Pratite nas

Razglednice

Ljekovita “Govor voda”: OVDJE DJECA PROGOVORE

Published

on

Zovu je “Govor voda”, voda koja govori. Nije važno kako je ko zove, već je bitno da je izliječila brojnu djecu koja nisu mogla da govore. Riječ je o ljekovitom prirodnom izvoru na 100 metara ispod vrha Gledićkih planina, iznad rekovačkog sela Županjevac. (Srbija)

Čudnovato je i samo mjesto na kome se nalazi, jer izvire bukvalno na vrhu planine, na nadmorskoj visini od 822 metra. Razne legende vezane su ne samo za ovaj izvor, već i za ostatke crkve Svete Nedelje za koju se pretpostavlja da potiče iz 5. vijeka, za značajno arheološko nalazište Grad, a posebno za pećine.
Do “Govor vode” je teško doći i kada je put suh, a nemoguće u vrijeme obilnih kiša i snijegova. Može se prići iz pravca Županjevca, Kalenića i Nadrlja, ali isključivo traktorom ili terenskim vozilom.

Roditelji djece koja ne govore dođu do nekog od tih sela, a onda zatraže pomoć ljudi koji su voljni da ih prevezu traktorom do izvora. Da bi se prešlo oko osam kilometara šumskog puta od jednog od ova tri sela do izvora, potrebno je sat i po do dva. Put je strm i uzan, a kada je natopljen kišom i veoma opasan. Oko 300 metara mora da se prepješači.

– Zanimljivo je da sam vozio samo mušku djecu, a nijednu djevojčicu i znam sigurno da voda pomaže – kaže Goran Jovanović iz Bara.

Dječaka iz Knjaževca je imao tešku govornu manu. Kada su ga odveli ljekaru i kada je čuo kako govori, ljekar je bio zaprepašćen. Dijete iz Šapca nije izgovaralo ni riječ. Nakon umivanja i ispijanja vode, prvo što je reklo bilo je: “Bože, Bože”.

Goran dodaje da je sve ove ljude on vozio i da uzima samo 1.000 dinara koliko mu je potrebno za gorivo, jer se od bolesnih ne uzima novac. Sevap je da im se pomogne.

Dušan Petrović iz Rekovca ispričao nam je sličnu priču. Kaže da je, prema predanju, “Govor voda” osviještana još u 15 vijeku. Voda je više puta nošena na analizu i uvek je bakteriološki i hemijski bila potpuno ispravna.

U blizini izvora nalaze se dvije pećine u narodu poznate kao velika i mala tamnica. Ulaz u veliku tamnicu zna svako, ali malu tamnicu je rijetko ko pronašao. Dugačka je oko 16 metara, nakon kojih se naglo sužava tako da je dalji pristup nemoguć. Kako se za nju vezuju razne legende, niko se u skorije vrijeme nije usuđivao da kroči u nju.(Najportal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending