Pratite nas

Razglednice

BH. stazama i bogazama: POSEBAN JE DOŽIVLJAJ POSJETITI TROGLAV – PLANINU VILA, HAJDUKA, USKOKA I ODMETNIKA

Published

on

Troglav je jedna od onih mitskih planina koje obavija aura tajanstvenosti i mističnosti, a kojima je tako bogata Bosna i Hercegovina. Sa svojih 1.913 metara nadmorske visine najviša je u planinskom vijencu Dinare, te predstavlja granično područje između naše zemlje i Republike Hrvatske.

Ova sura planina s impresivnim kamenitim vrhovima dominira prostranim Livanjskim poljem, a na njene vrhove vodi nekoliko, manje ili više zahtjevnih planinskih staza. Planinski sklop Troglava dugačak je oko trideset, te širok desetak kilometara, nalazi se na području općine Livno, a od drugih masiva Dinare, te od susjedne planine Kamešnice, odvojen je planinskim dolinama i sedlima.

Uspon na Troglav s bosanskohercegovačke strane započinje od Sajkovića drage, iz Livanjskog polja šumskim putem koji vijuga kroz živopisne i guste šume bukve, jele i smreke, a poslije nekoliko stotina metara nadmorske visine krajolik se iznenada preobražava u stjenovito područje oblikovano nadnaravnim stjenovitim oblicima, koji planinskom pejsažu daju osobitu čar.

U ovome bezvodnom i negostoljubivom području rastu samo polja kleke, patuljaste crnogorične kulture koju je priroda obdarila sposobnošću da opstaje i preživljava na kamenitom terenu.

Kroz gustu klekovinu, preko sipara i kamenja vodi planinska staza koja je među planinarima i zaljubljenicima u prirodu poznata pod nazivom “Krvava Meri”. Staza je na nekim mjestima opasna jer vijuga obodima klisurastih litica, pa je potrebno i određeno alpinističko umijeće da bi se uspješno savladale sve prepreke.

Kretanje ovim valovitim mrežastim krasom, s labirintom kamenitih vrhunaca i dubokih ponikava koje nalikuju mjesečevoj površini s kraterima, iziskuje veliki oprez, jer se lako može dogoditi da noga sklizne s glatkog ili vlažnog kamena, pa se može doživjeti neugodna povreda koja u planini nekada može biti i kobna.

Zbog toga je neophodno slijediti markacijske oznake, kako bi se izbjegle duboke udoline ili rupe u krasu, te sačuvala potrebna snaga. Padine Troglava su posebno atraktivne zimi, kada snježni pokrivač i ledena kora ispeglaju sve neravnine i njegova padine pretvore u ravne plohe. Tada ovu planinu pohode brojni avanturisti naoružani specijalnom opremom koja je prilagođena zimskim usponima, te se penju na njene vrhove. Bez takve opreme, kretanje zaleđenim krajolikom može biti opasno po život, a svaka greška tragična.

Planinari često vole reći kako se niti jedna planina ne može osvojiti niti pokriti, već se na nju možete popeti jedino ako vam ona to dozvoli, zbog čega uvijek treba poštovati prirodu i živjeti u simbiozi s njom.

Uloženi napor i umor odmah se zaboravljaju po izlasku na vrh planine, koji je mala zaobljena zaravan označena geodetskim stupom, gdje je ispisan naziv i nadmorska visina, a u neposrednoj blizini nalazi se i kutija s planinarskim žigom. Najviše područje, kako i sam naziv govori, čine tri vrha udaljena stotinak metara jedan od drugog i to Veliki Troglav (1.913 m), Srednji Troglav (1.790 m) i Mali Troglav (1.661 m).

Sam naziv vrha i planine, kako neki smatraju, potiče od imena troglavog boga iz rane praevropske mitologije Slavena i Kelta, a po obliku i iskonu sličan je Troglavu na Biokovu ili Triglavu u slovenačkim Alpama.

S ovoga mjesta na sve strane puca veličanstven pogled na druge planinske masive koji se prostiru dokle oko doseže. Jasno se vidi ostatak Dinare, Cetinsko i Livanjsko polje, vještačko jezero Peruča, te u daljini Jadransko more, a posebno upečatljivu sliku ostavlja pogled na obronke sipara i travnatih zaravni. Poput ostalih planina i za Troglav se vezuju narodna predanja i mitovi po kojima je često obilaze troglave zmije, zmajevi i vile.

U selima koja se nalaze u podnožju planine i danas živi priča o vilama koje u noći za punog mjeseca izlaze na poljane i plešu svoja kola. Narodni mitovi ih opisuju kao lijepe djevojke dugih zlatnih kosa, odjevene u bijele haljine, koje, međutim, umjesto nježnih stopala imaju magareća kopita.

Njedra Troglava i cijelog dinarskog masiva uvijek su bili pribježište za brojne hajduke, uskoke i odmetnike koji su u gustim šumama i nepristupačnim predjelima nalazili sigurno utočište. Ovo je planina u koju se zaljubite na prvi pogled i kada je prvi put posjetite, uvijek joj se vraćate. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending