Tek kada posljednje drvo bude posječeno, kada posljednja rijeka bude zatrovana i kada posljednja riba bude ulovljena, tada ćemo shvatiti da ne možemo jesti novac, kazivali su u davna vremena Indijanci, a sa ovom poslovicom i danas je saglasan Čapljinac Tihomir Tiho Sušac.

Naime, čovjek koji zagovara sve ono što je priroda iznjedrila, u čapljinskom selu Trebižat, na obalama istoimene rijeke, izgradio je jedinstveni ranč u Bosni i Hercegovini – indijansko-kaubojski “Gaucho ranch”.

“Sve sam izgradio svojim rukama, od drveća koje je donijela rijeka Trebižat, grana koje su otpale sa drveća u okolini, ali i sijekući stabla koja sam još kao dijete zasadio, te od kamena koji također nalazim u prirodi. Na ranču želim oživjeti duh Divljeg zapada. Sve je prikazano u nekom manjem izdanju, jer nisam imao novčanih sredstava da se priča širi, ali zadovoljan sam”, kazuje Tiho za “Nezavisne” u razgovru sa novinarkom Bojanom Petrović.

Na pitanje zašto su baš Indijanci, odnosno autohtoni narodi Sjedinjenih Američkih Država, te kauboji koji su karakterisani kao čuvari stoke, ali i “opasni momci” Divljeg zapada njegova inspiracija, Tiho pojašnjava da u životu neki ljudi prosto imaju viziju – šta žele da se dogodi, šta žele ostvariti.

“Viziju imam od ranog djetinjstva – možda će neko reći da pričam gluposti, ali to je jedina istina. Meni se zaista dogodila vizija kako danas treba izgledati sve ovo što sam izgradio. Kroz odrastanje čitao sam stripove o Komandantu Marku, Velikom Bleku, Kitu Teleru, Kapetanu Mikiju, Zagoru, pogledao sve vestern filmove koji su ikada snimljeni”, objašnjava Tiho kako se zapravo rodila ljubav prema načinu života naroda Divljeg zapada.
A na ranču koji se ugnijezdio na obalama mirne rijeke život teče baš kao u davna vremena – bez stresa, depresije i drugih bolesti modernog doba.
“Sve izgleda kao u vrijeme kada se živjelo po Božijim pravilima i u skladu s prirodom. Vratio sam se u to vrijeme”, navodi Tiho.

I zaista, “Gaucho ranch” odiše davnom prošlošću, svaki eksponat napravljen Tihinom rukom od isključivo prirodnih materijala protkan je duhom Divljeg zapada. Tradicionalni indijanski šator vigvam, hladno oružje tomahavk, koplje, luk i strijela, kaubojski šešir, vatreno oružje, koliba… sve se to može vidjeti u hercegovačkom selu Trebižat.

Zidove kolibe koje je vrijedni domaćin izgradio od posječenih stabala koja je još kao dijete sam zasadio na obližnjem brdu, tada već znajući da će mu danas trebati za ostvarenje njegove vizije o indijansko-kaubojskom ranču, ukrašavaju fotografije Vajata Erpa, Doka Holideja, Bufalo Bila, Emilijana Zapate, Panča Vilje, Bika Koji Sjedi, Džeronima, Ludog Konja – pojedinaca čija su imena zlatnim slovima ostala upisana kao dio istorije Divljeg zapada.

“Ranč nije besprijekoran. Dive se ljudi kada dođu svemu što vide. Ali ne vide ono što ja vidim, ima tu još dosta posla. Hoću da svaki detalj bude na svom mjestu, ali nemam mnogo sredstava, iako iz prirode uzimam sve što mi treba, ipak za neke detalje treba i finansija”, navodi ovaj prirodnjak i dodaje da, po njegovom mišljenju, ranč ne vrijedi mnogo novca, ali da ga trenutno ne bi mijenjao ni za šta na svijetu.
Pripovijeda da se svaki dan čudi onome što je sam uspio izgraditi.

“Nisam ja ni od koga bolji, nisam majstor bolji od drugih, ali sve se kod mene spontano dogodilo. Da mi neko sada ponudi 100.000 KM i kaže da nešto ovako ponovo izgradim, ne bih znao. Sve što dođe spontano, tada je i dobro”, tvrdi Tiho.

Nekoliko godina unazad gradi ranč, dan za danom ga oplemenjuje novim eksponatima, a kazuje kako grad Čapljina nije prepoznao njegov rad kao potencijalnu promociju ovog dijela BiH, projekat koji bi prirodne ljepote i rijeku Trebižat predstavio kao nacionalno blago.

“Bilo kako bilo, ja sam ovdje doživio svoj duševni mir, htio sam pokazati da se može živjeti normalno, u skladu s prirodom, jer bez prirode nema života”, dodaje Tiho, kojeg nakon radnog dana u “Hrvatskim željeznicama”, na ranču čekaju vjerni prijatelji – magare Pončo, mačak Gringo, pas El Toro, te kobila Sara.

Za kraj razgovora vrijednog domaćina pitali smo ga da li je u duši više Indijanac ili kauboj, s obzirom na to da živi i stvara na indijansko-kaubojskom ranču, a on kazuje da ga lično više privlači indijanski način života, jer ne postoji nijedan istorijski dokaz da su Indijanci skrnavili prirodu i načela življenja u skladu sa istom, te da bi, da je bio dio prošlosti, birao da bude Džeronimo – legendarni poglavica Apača. (Naj portal)