Pihologija već odavno tvrdi da osobe koje su u mladosti zlostavljale životinje kasnije u životu postaju serijske ubice. Posljednjih godina, na primjer, sigurnosno obavještajna služba CIA stavila u svoj popis „kriminalaca“ bazu podataka ko je zlostavljač pasa, da je moguće da će biti poslije kroz život i potencijalni kriminalac, ubica, zlostavljač itd. Ovakvi ljudi prvo počnu zlostavljati pse, mačke… pa s vremenom, ako je patologija u pitanju, pređu na djecu, roditelje, supružnike itd…

Prečesto se na okrutnost prema životinjama gleda kao na dječiju psinu. No, lakomisleno je ignorirati statistike koje pokazuju da djeca koja muče životinje mogu doći na opasan put koji može ići samo prema još gorem, ako se takvo ponašanje ne popravi. Studije su pokazale da postoji puno veća vjerovatnost da su nasilni i agresivni kriminalci u djetinjstvu zlostavljali životinje, nego kriminalci koji se ne smatraju agresivnima.

Kanadsko istraživanje provedeno 1999. na 63 osumnjičena za okrutnost prema životinjama – u rasponu od zanemarivanja životinje pa do namjernog ubijanja – pokazalo je da je 78 posto njih također bilo optuženo za prijestupe koji su uključivali nasilje ili prijetnju nasiljem prema ljudima. Istraživanje iz 1997. je pokazalo da je 46 posto kriminalaca osuđeno zbog seksualnih ubojstava prije toga napravilo čin okrutnosti prema životinjama. Anketa među psihijatrijskim pacijentima koji su opetovano mučili pse i mačke otkrila je da svi također imaju visok stepen agresivnosti i prema ljudima. Sva su djeca, uključena u ubojita pucanja iz vatrenog oružja u školi posljednjih godina, prvo ‘vježbala’ na životinjama.

Šta onda kazati za braću Veljka i Dušana Markovića iz Leskovca, ali i za ostale njima slične vršnjake, koji svoju snagu i bolesne umove “liječe” na nedužnim životinjama? Ova braća su najsvježioji slučaj “đavolje djece”, pa smo njihov slučaj uzeli kao povod za vrlo ozbiljno upotorenje društvu, roditeljima, socijalni ustanovama, policiji….Želimo da ukažemo na opasnost rađanja opasnih ubica i kriminalaca, koji će, ako ih na vrijeme ne zaustavimo, biti “junaci crnih hronika”, a to znači bit će ubice žena, staraca, policajaca….

Njih dvojica su bacili mače o zemlju takvom silinom da mu je pukla kičma. I dok se mače uvijalo od bolova u agoniji oni su se sprdali, smijali i sve to snimali, te podijelili na društvenim mrežama.

Vrlo vjerovatno ćemo o ovoj dvojici, koji su vrlo svjesni svog gnusnog čina, za koju godinu čitati u crnoj hronici. Poremećeni su to umovi, ako svoju snagu iskazuju na nemoćnoj životinji!

Koliko smo u pravu, navodimo primjere iz jedne knjige ko su kroz istoriju bili prvo „zlostavljači životinja“ te poslije ušli u teža i mnogo teška djela: O tome svjedoče psihološki profili najozloglašenijih ubojica, od kojih ću navesti samo neke:

Peter Kürten, “Vampir iz Dizeldorfa” (harao tridesetih godina prošlog vijeka, počinio najmanje 9 ubojstava), kao dječak je mučio pse i klao labudove sa obližnjeg jezerceta kako bi pio njihovu krv;

Cayetano Santos Godino, argentinski palikuća i serijski ubojica iz četrdesetih godina XX vijeka, počinio najmanje 4 ubojstva, kao dijete je mučio i ubijao životinje.

Patrick Mackay iz Vel. Britanije, iz pedesetih godina XX vijeka, u djetinjstvu mučio i ubijao životinje.

Amerikanac Herb Baumeister, harao od 1980-1996, ne zna se tačan broj žrtava (najmanje 11) kao mladić ubijao životinje.

Briley Brothers (iz osamdesetih godina XX vijeka) – takođe mučitelji životinja.

David Carpenter, osuđen zbog 5 ubojstava (smatra se da ih je bilo 9), kidnapovanja, silovanja i pljački – u djetinjstvu je mučio i ubijao životinje.

Richard Chase, Vampir iz Sakramenta, ubojica 6 osoba, u djetinjstvu mučio i ubijao životinje.

Jeffrey Dahmer, sadista, silovatelj, nekrofil i kanibal; broj žrtava – 17. U djetinjstvu se igrao dijelovima tijela mrtvih životinja.

Dennis Rader, ubica 10 ljudi – u djetinjstvu mučitelj životinja.

Henry Lee Lucas, ubica 3 – 600 ljudi (koliko je priznao), u djetinjstvu mučio i ubijao životinje.

I mogli bi nabrajati tako dalje….U ovim gore primjerima vidimo što se dešavalo kroz razvoj, to jest kroz djetinstvo i što su kasnije postali. Iznimno je važno naglasiti da se kroz rani razvoj individualizacije ličnosti razvija naš profil, te vidimo često kako dječaci, pa ima i primjera djevojčica, uzmu mačku/psa, ili bilo koju drugu životinju pa je muče, zlostavljaju, i u tome uživaju??

Zlostavljanje životinja, koje uključuje i njihovo mučenje i ubijanje, predstavlja oblik fizičkog sadizma. Takvo ponašanje ima za cilj nanošenje fizičkog bola i sakaćenja, sve do smrti, a to je za sadistu svojevrsni izvor zadovoljstva. Destruktivnim aktima prema životinjama počinilac takvih djela često ispoljava ne samo svoju pravu prirodu, nego i na nedužne stvorove prenosi sadističku strast koju osjeća prema drugim ljudima, a koju iz straha od posljedica nije spreman da prema njima iskaže.

Ova destrukcija postoji strast za neograničenom moći nad drugim bićima ili stvarima.

– Ovakve ljude karakteriše nedostatak moralnog kodeksa, a uzroci za to se mogu naći u odgoju, ali i genetici. Njihova glavna osobina je nedostatak saosjećanja sa drugima… Kaže i da se takvi zločini, čak i kada su manje okrutni, moraju osuđivati i kažnjavati u svakodnevnim situacijama kako bi se izbjegle brojne predrasude.

Zlostavljanje životinje u okviru porodičnog sistema može biti pokazatelj postojanja drugih oblika nasilja u porodici, najčešće nad ženama i djecom.

Najbolji pokazatelj ovoga govori i podatak da je preko 40 odsto žena koje su sada smještene u sigurnoj kući potvrdilo da su njihovi muževi tukli kućne ljubimce prije nego što su fizički nasrtali na njih….(Naj portal)