Za tuzlansko područje Lipnica (nije važno koja je, a ima ih tri) kažu da je sredina prebogata dobrim domaćinima. Ovdje imaju i dugu tradiciju bavljenja pčelarstvom. Na desetine porodica se bavi ovim poslom; neki su hobisti, drugi su u pčelarstvu pronašli spapsonosni izvor prihoda.
Takav je i Mladen Kovačević iz Gornje Lipnice. Mladen je po struci rudarski tehničar, ali bez zaposlenja. Čak je i za vrijeme rata u BiH imao radnu knjižicu, ali je u mirnodopskim vremenima, za koja su nam obećavali zlatne kašike, i njegova firma otišla u gubitaše, a on – na biro.
“Sreća, pa me moje pčele nisu izdale – kazat će ovaj izuzetno prijatan sagovornik i istinski zaljubljenik ovih neumornih i plemenitih stvorenja, koja su njega I njegove ukućane spasila “kad je bilo najteže”. Jer, da nije bilo pčela, ni sam ne zna kud bi i šta bi u sumornim bosanskim vremenima. Možda bi se i on “truhom za kruhom” zaputio u tuđi svijet…
Sudbina je htjela da druženje sa pčelama započne davne 1983. godine. Tada je bio sedmi razred osnovne škole.
“Zalutao roj na naše imanje. Niko ga nije tražio, pa ga je moj otac odlučio smjestiti ispod naše kuće. Kupio košnicu, konsultovo se sa iskusnijim pčelarima. I tako je roj zanočio u našoj avliji. Ne znam da li iz radoznalosti, ili je to već tada bila sudbinska ljubav, ali ja sam non stop visio kraj te košnice. Knjigu u ruke, pa pravo pored pčela…. – sjeća se prvih susreta sa ovim neobičnim stvorenjima, za koja kaže da su najsavršenija na zemaljskoj kugli, a onda dodaje:
“Često se pitam zašto u državama, a posebno u BiH nije život organizovan kao u košnici. Ponekad mi bude žao što nisam pčela, pa neka živim tih 40 dana. Toliko me odušljavaju njena discilina, organizovanost, higijana…
U njegovj Lipnici je Mladenova obećana zemlja. Tu je upoznao sve prave vrijednosti, koje donosi suživot s pčelama i s prirodom. Tu je oformio porodicu, tu je najsretniji. Radi što voli i što ga usrećuje, pčele ga nikada nisu izdale, niti ostavile gladnog.
“OKo 10 društava je moja mjera zadnjih godina, s tim da stotinjak društava selim, a ostalo je na stacionaru I ta društva koristim za matice i matičnu mliječ – kaže naš sagovornik.
Matice odgaja isključivo za svoje poterebe i za prijatelje. U ovaj izazov se upustio prije desetak godina.
“Bez vlastite proizvodnje matica nezamislivo je raditi na velikom pčelinjaku. To je usputan posao, ali je sigurnija karika u današnjim, sve otežanijim, uslovima pčelarenja. Znatno umanjuje troškove proizodnje.
Inače, Mladen pčelari sa dva nastavka. Smatra da je to dobra pčelarska praksa; prije svega jer je lakše raditi sa dva, nego sa tri ili više nastavaka.
“Meni se pokazalo dobrim i racionanim da sav višak pčele u stubu na dva nastavka uzimam i prebacujem u oplodnu stanicu. Tako dopunjujem opklodnjake i košnice u kojima proizvodim matičnu mliječ. Ne treba zaboraviti da teritorija BiH nema pašne uslove u kojima se pčele mogu odžavati na tri nastavka. Klimatski uslovi nam ne dozvoljavaju da se širimo u visinu – objašnjava.
Seleći je pčelar, u toku sezone redovno je negdje na terenu širom BiH. Kaže da pčelarstvo iziskuje velika ulaganja, pogotovo zadnjih godina kada su medonosne paše sve slabije. Zbog toga podsjeća da pravi pčelar mora da voli svoje pčele, da potpuno bude posvećen, uporan, obzirom da ima godina kada su slabe paše ili periodi uginuća i mora biti svjestan da je dug put od cvijeta do meda u tegli, te samo takvim rezonovanjem može imati lični osjećaj zadovoljsta.
“Iako je iz godine u godinu sve teža situacija, ipak se može živjeti od pčelarsva, ali uz uslov da se maskimalno posvetite ovom pozivu, te da se ide na širu proizvodnju. Od meda se ne može živjeti u pčelarstvu, već samo ako se uzima sve što pčela može dati. Tada se dobije pozitivna računica. Takođe, u pčelarstvu ne treba podvlačiti crtu svake godine, već svakih tri do pet godina. U takvim vremenskim ciklusima mora se biti u plusu. – kaže Mladen, te naglašava da je kompletna njegova porodica volonterski angažovana oko pčela. Oni su i čistačica, i sekretarica, i radnik, i direktor.
Naš sagovornik se slaže da priroda zadnjih godina nije naklonjena pčelama, da je najveća “fabrika pod otvorenim nebom” u lrizi širom svijeta, pa samim tim i u BiH ili na Balkanu.
“Pčelarstvo je ozbiljan i zahtjevan posao koji podrazumijeva kvalitetne košnice, ramove, vosak, vrcaljke i ostale dijelove opreme, ali i znanje – naglašava Mladen.
Bez obzira na slabu sezonu, on je optimista, jer vjeruje pčeli. Ona će se snaći i u ovom prirodnom haosu, a on je očito prisutan. Paše su se smanjile sa nekadašnjih petnaestak na pet do sedam dana.
“Pčela se prilagođava prirodi, ona će se snaći u ovom promjenama. Ona neće poletjeti za kreditom u bankama kao mi, već će ioznaći način da se izbori sa izazovima. Ona unaprijed predvidi situaciju za predstojeća vremena – pokušava Mladen da nam vrati optimizam i nadu u bolje sutra pčelarstva.
Na kraju nas upozorava na mnogo veću opasnost u društvu, a to je da pčelari nemaju podršku društvene zajednice. A ako se na pčelare ne gleda kao spasioce prirode i poljoprivrede, pa ako hoćete i čovječanstva, takvom društvu je potreban hitan remont!
Iz 4 košnice 200 kg. meda
Sa sjetom Mladen evocira uspomene kada je iz 40 košnica vrcao više meda, nego danas iz njih stotinu. Ili, primjer selenja na suncokret u Vojvodinu
“Bilo je to devedesetih godina prošlog vijeka. Tri godine sam vozio pčele na suncokret u Vojvodinu. Vozio sam samo četiri košnie. Tri godine zaredom u svakoj košnici sam imao 50 kg.godina prinosa. IZvrcao bi oko 200 kg. meda. A danas sam sretan ako uzmem 10 do 15 kilograma – ispričao nam je Mladen.
Hvala Tunji Atiću!
Tokom posljedjih petnaestak godina Mladen redovno daje svoj med na ocjenjnivanje. I nije bilo manifestacije da nije dobio zlatna odličja. Dobijao je priznanja i u BiH, i u Hrvatskoj. Ipak, najvećie mu je priznanje ako u svijet pčelarstva godišnje uvede bar jensnog mladog pčelara.
“Ostao mi je to od legende iz našeg kraja Tunje Atić, koji je bio nosilac razvoja pčelarstva u ovom kraju i dugogodišnji aktivista udruženja Tuzla. UZ njegovu pomoć zapčelarili su mnogi ljudi u Lipnici. On nas je znao motivisati, organizovati, otrkivati nam tajne pčelarstva. Zahvaljujući njemu mi smo obilazili najveće pčelare širom bivše Jugoslavije – kaže Mladen. (E.Milić/Naj portal)
