Pratite nas

Razglednice

Manastiri sagrađeni “nebu pod oblake”: POGLEDAJTE HODOČASNE OAZE UDALJENE OD CIVILIZACIJE

Published

on

U ovim teškim vremenima, dok je još aktuelna pandemija koronavirusa, mnogi putnici sanjaju o destinacijama koje su prilično intimne i izolovane. Zbog toga popularnost nekih nekonvencionalnih vrsta turizma raste. U posljednjih nekoliko mjeseci primijećeno je povećano interesovanje za teško dostupne destinacije i lokacije. Popularnost hodočasničkog turizma takođe je porasla. Razlog tome je što su mnogi manastiri pogodno građeni na udaljenim, gotovo nepristupačnim mjestima, s obzirom da su monasi uvijek tražili samoću i udaljenost od svijeta, ističe Travel Magazine. U nastavku teksta, pogledajte 7 prilično usamljenih mjesta.

Taung Kalat, Mjanmar

Na jugozapadu vulkana Popa nalazi se mala planina Taung Kalat, koja je visoka 737 metara. Na vrhu ove planine nalazi se budistički manastir, koji se može nazvati jednim od najneobičnijih hramova na svijetu. Manastir je, takođe, jedna od najvažnijih hodočasničkih tačaka zemlje. Stotine hiljada budista i turista dolazi ovdje da oda počast duhovima, koji po budističkom uvjerenju žive upravo ovdje, na planini.

Do manastira se može doći samo ako savladate 777 stepenica, koje su izgrađene u obliku natkrivene poluspiralne galerije. Na početku staze stepenište je prilično široko i ima klupe za odmor, poslije je nešto uže i u lošijem stanju.

Paro Taktsang, Butan

Paro Takstang, poznat i kao Tigrovo gnijezdo, visi na litici od 3.000 metara u dolini Paro i jedan je od najudaljenijih manastira na svijetu. Legenda kaže da je guru Rinpoče stigao ovde na leđima velike tigrice, pronašao pećinu i povukao se u dugu meditaciju.

Ovaj manastir je izgrađen 1692. godine i aktivan je manastir stroge prakse. Do tamo možete doći peške ili do određene visine na mazgama. Uspon nije lak, veći je od 1.000 metara i posetioci imaju dozvolu da ga posete samo pod nadzorom vodiča, u malim grupama.

Manastir Pugtal, Indija

Skriven u zabačenom jugoistočnom regionu doline Zanskar, visoko na Himalajima, manastir Pugtal “visi” na litici visokoj 3.800 metara. Ovaj izvanredni manastir osnovao je u 12. vijeku lama Gangzem Šerap Sampo i ovdje, trenutno, živi oko 70 monaha. Iznenađujuće, iako je građevina napravljena od opeke, blata, kamena i drveta, opstala je stotinama godina.

Viseći hram, Kina

Slijedeći izolovani manastir na listi je Viseći hram, koji se nalazi u podnožju planine Hengšan, 65 kilometara od grada Datong. Izgrađen je 491. godine i ostao je gotovo netaknut. Tokom njegove izgradnje korišćena je jedinstvena tehnika: grede kao podloga bile su napola zabijene u planinu. Tako je i sama planina podržana.

Manastir je neobičan i po tome što je kombinovao budizam, konfučijanstvo i taoizam. Unutra možete vidjeti statue Šakjamunija, Konfučija i Laozija. Trenutno se manastir teško može nazvati nepristupačnim. Otvoren je za turiste i milione znatiželjnih Kineza, koji dolaze u talasima da posjete ovo mjesto. To, međutim, ne isključuje činjenicu da su u prošlosti monasi ovdje živjeli potpuno izolovano.

Manastir Ostrog, Crna Gora

Ostrog nije najstariji manastir u Crnoj Gori, ali je veoma popularan i sigurno jedan od najizolovanijih manastira u zemlji. Hodočasnici svih vjera, a posebno pravoslavni ga posjećuju gotovo jednako često, kao i crkvu Svetog groba u Jerusalimu. Izgrađen je u 17. vijeku, ali su pećine u stijenama mnogo duže služile kao utočište monasima. Danas je Ostrog funkcionalni manastir sa 12 monaha koji ovdje žive. Mjesto je takođe otvoreno za turiste.

Manastir se nalazi 8 kilometara od auto-puta koji povezuje Podgoricu i Nikšić. Do Ostroga možete doći autobusom ili automobilom, ali bi trebalo imati na umu da je put planinski, što znači da se sužava i vijuga i može ga proći samo iskusan vozač.

Manastir Kej, Indija

Još jedan veoma zanimljiv i zabačen manastir je manastir Kej u Indiji. Prizori ovog manastira pomalo podsjećaju na pejzaže iz filma “Gospodar prstenova”. Tibetanski budistički manastir nalazi se u selu Ki, na Himalajima, na nadmorskoj visini od 4.166 metara, sa pogledom na dolinu Spiti.

Manastir je prošao kroz mnoge periode napada, zemljotresa i pljački, ali je preživio. Danas u manastiru živi oko 300 ljudi. Ovdje su dobrodošli i turisti, koji do manastira mogu doći autobusom ili taksijem, iz Kaze ili Kibera, ili, pak, pješke.

Meteori, Grčka

Među svim izolovanim manastirima širom svijeta, poznati pravoslavni manastiri Meteori ne mogu se zanemariti. Ovi manastiri se nalaze na visokim liticama u centralnoj Grčkoj. Postoji legenda da je osnivaču manastira, Svetom Atanasiju, orao pomogao da dođe do vrtoglavih visina.

Za ostale, međutim, jedini način da dođu jesu stepenice, koje mogu biti prilično zamorne. Ali i ovo je dobro, s obzirom na to da je do dvadesetih godina 20. vijeka bilo potrebno koristiti užad i posebne mreže. Manastir je poznat i po snimanju scena iz filma o Džejmsu Bondu “Samo za tvoje oči”. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Božija kuća na vrh brda: NAJSTARIJA DŽAMIJA U BiH SAGRAĐENA GDJE SU SE SOKOLOVI LEGLI  

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending