Medvjedice Maša i Ljubica su prava atrakcija na Ozrenu, u selu Donja Paklenica. Njihov najbolji prijatelj je Petar Tubić, vlasnik etno sela i kampa, te predsjednik Udruženja građana “Staro naslijeđe”, koje se bavi razvojem seoskog turizma.
Medvjedice Maša i Ljubica poznate su Dobojlijama, ali i drugim turistima koji sve češće posjećuju njihov dom u rijeka dolini Bosne i Spreče. Veoma su druželjubice, socijalizirane, vole igru, da se maze, češkaju….
Maša i Ljubica nisu sestre, ali kao da jesu, bar ako je suditi prema igrama i igrarijama. One su slučajno došle i odomaćile se u ovom prirodnom bosanskom dragulju.
O medvjedicama svakodnevno brigu vodi domaćin i idejni tvorac da se u netaknutoj prirodi maksimalno uživa, ali i naprave dobre stvari koje će svelokupnoj zajednici služiti. Petar Tubić imao je dovoljno hrabrosti, ali i cilj da medvjedicama pruži utočište i da od svega napravi pravu atrakciju.
Prvo je stigla Maša, napuštena i jako iscrpljena… Nakon nekog vremena, čudnim okolnostima stigla je i Ljubica. I zabava je mogla da počne, ali i nove obaveze i briga za njih, jer one traže i slugu i gospodara, odrasle su s ljudima i teško da bi se u šumi sada same snašle.
Petar kaže da su medvjedi itekako pitome životinje. Tvrdi i kada ispuštaju neke krike da je to samo način njihovog govora, nikako agresije.
“Ovo je krenulo kao baza paraglajding kluba, a poslije se razvilo kao nekakva turistička destinacija. Pošto smo većinom svi i ljubitelji životinja, počeli smo skupljati životinje. Tako je, igrom slučaja, kod nas stigla medvjedica Maša, kojoj je bila ubijena majka. Ona je nađena u šumi. Malo zatim, stigla je i Ljubica, druga medvjedica, koja je također pronađena pored mrtve majke, a stigla je iz Drvara. Preuzeli smo brigu o njima, a vremenom su počele da stižu i druge životinje”, napominje Tubić.
Dodaje kako je jedna medvjedica stara četiri, a druga tri godine te da su socijalizovane i naviknute na ljude.
“Jednostavno, druže se ovdje s nama. Igraju se i nema nikakvih bojazni. Naravno, ljudi su malo skeptični kada se kaže medvjed, da je to zvijer, ali kada se posveti pažnja i briga, odnosno kada se pravilno odgajaju, nema problema s njima.
U ovom prirodnom carstvuTubić je zbrinuo i jednog vuka. Tek mu je 10 mjeseci i još uvijek je dosta mlad, ali je totalno socijalizovan.
“Puštamo ga da se igra s ostalim životinjama, mačkama, psima… Čak se druži i s magarcem, koji mu je i najbolji prijatelj. Dolazi, izgleda, do zamjene identiteta – vuk misli da je magarac, a magarac misli da je vuk pa se igraju i zazivaju pažnju posjetilaca. Nema nikakve bojazni, niti bilo kakve agresije. Nema ni bilo kakve naznake da bi se moglo desiti bilo šta nepredviđeno”, kaže Tubić.
Među životinjama koje su našle svoje novo utočište u kampu dobojskih paraglajdera, napominje, nalaze se i vuk, lama, magarac, lanad…
“Onda smo, uz pomoć Grada Doboja, nedaleko odavdje, uzeli i farmu jelena-lopatara”, otkriva Tubić.
U video Petar Tubić detaljno priča o svojim mjezimicama, a one su malo po malo, postale turistička atrakcija. (Naj portal)
