Pratite nas

Razglednice

Mračne i hladne priče o zamku Houska: OVDJE SE NALAZI ULAZ U PAKAO

Published

on

Dvorac Houska je češki dvorac na litici obavijen mračnim mitovima i legendama. Prvobitno je izgrađena u 13. vijeku, između 1253. i 1278. godine, za vrijeme vladavine Otokara II Češke. Sagrađen je u ranogotičkom stilu, najbolje je očuvan dvorac s početka 13. vijeka u Češkoj i vladavina „zlatnog i gvozdenog kralja“ Premisl Otakar II. Pored ovoga, smatra se da je to jedno od najukletijih mjesta na Zemlji.

Houska je sagradio Premisl Otakar II kao izvanredan kraljevski dvorac, ali je ubrzo prodan plemićkoj porodici, koja je nastavila da ga pojseduje do poslije Prvog svjetskog rata.

Legenda kaže da je jedini razlog za izgradnju ovog zamka bio zatvaranje ulaza u pakao! Kaže se da se ispod zamka nalazi jama bez dna ispunjena demonima. 1930-ih su nacisti sprovodili eksperimente u zamku okultne sorte.

Godinama kasnije nakon njegove obnove, otkriveni su kosturi nekoliko nacističkih oficira. Oko zamka se vidi mnogo različitih vrsta duhova, uključujući džinovskog buldoga, žabu, čovjeka, ženu u staroj haljini i najstrašnijeg od svih, crnog konja bez glave.

Dvorac Houska izgleda poput bilo kog drugog običnog srednjovjekovnog zamka, ali pomnijim uvidom može se primijetiti nekoliko neobičnih karakteristika. Prvo, mnogi prozori zamka su zapravo lažni, napravljeni su od staklenih ploča iza kojih se kriju čvrsti zidovi.

Drugo, zamak nema utvrđenja, nema izvor vode, nema kuhinju, a godinama nakon što je izgrađen nema stanara. To jasno govori da dvorac Houska nije izgrađen kao zaštitno svetilište ili prebivalište.

Položaj zamka je takođe neobičan. Nalazi se u zabačenom području okruženom gustim šumama, močvarama i planinama od pješčara. Lokacija nema stratešku vrijednost i ne nalazi se u blizini nijedne trgovačke rute.

Mnogi se pitaju zašto je dvorac Houska sagrađen na tako čudnom položaju i na čudan način. Vjekovne legende možda će moći da odgovore na to pitanje.
Prema narodnom predanju, dvorac Houska izgrađen je preko velike rupe u zemlji koja je bila poznata kao Vrata u pakao. Priča se da je rupa bila toliko duboka da joj niko nije mogao vidjeti dno.

Legenda kaže da su poluživotna, poluljudska bića noću puzala iz jame, a ona crnokrila stvorenja napadala su lokalno stanovništvo i odvlačila ih dole u rupu. Žrtve bi jednostavno nestale da se više nikada ne vrate.

Dvorac Houska sagrađen je da služi kao zaštita od pukotine na stijeni, gdje je trebalo da se otvori pakao. Navodno ga čuva užasni crni monah bez lica.

Vjeruje se da je zamak izgrađen samo da bi se u njemu zadržalo zlo. Mjesto dvorca je izabrano zbog toga. Mnogi pretpostavljaju da je kapela zamka posebno sagrađena direktno nad misterioznom jamom bez dna kako bi zapečatila zlo i spriječila demonska stvorenja da uđu u naš svijet.

Ali čak i danas, preko sedamsto godina nakon što je jama zapečaćena, posjetioci i dalje tvrde da noću čuju grebanje stvorenja koja pokušavaju da se provuku do površine. Drugi tvrde da čuju hor vriske koji se čuje ispod teškog poda.

Najpoznatija priča koja potiče iz legendi o zamku Houska je ona o osuđeniku. Kada je gradnja zamka započela, kaže se da su svi zatvorenici u selu koji su bili osuđeni na vješala dobili pomilovanja ako pristanu da ih konopcem spuste u jamu bez dna i da im onda kažu šta su vidjeli. Nije ni čudo, svi zatvorenici su se složili.

Spustili su prvog čoveka u jarak i nakon nekoliko sekundi je nestao u mraku. Začas su začuli očajnički plač. Počeo je vrištati od užasa i molio je da ga povuku natrag.

Odmah su počeli da ga izvlače. Kada je zatvorenik, koji je bio mladić, povučen natrag na površinu, izgledao je kao da je u nekoliko sekundi koliko je bio u jami ostario decenijama. Očigledno mu je kosa postala bijela i izuzetno je naboran. Još je vrištao kad su ga izvukli na površinu. To što je doživio u mraku bio je toliko uznemiren da je poslat u ludnicu, gdje je umro dva dana kasnije iz nepoznatih uzroka.

Prema legendama, i dalje se može čuti grebanje krilatih bića koja pokušavaju da se probiju do površine, viđeni su fantomi kako šetaju praznim dvoranama zamka, a nacisti su posebno izabrali dvorac Houska kako bi iskoristili paklene moći za njih.

Tajanstveni, magični, prokleti ili pakleni. Mnogo je imena koja opisuju ovaj radoznali zamak. Iako nije jedan od najvećih ili najljepših dvoraca u Češkoj, bez ogromnih parkova ili najstarijih kapela, dvorac Houska postao je omiljeno odredište mnogih avanturista i putnika.

Dvorac Houska nalazi se u istočnom dijelu Kokorin šume, 47 km sjeverno od Praga i oko 15 km od Bezdeza, još jednog drevnog kultnog zamka srednje Evrope. Ovu lokaciju možete posjetiti tokom tura sa krstarenjem košer rijekom do dragulja srednje Evrope! (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Magični dvorac na Krimu: POGLEDAJTE LASTAVIČIJE GNIJEZDO IZNAD CRNOG MORA

 

 

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending