Nekropola sa stećcima Maculje nalazi se na nadmorskoj visini od 998 metara, udaljena je 21 km od Novog Travnika, na putnom pravcu za Gornji Vakuf. Nekropola se nalazi na trasi bivše rimske prometnice koja je povezivala Skopaljsko polje sa dolinom rijeke Lašve.

Ovo područje bilo je veoma aktivno što potvrđuje veliki broj spomenika, posebice iz razdoblja srednjeg vijeka. Više od 50 nekropola sa stećcima, ostaci srednjovjekovnih utvrda Toričan, Travnik, Bosnić ili Škaf i Vrbenac grad.

Stećci središnje Bosne su najbrojniji i najizrazitiji spomenici kulture srednjovjekovne Bosne, kojih ima u svim krajevima, ali relativno najviše oko Ilijaša, Visokog, Kiseljaka, Travnika i Gornjeg Vakufa.

Posebnost Nekropole sa stećcima Maculje i nekropola koje se nalaze u njezinoj blizini predstavljaju monumentalni antropomorfni nadgrobnici – krstače, kakve se ne mogu vidjeti u ostalim dijelovima BiH. Nekropola leži na ravnom terenu i nije ograđena. Kroz lokalitet nekropole prolazi makadamska cesta Medenik – Seona. Na nekropoli se nalazi stećak i krstača: sa lijeve strane puta se nalaze 94 stećka i 9 krstača, a sa desne strane puta se nalazi 7 stećaka i 7 krstača.

Stećci su izrađeni od krečnjaka i poredani u redove. Spomenici su pretežno dobro obrađeni, ali ima i slabih gotovo amorfnih primjeraka, koji su služili kao spomenici. Glavni oblik je sanduk s podnožjem, zatim sarkofag sa podnožjem ili bez podnožja, te manji broj običnih ploča. Navedene krstače predstavljaju poseban vid krstača koje susrećemo u okolici Travnika i Zenice, a koje nemaju svojih analogija na područjima stećaka. Predstavljaju originalne oblike nedovoljno razvijenih krstača (Š. Bešlagić, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982, str. 107).

O vremenu nastanka, trajanja i „nestanka“ stećaka mišljenja su različita. Na osnovu raspoloživih podataka, može se tvrditi da se pojavljuju od druge polovine XII stoljeća, da njihova prva faza traje i kroz XIII stoljeće, da se intenzivno klešu i ukrašavaju u XIV i XV stoljeću, s tim što cvjetanje zahvata drugu polovicu XIV i prvu polovicu XV stoljeća. U XVI stoljeću ova vrsta umjetnosti postupno nestaje, a krajem ovog stoljeća i zamire (Š. Bešlagić, Stećci – kultura i umjetnost, Sarajevo, 1982, str. 72).

Kod datacije krstača moramo se zadovoljiti samo pretpostavkama. Možemo pretpostaviti da se prijelaz iz ploče u križ dogodio u prvoj polovici XVII stoljeća. U drugu polovinu spadali bi spomenici već izrađeni u obliku križa, ali s još neformiranom glavom, dok bi spomenici s već formiranom glavom pripadali XVIII stoljeću, od kojih bi kao posljednji došli oni s okruglom glavom.
Nekropola sa stećcima Maculje, osim što je nacionalni spomenik BiH uvrštena je i u projekt nominacije stećaka na Listu svjetskog naslijeđa UNESCO-a. (Naj portal)