Pratite nas

Razglednice

Izgledaju kao iz bajke: OVO SU NAJLJEPŠI DVORCI NA SVIJETU (NASTAVAK)

Published

on

Dvorci (zamkovi) su neke od najvažnijih istorijskih građevina na svijetu, a sigurno su i među najljepšim i najimpresivnijim. Poslužili su kao inspiracija za mnoge bajke, priče i legende, a kada ih malo bolje pogledate, nije ni čudo da su vijekovima rasplamsavali maštu i bili toliki izvor inspiracije. Pogledajte najljepše dvorce koje nam predstavlja portal PIXELIZAM

6. DVORAC SA 99 KULA “ MOSZNA” (POLJSKA)
Dvorac Moszna (Pałac w Mosznej) je jedan od najpoznatijih i najljepših dvoraca u Poljskoj, smješten u blizini istoimenog grada. Njegov spoj neogotičke, barokne i neorenesansne arhitekture, veličanstveni vrt i čak 99 kula mu daju izgled klasičnog bajkovitog dvorca.

Ovaj dvorac datira iz 17. stoljeća, iako su u vrtovima tokom iskopavanja u 20. stoljeću pronađeni i mnogo stariji podrumi za koje neki istražitelji tvrde da su ostaci starog dvorca koji je pripadao Templarima, ali za to još uvijek nema konkretnih dokaza. Središnji (barokni) dio dvorca je djelomično uništen u požaru u noći 1896. godine, a iste godine je obnovljen u svom izvornom obliku. Dvorac je 1900. godine dobio i istočno krilo izgrađeno u neogotičkom stilu, dok je zapadno krilo izgrađeno u neorenesansnom.
Cijeli dvorac ima tačno devedeset devet kula. Sadrži 365 soba smještenih na 7.000 kvadratnih metara.

7. NAJLUKSUZNIJI DVORAC “KASTEEL DE HAAR” (HOLANDIJA)
Kasteel de Haar je najveći i najposjećeniji dvorac u Holandiji, a nalazi se u neposrednoj blizini Utrechta, udaljenog pola sata vožnje od Amsterdama. De Haar ima sve što očekujete od dvorca: kule, jarke, velike kapije, viseće mostove i prekrasne parkove i vrtove. Bez ikakve sumnje, Kasteel de Haar je jedan od najluksuznijih dvoraca Evrope.

Ovaj gotički bajkoviti dvorac kakav vidimo danas je izgrađen u periodu od 1892. do 1912. godine, a podignut je na ruševinama starog dvorca iz 15. stoljeća.

Obnova starog dvorca je započela 1892. pod vodstvom poznatog nizozemskog arhitekta dr. PJH Cuypersa koji je slijedio izvorne konture kako bi napravio što sličniju repliku građevine iz 15. vijeka. Unutrašnjost je obnovio u luksuznom stilu, uveo struju i dvorište pretvorio u veliku dvoranu. Stari dvorac je nekada bio okružen malim selom koje je 1898. srušeno, a na njegovom mjestu je izgrađen park i mnoštvo vrtova.

Posjeta dvorcu je dozovljena, ali unutrašnjost se može posjetiti samo uz pratnju vodiča, od kojeg ćete saznati mnogo više detalja o istoriji, arhitekturi i unutrašnjosti ovog veličanstvenog dvorca.

8. ZAMIŠLJEN KAO LJETNA REZIDENCIJA DVORAC “CASTELUL PELEȘ” (RUMUNIJA)
Na kraju prekrasne šumske staze, na vrhu brijega u Karpatima, u blizini grada Sinaje u Rumuniji, nalazi se prekrasni Neo-renesansni Castelul Peleș (Dvorac Peleš) – jedan od najljepših i najpoznatijih u državi. Izgradnju dvorca je naručio prvi kralj Rumunije Karlo I. (Karlo I Rumunski), a zvanično je otvoren 1883. godine.

Dvorac je izgrađen od drveta, kamena, cigle i mramora, a u njemu se nalazi više od 160 soba. Iako je većinom građen u stilu njemačke renesanse, na njemu se nalaze i brojni elementi koji pripadaju talijanskoj renesansi, gotici i baroku. Dvorac je okružen sa sedam terasa koje su bogato ukrašene raznim kipovima, bunarima od kamena i ukrasnim mramornim vazama

Iako je prvobitno zamišljen kao Karlova ljetna rezidencija, dvorac je jedno vrijeme bio i službeni kraljevski dvor, i kao takav je ostao sve dok se posljednji kralj Rumunije, Kralj Mihaj Rumunski, pod pritiskom komunista koji su preuzeli vlast u državi nije odrekao svoje titule, kada je Peleš zvanično zatvoren (1948). Dvorac je proglašen muzejom 1953. godine, a Kralj Mihaj Rumunski je ponovo vratio titulu 2011. i dvorac je ponovo vraćen u njegovo vlasništvo (i dalje je ostao muzej).

Organizovane posjete dvorcu su dozvoljene, ali su ture često ograničene na prizemlje, dok skuplji, potpuni obilazak uključuje i drugi sprat. Ulaz se naplaćuje, kao i dodatna naknada za fotografisanje.

9. GRAĐEN PO UZORU NA ENGLESKE – DVORAC “HLUBOKÁ” (ČEŠKA)
Dvorac Hluboká je jedan od najpoznatijih i najljepših dvoraca u Češkoj. Izgrađen je u neogotičkom stilu u gradu Hluboká nad Vltavou, a njegov današnji izgled je inspirisan dvorcem Windsor u Engleskoj. Najstariji prethodnik Hluboká je rani-gotički dvorac izgrađen oko sredine 13. stoljeća. Tokom srednjeg vijeka, stalno je mijenjao vlasnike – čas je pripadao kraljevima, čas aristokratima – a svi su oni dodatno rekonstruisali i mijenjali izgled ove stare srednjovjekovne utvrde.

Oko 1840-tih godina, vladar Johann Adolf II Schwarzenberg je zajedno sa svojom suprugom Eleonorom, Princezom od Lihtenštajna, odlučio da napravi još jednu promjenu na dvorcu, do sada najveću, i da ga rekonstruiše u romantičnom stilu. Eleonori se dopadao gotički dvorac Windsor u Engleskoj, pa je tako on i poslužio kao osnova za novi izgled Hluboká.

Tokom ove rekonstrukcije koja je trajala punih 40 godina i koju je cijelo vrijeme nadgledao arhitekt Franz Beer, stari dvorac je u potpunosti srušen, a tačno na njegovom mjestu je podignut Hluboká kakvog i danas možemo vidjeti. Pored dvorca, uništene su i ostale okolne srednjovjekovne građevine, a na njihovom mjestu je napravljen prekrasan engleski vrt.

Hluboká ima čak 140 sobe, a turisti mogu posjetiti oko 20. Također ima i biblioteku, posebnu umjetničku kolekciju iz 17. stoljeća iz Flandrije, kao i izuzetno rijetku i vrijednu kolekciju oružja. U sklopu dvorca se nalazi i bivša škola jahanja u kojoj se može pronaći galerija Mikoláš Aleša s prekrasnom kolekcijom Bohemijske srednjovjekovne umjetnosti.

10. Rimokatolički samostan I DVORAC “CONVENTO DE CRISTO” (PORTUGAL)

Convento de Cristo (Samostan Kristovog reda) danas služi kao rimokatolički samostan u gradu Tomaru, ali u 12. stoljeću kada je i izgrađen, dvorac je bio jako važna utvrda legendarnih Templara. Poznati širom svijeta, Vitezovi Templari su bili kontroverzni i izuzetno moćni i utjecajni ratnici. Iako su se zaklinjali da će život provesti u siromaštvu, njihova slava im je brzo donijela veliko bogatstvo, uglavnom kroz razne donacije koje su rijetko kada odbijali.

Templari su pozvani u Portugal tokom druge polovice 12. stoljeća, gdje su bili od velike pomoći u ponovnom osvajanju regije. Njihova prva i glavna utvrda bila je upravo u Tomaru, gradu koji se nalazi u središnjem Portugalu. Kada je u 14. stoljeću, Red Vitezova Templara ukinut i zamijenjen Vitezovima Kristovog reda, Tomar je i dalje ostao važno uporište, a vremenom je postao i jedan od najprestižnijih spomenika Portugala.

Izgradnja dvroca je počela 1160. godine, a samostan je dodan tek kasnije. Convento de Cristo, nekada poznat kao Dvorac Tomar, je izgrađen kao dio obrambenog sistema Templara protiv Maura koji su tada vladali regijom južno od rijeke Tagus.

Početkom 14. stoljeća, kralj Francuske Filip IV se sve više i više bojao rastuće snage Templara, pa ih je konačno 1307. godine optužio za više od 100 zločina, uključujući štovanje vraga i negiranje Krista tokom inicijacijskih rituala. Mnogi Templari su priznali krivicu – i to nakon što su danima mučeni.
Denis, tadašnji kralj Portugala, je učinio ustupak Templarima koji su boravili u njegovoj zemlji i dopustio im da se regrupišu pod drugim imenom, “Red Krista”, kako bi izbjegli progone i sigurnu smrt. Tako su Templari Portugala preživjeli, a Tomar je i dalje ostao njihov glavni stožer.

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending