Razglednice

Divlji zapad u Hercegovini: UPOZNAJTE POGLAVICU TIHU SA TREBIŽATA

Published

4 godine

25/11/2020

Tek kada posljednje drvo bude posječeno, kada posljednja rijeka bude zatrovana i kada posljednja riba bude ulovljena, tada ćemo shvatiti da ne možemo jesti novac, kazivali su u davna vremena Indijanci, a sa ovom poslovicom i danas je saglasan Čapljinac Tihomir Tiho Sušac.

Naime, čovjek koji zagovara sve ono što je priroda iznjedrila, u čapljinskom selu Trebižat, na obalama istoimene rijeke, izgradio je jedinstveni ranč u Bosni i Hercegovini – indijansko-kaubojski “Gaucho ranch”.

“Sve sam izgradio svojim rukama, od drveća koje je donijela rijeka Trebižat, grana koje su otpale sa drveća u okolini, ali i sijekući stabla koja sam još kao dijete zasadio, te od kamena koji također nalazim u prirodi. Na ranču želim oživjeti duh Divljeg zapada. Sve je prikazano u nekom manjem izdanju, jer nisam imao novčanih sredstava da se priča širi, ali zadovoljan sam”, kazuje Tiho za “Nezavisne” u razgovru sa novinarkom Bojanom Petrović.

Na pitanje zašto su baš Indijanci, odnosno autohtoni narodi Sjedinjenih Američkih Država, te kauboji koji su karakterisani kao čuvari stoke, ali i “opasni momci” Divljeg zapada njegova inspiracija, Tiho pojašnjava da u životu neki ljudi prosto imaju viziju – šta žele da se dogodi, šta žele ostvariti.

“Viziju imam od ranog djetinjstva – možda će neko reći da pričam gluposti, ali to je jedina istina. Meni se zaista dogodila vizija kako danas treba izgledati sve ovo što sam izgradio. Kroz odrastanje čitao sam stripove o Komandantu Marku, Velikom Bleku, Kitu Teleru, Kapetanu Mikiju, Zagoru, pogledao sve vestern filmove koji su ikada snimljeni”, objašnjava Tiho kako se zapravo rodila ljubav prema načinu života naroda Divljeg zapada.
A na ranču koji se ugnijezdio na obalama mirne rijeke život teče baš kao u davna vremena – bez stresa, depresije i drugih bolesti modernog doba.
“Sve izgleda kao u vrijeme kada se živjelo po Božijim pravilima i u skladu s prirodom. Vratio sam se u to vrijeme”, navodi Tiho.

I zaista, “Gaucho ranch” odiše davnom prošlošću, svaki eksponat napravljen Tihinom rukom od isključivo prirodnih materijala protkan je duhom Divljeg zapada. Tradicionalni indijanski šator vigvam, hladno oružje tomahavk, koplje, luk i strijela, kaubojski šešir, vatreno oružje, koliba… sve se to može vidjeti u hercegovačkom selu Trebižat.

Zidove kolibe koje je vrijedni domaćin izgradio od posječenih stabala koja je još kao dijete sam zasadio na obližnjem brdu, tada već znajući da će mu danas trebati za ostvarenje njegove vizije o indijansko-kaubojskom ranču, ukrašavaju fotografije Vajata Erpa, Doka Holideja, Bufalo Bila, Emilijana Zapate, Panča Vilje, Bika Koji Sjedi, Džeronima, Ludog Konja – pojedinaca čija su imena zlatnim slovima ostala upisana kao dio istorije Divljeg zapada.

“Ranč nije besprijekoran. Dive se ljudi kada dođu svemu što vide. Ali ne vide ono što ja vidim, ima tu još dosta posla. Hoću da svaki detalj bude na svom mjestu, ali nemam mnogo sredstava, iako iz prirode uzimam sve što mi treba, ipak za neke detalje treba i finansija”, navodi ovaj prirodnjak i dodaje da, po njegovom mišljenju, ranč ne vrijedi mnogo novca, ali da ga trenutno ne bi mijenjao ni za šta na svijetu.
Pripovijeda da se svaki dan čudi onome što je sam uspio izgraditi.

“Nisam ja ni od koga bolji, nisam majstor bolji od drugih, ali sve se kod mene spontano dogodilo. Da mi neko sada ponudi 100.000 KM i kaže da nešto ovako ponovo izgradim, ne bih znao. Sve što dođe spontano, tada je i dobro”, tvrdi Tiho.

Nekoliko godina unazad gradi ranč, dan za danom ga oplemenjuje novim eksponatima, a kazuje kako grad Čapljina nije prepoznao njegov rad kao potencijalnu promociju ovog dijela BiH, projekat koji bi prirodne ljepote i rijeku Trebižat predstavio kao nacionalno blago.

“Bilo kako bilo, ja sam ovdje doživio svoj duševni mir, htio sam pokazati da se može živjeti normalno, u skladu s prirodom, jer bez prirode nema života”, dodaje Tiho, kojeg nakon radnog dana u “Hrvatskim željeznicama”, na ranču čekaju vjerni prijatelji – magare Pončo, mačak Gringo, pas El Toro, te kobila Sara.

Za kraj razgovora vrijednog domaćina pitali smo ga da li je u duši više Indijanac ili kauboj, s obzirom na to da živi i stvara na indijansko-kaubojskom ranču, a on kazuje da ga lično više privlači indijanski način života, jer ne postoji nijedan istorijski dokaz da su Indijanci skrnavili prirodu i načela življenja u skladu sa istom, te da bi, da je bio dio prošlosti, birao da bude Džeronimo – legendarni poglavica Apača. (Naj portal)

Tagovi:indijanci istaknuto KAUBOJI RANČ tIHOMIR tiHO sUŠAC

Sljedeća vijest

Nestvarna ljepota: SLAP VIRJE OSTAVLJA BEZ DAHA

Predhodna vijest

Nepoznata Italija: TROPEA – BISER TIRENSKOG MORA

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

6 mjeseci

23/03/2024

NajPortal.ba

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)