Pratite nas

Sudbine

Ibrahim Kargić iz Zenice tvrdi da ima duhove u kući: PRIKAZUJU MI SE LJUDI U BIJELOM, JEDNA IZBJEGLICA IZ BUSOVAČE ME POKUŠALA SILOVATI

Published

on

Ibrahim Kargić iz Zenice kojega još zovu Tata čaršija neobičan je po mnogo čemu. Čovjek izuzetno burnog života, u kojem su se prepletale sreća i belaji. Ipak, čini se da je imao i ima više sreće od baksuzluka.

Bio je i mangup, čak je tri vojske promijenio u ratnom vihoru u BiH, prevario JNA, glumivši da je zdratsvenih radnik, as on ne zna ni šta je prva pomoć.

Promijenio je mnogo firmi; jedni ga nisu plaćali, drugi tražili previše, treći davali mrvice sa zakašnjenjem. Iako je prošao čak tri vojske samo od ABiH prima 120 KM invalidnine, odnosno pomoći. Tome dodatku treba dodati još 14 KM dječijeg doplatka.

U TV reportaži Srećka Stipovića, saznajemo da je Ibrahim imao 143 kilograma a sada 90.

Ipak, jedan detalj iz njegovog života je poseban, djeluje kao naučna fantastika, ali Ibrahimova priča ne djelueje da je izmišljena.

U njegovoj kući, sagrađenoj 1960. godine, koju je naslijedio od oca, u jednoj sobi niko nije zaspao do jutra punih 50 godina. Nemirni duhovi i prikaze probude i zastraše svakoga. Samo je njegov otac uspio prespavati tri noći i jedna socijalna radnica jednu noć. Obadvoje su odavno pod zemljom.

“Ja tamo, a i niko od ukućana u tu sobu ne ulazimo. Zaista nam se prikazuje. Četiri puta sam tamo pokušao zaspati i nikada više. Jedne večeri vidim da mi neko uzima za šteku, iako su vrata zatvorena, druge večeri došao mi je čovjek u bijelom, imao je čak i bijelu bradu i obrve, Slijedeće noći pojavio se mladić u crnom odijelu, grije kraj pećnice, a onda sam doživio strašan šok. Samo što sam utonuo u san, osjetim da me neko skida. Trznem se i osjetim da hoće da me siluje momak u trenerci. Baš navalio. Prepoznam ga, bio je to jedan mladić, izbjeglica iz Busovače. Velim, šta to radiš, a on mi opsuje majku i kaže “Sad ću te udaviti”.

Počnem vrištati, izletim iz sobe, u kući su majka, žena, djeca, ostali ukućani. Oni nisu nikoga vidjeli. Znači, prikazalo mi se – priča Ibrahim.

Dodaje, da je sve moguće islamske i katoličke molite učio, ali ništa nije pomagalo. Angažovali su i hodže. Oni su mu rekli da je dio kuće sagrađen na dječijem mezaru, te da se zbog toga javljaju prikaze. (Naj portal)

Sudbine

Dragan Vratonjić ima sjajna iskustva sa Krnjićevim sokom za dijabetes: NISAM VIŠE (PRE)SLADAK

Published

on

Kažu da je rudarski hljeb sa sedam kora, ali će vam vjerovatno svi koji su nekada radili kao vozači kamiona reći isto za svoju profesiju. Duge smjene, nespavanje i visoki rizik, spadaju u opis posla profesionalnog vozača kamiona. Potvrdit će vam to i 35-godišnji Dragan Vratonjić, rodom iz Ivanjice (Srbija), ali već 12 godina živi u Ćaćku.

Sretno je oženjen, otac je dvoipogodišnjeg sinčića, za kojeg bi život dao. Dragan, kao profesionalni vozač, putuje cijelom Evropom. Kamion mu je druga kuća. Ne žali se na posao, jer je zarada dobra, jedino što mu nedostaje porodica. Suprugu i sina viđa u dane vikenda, a ponekada ih ne vidi i po 15 dana.

Za ovaj ragovor smo ga zatekli u Italiji. Veoma prijatan sagovornik ispričao nam je kako je pobijedio dijabetes TIP 1 uz pomoć Konjičkog sirupa, kojeg priprema čuveni travar Mirsad Krnjić, ali i otkrio kako je bajker od malih nogu. Motore ja zavolio uz ujaka još kao dječačić i od tada je u bajkerskom svijetu. Priprema se za susret bajkera u Trebinju koji je zakazan početkom juna. Kaže, već je rezervisao hotelski smještaj za sebe i suprugu, pomalo je uzbuđen jer prvi put u životu dolazi u Bosnu, a mnogo toga lijepog je čuo o Bosni i Bosancima.

Visoke vrijednosti šećera za njega su prošlost. Dijabetes Tip 1 je nestao. Njegova gušterača radi kao “švajcarski sat”. On se danas sjano osjeća!

A samo pola godine ranije njegovo stanje je bilo zabrinjavajuće. Čak je proveo 15 dana na bolničkom liječenju.

“Krajem prošle godine sam osjetio da nešto nije uredu sa mojim zdravljem. Najčudnije mi je bilo što sam često ustajao noću da mokrim, a to ranije nije bio slučaj. Odmah poslije novogodišnjih praznika otišao sam da obavim medicinske pretrage. Nalazi su pokazali da mi je visina šećera 21. Uz to bile su i neke bakterije u mokraći, pa su me zadržali u bolnici 15 dana. Nakon što su upalu sanirali, poslali su me kući te mi propisali da 4 puta dnevno primam inzulin – započinje priču Dragan Vratonjić.

Riječ je o onom rjeđem tipu bolesti koji predstavlja svega 10 posto svih slučajeva dijabetesa, a obično se javlja u razdoblju između djetinjstva i 30. godine života, najčešće u doba djetinjstva i adolescencije. Draganova gušterača proizvodila je neznatnu količinu inzulina, hormona koji reguiše metabolizam ugljikohidrata u tijelu.

Uz sve to šokantno je djelovala informacija da za dijabetes tipa 1 nema lijeka, osim što se bolest može držati pod kontrolom injekcijama hormona inzulina kako bi Dragan mogao imati relativno normalan život.

Tromjesečno prosjek šećera kod Deragana je iznosio 22 jedinice, tako da je inzulinska terapija bila jedino rješenje

“U januaru su mi nalazi bili katastrofalni. Oscilacije šećera su bile svakodnevne od hipo do hiper. Nije bilo ni malo dobro za moje zdravlje, a dodatni rizik je bio što sam stalno za volanom, putujem po cijeloj Evropi. Dakle, imam i neuredan život, a dijabetes zahtijeva poseban režim ishrane, fizičke aktivnosti – kazuje naš sagovornik.

Priznaje da do tada ništa nije znao o šećernoj bolesti, ali se počeo privikavati na novi način života.

“Čim sam izašao iz bolnice, slučajno čujem da je prijatelj moga druga koristitio Krnjićevu terapiju za šećernu bolest, te da je vrlo brzo normalizirao vrijednosti šećera. Odmah sam stupio u kontakt sa Mirsadom Krnjićem u Konjicu, a on me povezao sa doktorom Mišom Vučkovićem i nutricionistom Anom Trkuljom.

Kako su bili svježi nalazi, odmah sam preuzeo terapiju, uz preporuku da prvih dana uzimam i biljnu terapiju i inzulin. Redovno sam ih obavještavao o vrijednostima šećera, a kako su se one vraćale u normalu tako sam smanjivao doze inzulina. Dvadesetak dana kasnije ja sam prestao da se bodem injekcijama inzulina – priča Dragan.

Trajala je ta njegova borba sa dijabetesom skoro tri mjeseca. Dragan je ukupno potrošio tri kompletne terapije, a od nedavno ne pije više ni sirup…Uzimao je samo čajeve, ali ni njih više ne pije. Nema potrebe!

“Ja evo već skoro mjesec dana ne pijem više Krnjićvu terapiju, a kontrolišem redovno vrijednosti šećera. One su u normali. Stesao sam i 20-tak suvišnih kilograma, strogo se pridržavam uputa Ane Trkulje Vučković u vezi režima ishrane. Pojedem ponešto i od “zabranjene” hrane, ali šećer je uvijek u granicama normalnih vrijednosti – ne krije svoje zadovoljstvo Dragan.

Nakon svega Dragan će vam kazati da je bilo svega, a najviše neprospavanih noći i strahova od posljedica šećrene bolesti. Na kraju on je uz pomoć biljnih terapija travara Mirsada Krnjića iz Konjica, te stručne savjete Miše i Ane Vučković pobijedio. Njegovi nalazi su odlični, tabele idealne, a on “puca” od zdravlja.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387.

Brojna svjedočenja prezadovoljnih pacijenata i možete pronaći i na Facebok grupi: Biljem protiv šećerne bolesti (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending