Ovo je uistinu posebna i zanimljiva, na da sve humana, topla ljudska priča, priča braće Ramljak koja traje gotovo 4 decenije.
Kada je stariji brat Ivo, polovinom 80-ih, u svojoj 32.godini života, obolio od teške hronične bubrežne bolesti, jedan od načina rješavanja njegovog zdravstvenog problema bila je i transplantacija bubrega. U to vrijeme transplantacije nisu bile baš tako česte, no na sreću Ivo je to ipak uspio doživjeti i preživjeti.
U trenucima kada su saznali za bolest, Ivina porodica je bila zatečena i tužna. Teški su to bili dani za porodicu Ramljak, ali su znali da postoji rješenje. To im je tada davalo kakvu-takvu nadu da će neo iz porodice biti podoban i zdrav da bude donor bubrega oboljelom Ivi, kako bi ga spasio teškog liječenja dijalizom i kako bi mu produžio život.
Nakon rutinskih kontrola članova porodice, ispostavilo se da će donor biti njegov mlađi brat Miroslav koji je tada imao nepunih 27 godina, kao najpodobniji i najzdraviji a čije se tkivo nakon tipizacije gotovo idealno podudarilo sa Ivinim.
Transplantacija je urađena 10.marta davne 1987. godine u KBC Zagreb, a braća Ramljak i nakon gotovo 4 decenije i dalje žive svoje sasvim normalne porodične živote. I jedan i drugi su članovi Udruge dijaliziranih i transplantiranih bolesnika SBK/KSB.
Poenta i poruka priče jeste, budi darivatelj, budi donor, spasi nekoga u porodici ako je bubrežni ili jetreni bolesnik, daruj dio sebe. Osoba koja je zdrava i koja je donor, ne gubi ništa a osoba koja dobije organ, bubreg ili dio jetre dobiva sve, ozdravljenje, novi život i životnu radost. (Naj portal)
