Životna priča Alesandra Gramelinija i Alme Kurić mogla bi poslužiti kao scenario za dobar romantični film. Ali mu je prethodila prava drama.
“Moja prva žena je Italijanka koja je radila za jednu nevladinu organizaciju u Novom Travniku u Bosni i Hercegovini. Kada sam joj došao u posjetu zatekao sam je sa drugim muškarcem, nekim Amerikancem – navodi Alesandro za 24sedam.
Svako je otišao svojim putem, ali spletom okolnosti koje samo život zna da izrežira, ispostavilo se u istom gradu.
“Dobio sam poslovnu ponudu od jedne nevladine organizacije iz Bolonje da ostanem u Bosni i radim za njih. Prihvatio sam i ostao u Travniku – kaže Gramelini.
24sedam/Goran Sivački
U ovom malom jestu u srcu Bosne, u kome se manje-više svi znaju, počinje novo poglavlje Alesandrovog života, sada sa Almom u glavnoj ulozi.
“Kada sam je ugledao, kao da me je udario grom! Počeo sam sa cvijećem i romantičnim večerama, radio sam sve što je potrebno da je osvojim – kaže Sandro, kome se upornost isplatila, jer…
“Iako je, kada se pojavio u gradu, bio interesantan svim djevojkama, izabrao je baš mene. U to vrijeme nisam vjerovala ni našim momcima, a kamoli strancima. U početku me je nervirao, ali i ubrzo uvjerio da su sve to samo predrasude i da u stvari ja za njega treba da se borim – iskrena je Alma.
Poslije „ljute“ borbe, sudara različitih mentaliteta i suprotnih karaktera, sumnji porodica, pobijedila je travnička romantika. Međutim, sudbina je htjela da u Travniku pronađu ljubav, a u Beogradu dom.
“Zbog druženja sa prijateljima koje smo stekli radeći kao humanitarci, često smo dolazili u Beograd i vrlo brzo se u ovaj grad zaljubili. Ali i primijetili da nemaju mnogo pravih italijanskih restorana.
Bila je to šansa za njihovu buduću malu manufakturu. I tako su Alesandro i Alma “donijeli” italijansku tajnu, u srcu starog dijela Beograda. Otvorili su restoran „Eatalian“. Odomaćio se, kažu, poprilično, a u kući slave i katolički i pravoslavni Božić, Uskrs, obje Nove godine, Bajram..
Suština je da se u ovoj porodici niko nije odrekao onog svog, već su prihvatili sve razlike, kulturu i vjeru onog drugog, živeći na nekom trećem mjestu.
“Mislimo da je pravo bogatstvo živjeti u mješovitom braku, u zajednici s više religija i običaja.
Na kraju saznajemo da u „borbi“ između pice i pite u kući Gramelini/Kurić pobjeđuje pasta, na bezbroj načina. (Naj portal)
