koju je nazvao Divova kuća” zapravo poklon od Njegoša iz Brčkog.

“Pozdrav Dženo, ja sam Njegoš Kalajdžija i javljam ti se iz Brčkog. Gledam tvoje fotografije, gledam Prenj i zadivljen sam… Postoji li neko mjesto gdje se može staviti jedna mala drvena kućica, mali bivak za spavanje za otprilike četiri osobe? Ja ih pravim, izrađujem i želim jednu takvu da poklonim običnom narodu, planinarima, Gorskoj službi… Ti najbolje znaš gdje bi se mogla postaviti i prepuštam ti da odabereš lokaciju, a ja ću sve drugo što bude trebalo a završim”, glasila je poruka koju je Džino dobio.

“Dobivši poruku s ovakvim sadržajem na trenutak sam zastao i razmišljao o tome koliko ima dobrih ljudi na ovom svijetu, koliko dobrih ljudi u našoj državi koji šute i rade dobre i pozitivne stvari i koliko sam sretan što takve ljude privlači moj rad i što mi se takvi ljudi javljaju. Pozvao sam Njegoša da sa svojim prijateljima bude moj gost na Prenju.

Nakon nekoliko mjeseci smo se upoznali i tako je naše druženje počelo. Njegoš je mlad momak sa svojih dvadeset i kusur godina, momak koji zrači pozitivnom energijom. Odlučio sam da kućicu pokušamo postaviti u dolini Tisovici, obzirom da je dolina Tisovica mjesto koje je u 90% slučajeva polazna tačka mojih planinarskih tura.

Za to nam je naravno trebala dozvola Gradskih vlasti u Konjicu jer Tisovica administrativno pripada Gradu Konjicu i bojao sam se da ne bi tu nastao problem jer nisam poznavao nikoga kome bih se mogao obratiti u Gradu Konjicu. Na internetu sam našao broj i s centrale su me povezali sa sekretaricom gradonačelnika Osmana Ćatića. Predstavio sam se i upitao da li postoji mogućnost da me gradonačelnik primi?

Ljubazna gospođa je kazala da može naravno samo se mora dogovoriti termin koji će mi se naknadno javiti na moj broj telefona. Pred kraj razgovora još me upitala je li razgovor možda o fotografijama dajući mi do znanja da prati moj rad, a što mi je bilo jako drago. Nasmijao sam se i rekao da nije i da je neka druga, još ljepša tema”, opisao je Džino kako je tekao put do postavljanja kućice.

“Prošlo je svega sat vremena kad sam iz općine dobio poziv, ponovo sekretarica i upit da li mi odgovara da me gradonačelnik primi odmah sutra?

Rado sam prihvatio i već drugo jutro u 08:00 pošao u Konjic. Pozvao sam i mog druga Almira Karkelju, načelnika stanice Gorske službe spašavanja “Prenj” – Konjic da mi se pridruži. Upoznavši se s gradonačelnikom i njegovim suradnicima ispričao sam im priču i plan. Ostali su zatečeni i iznenađeni. S obzirom na to da je objekt drveni i montažni, gradonačelnik Ćatić je obećao da će sve biti završeno i da je oduševljen našom pričom i rekao mi da kažem Njegošu da napravi specifikaciju grubog materijala koji se može kupiti u Konjicu da barem to ne vozi iz dalekog Brčkog, također i prijevoz iz Konjica da je obezbjeđen. Također smo odlučili da u priču uključimo momke i djevojke iz GSS Prenj- Konjic koji će pomoći prilikom pravljenja bivka”, nastavio je poznati fotograf.

“I evo dragi ljudi, na fotografijama koje upravo gledate vidite naš mali a veliki bivak koji nazvašmo “Divova kuća” (po stihu pjesnika Vladimira Nazora ‘Prenj planina nije, divova je kuća’), a naziv odgovara i za sve ljude koji se upoznaše i povezaše uz ovu malu i slatku priču koja će nadam se trajati dugo, dugo. Prenj i Tisovica su dobili “Divova kuću”, jedan mali prekrasni bivak s terasicom i otvorenim pogledom na neke od najljepših vrhova Prenja. Ja sam upoznao i dobio nove prijatelje Njegoša, Žareta, ekipu iz GSS Prenj Konjic, gradonačelnika Osmana i sve one koji se povezaše i sudjelovaše ovoj našoj priči.

Zbog potrebe za ovakvim objektom, higijene i evidencije noćenja, zajednički smo odlučili da se o bivku u budućnosti brinu i njime raspolažu momci i djevojke GSS Prenj Konjic kojima će svakako kao i svim planinarima biti od velike koristi. Volim Vas ljudi”, poručio je Džino.

“Natjerao si mi Dženo suze u oči s ovom prelijepom iznenađujućom pričom. Konačno neka lijepa vijest iz meni predrage BiH!!! U tvojoj priči sve je zadivljujuće – i inicijativa i brzi odziv opštine i udružena akcija i rezultat.

Strašno bih volio, da se ovakve priče počnu događati širom jedinstvene BiH”, “Ima nade još za ovaj svijet, neka je dobrih ljudi, bravo za sve koji su sudjelovali jer kad se male ruke slože, sve se može”, “Bravo za Njegoša, vas Džino i za sve dobre ljude ovog svijeta. Predivna priča, skoro kao bajka, vraća vjeru u ljude i dobrotu. Veliko bravo”, samo su neke od reakcija na događaj koji je Džino opisao. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending