Pratite nas

Razglednice

Misteriozna Gornjačka klisura: VODA KOJA ĆUTI, ŠTA SE DEŠAVA NA ĐURĐEVDAN U MANASTIRU GORNJAK?

Published

on

Čini se da su misterije i legende ispletene oko svakog iole neobičnog mjesta na Balkanu. Takvo mjesto je i Gornjačka klisura (Srbija), koju je izrezbarila rijeka Mlava prodirući kroz Homoljske planine. Zbog toga što predstavlja jedini prolaz kroz planinski masiv Homolja ponijela je i naziv Kapija Homolja.

Gornjačka klisura, međutim, nije poznata samo po tome. Osim što je jedinstvena po svojoj surovoj i neobičnoj ljepoti, ona je i prava riznica istorijskih spomenika.

Od antičkih pa do vremena srpske despotovine, na strmim liticama i vrhovima planina Ježevac, Veliki i Mali Vukan, građena su utvrđenja i kule motrilje čiji su dijelovi i dan danas rasuti po gustim šumama. Štaviše, Gornjačka klisura, sa ostacima srednjovjekovnog grada Ždrelo i opčinjavajućim manastirima, smatra se svetom kotlinom. Upravo tu leže skrivene mnoge legende.

1. Misterije manastira Gornjak
Sa lijeve obale Mlave, pripijen uz strme litice Ježevice, nalazi se manastir Gornjak. Sagrađen je u 14. vijeku kao zadužbina kneza Lazara koju je on sam povjerio isposniku za koga se pričalo da čini čuda – Svetom Grigoriju Gornjačkom.

Manastir Gornjak, pak, čuven je po nerazjašnjenoj misteriji koja potiče još od vremena njenog nastanka. Naime, svake godine na Đurđevdan, iz pukotine na stijeni iza manastira voda počinje da kaplje i sliva se do jedne male uvale, odakle je ljudi kašikama skupljaju. Za nju se vjeruje da su suze Svetog Grigorija i da liječi očne tegobe.

Na pitanje zašto se ovaj fenomen događa baš na Đurđevdan nije pronađen odgovor. Međutim, postoji još jedna misterija kad je u pitanju ovaj manastir. Iz iste stijene raste loza za koju se vjeruje da liječi neplodnost te ovdje dolaze mnogi ljudi kako bi uz pomoć molitve, posta i zrna grožđa sa ove loze došli do nasljednika.

2. Voda koja ćuti
U Gornjačkoj klisuri, na pola puta između manastira Gornjak i nekadašnje Mitropolije, događa se još jedna neobjašnjiva prirodna pojava. Na jednom dijelu svog toka, rijeka Mlava se uopšte ne čuje. Mještani ovo mjesto nazivaju “Voda koja ćuti” i pojavu objašnjavaju dvjema legendama.

Prva govori o glasniku sa Kosova koji je na ovom mjestu saopštio narodu vijest o izgubljenoj bici. U tom trenutku sve je zanijmilo – i ljudi, i šuma i rijeka. I od tada se ovdje žubor Mlave više nije čuo.

Po drugom predanju, ovo je mjesto gdje je Knez Lazar, u toku lova uoči Kosovske bitke, sreo isposnika Grigorija. Želio je da priča sa njim, ali Grigorije nije htio da pređe rijeku. Zbog toga je razgovor započet dovikivanjem preko glasne rijeke. Kada je Grigorije uvidio da je Lazar pobožan čovjek uputio je molitvu da se rijeka utiša. Molitva mu je uslišena, a nakon razgovora Knez Lazar gradi bogomolju u Gornjačkoj klisuri.

3. Tajne podzemnih gradova Gornjačke klisura
Zbog svoje neopisive ljepote, ova klisura privlači mnoge alpiniste, planinare, ljubitelje prirode i lovce. Međutim, tajne koje ona krija ispod svoje površine mame sve posjetioce u misteriozne tunele koji vode u dubine podzemnih baza, gradova, dvorana i prolaza koje su Nijemci sagradili tokom Drugog svjetskog rata.

Pored toga, do 1953. ovdje se nalazila baza Jugoslovenske narodne armije koja je tada naprasno, i misteriozno, napuštena. U periodu kada je Jugoslavija nastojala da osvoji nezavisnost, u Gornjačkim planinama pokrenuti su ogromni projekti izgradnje fabrika oružja koji nikada nisu bili završeni.

Iako se ljudi i dan danas pitaju da li su ova podzemna prostranstva “slučajno” napuštena, pretpostavlja se da je ovaj kompleks napušten onog trenutka kada je glavni projektant i inženjer pobjegao u SSSR.(Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending