Pratite nas

Razglednice

Avanturistička atrakcija: PEĆINA NA IZVORU MOKRANJSKE MILJACKE JE MEĐU NAJLJEPŠIM U BiH

Published

on

Pećina na izvoru Mokranjske Miljacke prema mišljenju stručnjaka najduža je i jedna od najljepših u BiH.Do sada je istraženo i ucrtano više od 6 800 metara kanala, pa je tako ova pećina po dužini “pretekla” Vjetrenicu u Popovom polju koja je duga 6 700 metara.

Pećina na izvoru Mokranjske Miljacke nalazi se nedaleko od Kadinog sela, u zaseoku Vrelo, u podnožju krečnjačkog masiva Gradina, oko sedam kilometara od Mokrog.

U pećini su pronađene neke vrste koje su, kako se pretpostavlja, potpuno nove za nauku, što bi trebalo da potvrde rezultati daljih naučnih ispitivanja.
Pećina na izvoru Mokranjske Miljacke pruža mogućnosti za razvoj ekstremnog /avanturističkog/ turizma, koji je sve popularniji, a upražnjavaju ga specifične grupacije turista svjesnih u kakve se rizike upuštaju i kakva je oprema potrebna na tako teškom terenu i koji žele da uživaju u prirodnim ljepotama bez devastacije okoline.

Naučnici i speleolozi poručuju da bilo kakvo unutrašnje uređenje ove pećine i elektrifikaciju treba po svaku cijenu izbjeći radi zaštite njene ljepote i živog svijeta koji je naseljava.

Ulaz je okrenut prema jugu, širine 4 metra, a visine 5 metara na nadmorskoj visini 1100 metara. Ulaz u pećinu otežava voda koja u zavisnosti od količine padavina čini ulaz lakše ili teže prohodnim. U doba s više padavina ulazak je otežan a dubina vode na samom ulazu može biti i do 50 cm., te se ne preporučuje ulazak u objekat u ovom periodu. Međutim, ako je doba sa malo padavina visina vode je oko 20 cm pa je ulazak dosta lakši, i može se ući u pećinu 30-tak metara bez nekih velikih problema.

Na 35-tom metru pećine se nalazi manje jezero koje se može preći lijevom stranom koristeći se kosim dijelom zida pećine gdje je voda najplića.
Poslije ovog jezera nalazi se drugo jezero, koje je veće i dublje oko 6 metara dužine i 2 metra širine sa dubinom vode oko 1.5 metar, a koje je odvojeno manjim nasipom od predhodnog. Za prelazak ovog jezera preporučljivo je korištenje čamca.

Nakon ovog jezera tu je i treće jezero koje je kao i predhodno razdvojeno nasipom kamenja širine 1.5 metar, ali je spojeno sa predhodnim jezerom malim propustom, pa je na ovom dijelu potrebno čamac prebaciti preko nasipa. Treće jezero je dugo 11,5 metara sa dubinom većom od 2 metra, širine takođe oko 2 metra. Visina plafona od samog ulaza u pećinu ni na jednom dijelu ne spušta se ispod 4 metra što uveliko olakšava napredovanje.

Treće jezero ustvari ne završava nakon tih 11.5 metara nego se nastavlja lijevo, tako da se na ovom dijelu pećine nakon prelaska tih 11.5 metara čamcem dolazi do ulaska u fosilni dio pećine koji počinje impresivnom dvoranom širine 20-tak metara. Odmah se primjeti da ovaj dio pećine nije glavni kanal, koji nastavlja potpuno potopljen vodom lijevo, a za čije istraživanje je potrebna bolja oprema i još jedan ili više čamaca kvalitetnije izrade jer se primjeti da se kanal sužava, a i primjećuje se da se i plafon spušta.

Fosilni dio pećine koji počinje nakon 11.5 metara jezera ulaskom u prvu dvoranu odmah impresionira bogatstvom pećinskog nakita koji se u njoj nalazi. Prva dvorana se sa desne strane odmah na početku pri izlasku iz dijela sa vodom nakon uspinjanje poda od nekih 5m produžava za oko 15-tak metara u vidu većeg kanala širine 10 metara, visine 5 metara.

Dvorana dalje nastavlja lagano savijajući desno, gubeći na visini plafona do 6 metara, sužavanjem u prolaz 10 metara širine, dužine 40 metara. Pod cijelog ovog fosilnog dijela prekriven je kadama koje su ispunjenje vodom ili su bile potpuno suve. Nakon prolaska kroz prolaz, preko kada ispunjenih vodom, dolazi se u drugu dvoranu širine 15 metara u kojoj je plafon visine 15-tak metara. Dvorana je veoma bogata pećinskim nakitom poput pizolita, velikog broja cjevčica, a stalaktiti i stalagmiti preovladavaju koji u par navrata prave stubove.

Iz ove dvorane se prolaskom kroz slišan prolaz kao i predhodni kroz kade ispunjene vodom, samo manje dužine od 10 metara, dolazi do treće dvorane. Druga i treća dvorana su takođe spojene još jednim kanalom koji se nalazi na desnoj strani pri kraju druge dvorane. Ovaj kanal, dužine 50 metara širine 4 metra sa visinom od 1.5 metara i veoma bogat pećinskim ukrasima, suhog poda izlazi na početku treće dvorane sa desne strane.

Treća dvorana je nešto manjeg promjera nego prethodne dvije, 15 metara širine sa nešto nižim plafonom od oko 7 metara. Prolaskom između stalagmita koji se nalaze na izlazu iz ove dvorane slijedeći smijer pružanja kanala koji neprestano mijenja širinu na 10 metara od istih dolazimo do jednog bočnog kanala koji se sa desne strane priključuje na glavni kanal iz kojeg aktivno teče voda u glavni kanal. Ovaj bočni kanal je dužine 70 metara, širine 4 metra sa dosta spuštenim plafonom visine 1 metar koji nakon 5 metara pada na 30-tak cm od površine vode. Kanal se završava spuštanjem plafona do površine vode sa malom dubinom te je dalje nemoguće proći.

Glavni kanal od ovog dijela dalje nastavlja, slijedeći svoj smjer preko kada djelimično ispunjenih vodom, sa visinom plafona od oko 7 metara sa širinom 6 metara dužine 50 metara do četvrte dvorane. Ova dvorana je širine 20-tak metara sa plafonom visine 10-tak metara ujedno i posljednja dvorana ovog dijela pećina. Na lijevoj strani dvorane na visini od 3 metra nalazi se jedan bočni kanal dužine 15 metara koji završava uskim dimnjakom širine 50 cm. ispunjen glinom kroz koji dotiče voda u doba velikih padavina. I ova dvorana kao i cijeli ovaj fosilni dio je veoma bogata pećinskim nakitom poput , saljeva, stalaktita, stalagmita, kada ispunjenih vodom kao i suhih, kao i konulita.

U ovom fosilnom dijelu pećine nalazi se još par bočnih kanala koji se nalaze na bočnim djelovima glavnog kanala a koji su na priličnoj visine od poda glavnog kanala koji se nisu ispitali zbog njihovog nepristupačnog položaja.

Ovo je opis prvih 1000 metara pećine koje je radilo Sportsko planinarsko društvo No Limit. Daljna istraživanja na pećini se nastavljaju i ona su dostigla 6800 m u dubinu, što predstavlja najveći istraživački poduhvat u Bosni i Hercegovini i pećinu izvora Mokranjske Miljacke stavlja ispred Vjetrenice (6700 m) kao najveću pećinu u BiH. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Misterije: RAJKOVA PEĆINA PUNA STALAKTITA KOJI LIČE NA MUŠKI PONOS I ŽENSKE GRUDI

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending