Pratite nas

Razglednice

Misterija najjezivijeg ostrva na Jadranu Povelja: BILO JE ČEKAONICA SMRTI, PRIČA O BIZARNOM DOKTORU

Published

on

Na listi najjezivijih mjesta na svijetu nalazi de ostrvo Povelja (Poveglia). Ovo ostrvo u narodu je poznato i kao “ostrvo duhova”, zbog masovne grobnice koju su arheolozi otkrili. Naime, Povelja je nekada bila dom za više od 160 hiljada zaraženih ljudi. Dakle, nekada je ovo ostrvo bilo karantin gdje su živjeli zaraženi kugom.

Danas ga zovu i Ostrvo duhova, jer na njemu nema ni stanovnika ni posjetilaca. Ovo ostrvo nalazi se u laguni između Venecije i Lida u Italiji.

Samo ostrvo Povelja se prvi put spominje u hronikama 421. godine, kada su ljudi iz Padove i Estea na njemu pronašli utočište pred varbarskim invazijama. U devetom vijeku je populacija ostrva počela da raste, kao i njegova važnost.

Kad je 1379. Veneciju napala Đenovska flota, ljudi sa ostrva su preseljeni na Điudeku, a ostrvo je ostalo nenaseljeno. Dužd je 1527. ponudio ostrvo Kamaldolijancima, ali oni su ga odbili. Od 1645. pa nadalje venecijanska je vlada sagradila pet oktogonalnih utvrđenja za zaštitu i kontrolu ulaza u lagunu, a oktogon na Povelji je jedan od četiri preostalih, koji postoji i danas.

Ostrvo je 1776. došlo pod jurisdikciju kancelarije za javno zdravstvo (Magistrato alla Sanita) postalo kontrolna tačka za sve ljude i robu koji su dolazili i odlazili iz Venecije brodom. Bilo je nekoliko slučajeva kuge na dva broda 1793. pa je od tada ostrvo pretvoreno u karantin za oboljele od kuge, odnosno u privremenu izolacionu stanicu za bolesne. Ta je uloga postala stalna 1805. sa proglasom Napoleona Bonaparte, a bolnica je zatvorena 1814.

Ali, ostrvo je svoju funkciju karantina ponovo dobilo u 20 vijeku, ali u malo drugačijem obliku. 1922. godine postojeće zgrade su pretvorene u azil za mentalno bolesne i one kojima je potrebna dugoročna njega.

Postoje brojne glasine kako su se tamo obavljali eksperimenti i vršile lobotomije na pacijentima. Ljekara koji ih je obavljao kasnije su navodno progonili duhovi pacijenata čije je živote uništio, a postoje zapisi o trome kako je počinio samoubistvo bacivši se sa bolničkog tornja.

Bolnica je napokon zatvorena 1968, a ostrvo je potpuno napušteno. Nekoliko puta je bilo istraživano u emisijama koje se bave paranormalnim pojavama, a postalo je i radnja mračne poljske novele pod imenom “Jesi li živ” u kojoj djevojčica i dječak oboljeli od kuge pokušavaju da pobjegnu s njega.

Neobično ostrvo sa misterioznom istorijom je predstavljeno u emisijama “Avanture sa duhovima” i “Najstrašnija mesta na Zemlji”. Danas, ovo ostrvo je samo jedno od mnogih mjesta kojima su zabranjene posjete zbog strašne i mračne prošlosti. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending