Pratite nas

Razglednice

Nikoga ne ostavlja ravnodušnim: VRANSKO JEZERO JE ZIMOVALIŠTE ZA STO HILJADA PTICA

Published

on

Područje Parka prirode Vransko jezero jedinstveno je prirodno jezero, najveće u Hrvatskoj, s vrijednim močvarnim i poplavnim staništem od iznimne važnosti za zaštitu ptica i očuvanje bioraznolikosti.

Vransko jezero je, uz deltu Neretve, jedino preostalo veliko močvarno područje u sredozemnom dijelu Hrvatske. To je prostor velike prirodne ljepote te bogate kulturno-povijesne baštine koji lokalnom stanovništvu omogućuje kvalitetan život i razvoj u skladu s prirodom, a posjetiteljima priliku za nove spoznaje i iskustvo koje uistinu nadahnjuje.

Reljefno najniža tačka Ravnih kotara, Vransko jezero je danas plitko potopljeno polje s nepropusnim dnom, dva metra nižim od nivoa mora, a zbog ulaska slane vode kroz vapnenački greben i kanal Prosika, jezero je bočato. Nivo vode, a time i slanost jezera, zavisi od površinskog i podzemnog dotoka vode iz 480 kvadratnih kilometara velikog sliva Ravnih kotara, te njenom otjecanju u more podzemnim procijepima i kanalom Prosika, kao i o isparavanju s površine jezera. Zbog male dubine jezera, voda se brzo grije i hladi, zavisno od temperature zraka.

U najplićem sjeverozapadnom dijelu jezera smjestio se prostrani tršćak koji je dom mnogim pticama, ribama, gmazovima, vodozemcima i kukcima u svoj njihovoj raznolikosti. Još 1983. sjeverozapadni dio jezera proglašen je Posebnim ornitološkim rezervatom te spada u jedno od najvrjednijih staništa ptica u Hrvatskoj i temeljni je fenomen parka prirode. Tršćaci i poplavne livade ornitološkog rezervata, kao dio močvarnog ekosustava, spadaju u najugroženija staništa u Hrvatskoj.
Poput ogromne spužve vlažna i močvarna područja zadržavaju vodu, sprječavaju suše i poplave, upijaju štetne tvari iz okoliša i zadržavaju sediment. Vransko jezero s okolnim područjem proglašeno je 1999. Parkom prirode na ukupnoj površini od 57 kvadratnih kilometara

Jezero se nalazi na sjecištu međukontinentalnih selidbenih puteva ptica i, kao takvo, iznimno je značajno kao odmorište velikog broja migratornih vrsta, od kojih su mnoge vrste ugrožene. Osim za migratorne vrste, značajno je i kao zimovalište te gnjezdište brojnih vrsta ptica. Oko stotinu različitih vrsta gnijezdi se na području parka, a nekoliko vrsta čaplji, poput čaplje dangube koja je ujedno i zaštitni znak parka, pronalazi ovdje jedino stabilno gnjezdište u mediteranskoj Hrvatskoj. Najveća gnijezdeća populacija malog vranca, čak 22 para, gnijezdi se upravo na Vranskom jezeru. Tijekom zime na jezeru boravi više od 100.000 jedinki ptica vodarica.

Od 2001. u parku prirode Vransko jezero u kontinuitetu se svake godine tijekom stotinjak dana održava ornitološki kamp, najstariji ornitološki kamp koji je utemeljilo Hrvatsko ornitološko društvo. Na takvim kampovima prstenovači prikupljaju podatke o važnosti Vranskog jezera u selidbenim putovima ptica.

Ovogodišnji kamp ostat će zapamćen po nalazu i prstenovanju jedinke vrste mala strnadica Emberiza pusilla koja se rasprostire od sjeveroistoka Skandinavije pa sve do krajnjeg istoka Azije te je iznimno rijetka u Hrvatskoj, a na Vranskom jezeru je zabilježena već drugi put. Tijekom prstenovačkog kampa 2017. u parku je zabilježena 261 vrsta ptice, što čini više od 60 posto ukupne ptičje populacije u Hrvatskoj.

Uz ptice, vrijednost parku daju i brojne vrste riba te je za mnoge sportske ribiče upravo Vransko jezero jedna od najtraženijih destinacija u Ebropi. Bočata voda jezera omogućuje suživot zajednici riba s oko 18 slatkovodnih i morskih vrsta, a šaran iz Vranskog jezera slovi kao jedan od najkvalitetnijih.

Park prirode ima važnu ulogu u edukaciji posjetitelja o pozitivnom odnosu prema prirodi, a posebna pažnja posvećuje se edukaciji djece školskog uzrasta. Od davnina je na ovom području prisutna interakcija prirode i ljudskih aktivnosti, a Vransko jezero bilo je žarište različitih istorijskih previranja što dokazuje i njegova bogata kulturna baština.

Za potpuni doživljaj parka nezaobilazna lokacija svakako je najviši vrh parka, vidikovac i info centar Kamenjak, odakle se pruža pogled na cijelo jezero, more i kornatski arhipelag koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Lučica Prosika pruža poseban mir i ljepotu. Odatle se kajakom može otisnuti u aktivno istraživanje jezera ili biciklom priključiti na neku od brojnih biciklističkih ruta oko jezera, dugih više od 50 kilometara (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending