Sudbine
Mladen Kovačević iz Lipnice: PONEKAD ŽALIM ŠTO NISAM PČELA, PA NEKA ŽIVIM SAMO 40 DANA
Za tuzlansko područje Lipnica (nije važno koja je, a ima ih tri) kažu da je sredina prebogata dobrim domaćinima. Ovdje imaju i dugu tradiciju bavljenja pčelarstvom. Na desetine porodica se bavi ovim poslom; neki su hobisti, drugi su u pčelarstvu pronašli spapsonosni izvor prihoda.
Takav je i Mladen Kovačević iz Gornje Lipnice. Mladen je po struci rudarski tehničar, ali bez zaposlenja. Čak je i za vrijeme rata u BiH imao radnu knjižicu, ali je u mirnodopskim vremenima, za koja su nam obećavali zlatne kašike, i njegova firma otišla u gubitaše, a on – na biro.
“Sreća, pa me moje pčele nisu izdale – kazat će ovaj izuzetno prijatan sagovornik i istinski zaljubljenik ovih neumornih i plemenitih stvorenja, koja su njega I njegove ukućane spasila “kad je bilo najteže”. Jer, da nije bilo pčela, ni sam ne zna kud bi i šta bi u sumornim bosanskim vremenima. Možda bi se i on “truhom za kruhom” zaputio u tuđi svijet…
Sudbina je htjela da druženje sa pčelama započne davne 1983. godine. Tada je bio sedmi razred osnovne škole.
“Zalutao roj na naše imanje. Niko ga nije tražio, pa ga je moj otac odlučio smjestiti ispod naše kuće. Kupio košnicu, konsultovo se sa iskusnijim pčelarima. I tako je roj zanočio u našoj avliji. Ne znam da li iz radoznalosti, ili je to već tada bila sudbinska ljubav, ali ja sam non stop visio kraj te košnice. Knjigu u ruke, pa pravo pored pčela…. – sjeća se prvih susreta sa ovim neobičnim stvorenjima, za koja kaže da su najsavršenija na zemaljskoj kugli, a onda dodaje:
“Često se pitam zašto u državama, a posebno u BiH nije život organizovan kao u košnici. Ponekad mi bude žao što nisam pčela, pa neka živim tih 40 dana. Toliko me odušljavaju njena discilina, organizovanost, higijana…
U njegovj Lipnici je Mladenova obećana zemlja. Tu je upoznao sve prave vrijednosti, koje donosi suživot s pčelama i s prirodom. Tu je oformio porodicu, tu je najsretniji. Radi što voli i što ga usrećuje, pčele ga nikada nisu izdale, niti ostavile gladnog.
“OKo 10 društava je moja mjera zadnjih godina, s tim da stotinjak društava selim, a ostalo je na stacionaru I ta društva koristim za matice i matičnu mliječ – kaže naš sagovornik.
Matice odgaja isključivo za svoje poterebe i za prijatelje. U ovaj izazov se upustio prije desetak godina.
“Bez vlastite proizvodnje matica nezamislivo je raditi na velikom pčelinjaku. To je usputan posao, ali je sigurnija karika u današnjim, sve otežanijim, uslovima pčelarenja. Znatno umanjuje troškove proizodnje.
Inače, Mladen pčelari sa dva nastavka. Smatra da je to dobra pčelarska praksa; prije svega jer je lakše raditi sa dva, nego sa tri ili više nastavaka.
“Meni se pokazalo dobrim i racionanim da sav višak pčele u stubu na dva nastavka uzimam i prebacujem u oplodnu stanicu. Tako dopunjujem opklodnjake i košnice u kojima proizvodim matičnu mliječ. Ne treba zaboraviti da teritorija BiH nema pašne uslove u kojima se pčele mogu odžavati na tri nastavka. Klimatski uslovi nam ne dozvoljavaju da se širimo u visinu – objašnjava.
Seleći je pčelar, u toku sezone redovno je negdje na terenu širom BiH. Kaže da pčelarstvo iziskuje velika ulaganja, pogotovo zadnjih godina kada su medonosne paše sve slabije. Zbog toga podsjeća da pravi pčelar mora da voli svoje pčele, da potpuno bude posvećen, uporan, obzirom da ima godina kada su slabe paše ili periodi uginuća i mora biti svjestan da je dug put od cvijeta do meda u tegli, te samo takvim rezonovanjem može imati lični osjećaj zadovoljsta.
“Iako je iz godine u godinu sve teža situacija, ipak se može živjeti od pčelarsva, ali uz uslov da se maskimalno posvetite ovom pozivu, te da se ide na širu proizvodnju. Od meda se ne može živjeti u pčelarstvu, već samo ako se uzima sve što pčela može dati. Tada se dobije pozitivna računica. Takođe, u pčelarstvu ne treba podvlačiti crtu svake godine, već svakih tri do pet godina. U takvim vremenskim ciklusima mora se biti u plusu. – kaže Mladen, te naglašava da je kompletna njegova porodica volonterski angažovana oko pčela. Oni su i čistačica, i sekretarica, i radnik, i direktor.
Naš sagovornik se slaže da priroda zadnjih godina nije naklonjena pčelama, da je najveća “fabrika pod otvorenim nebom” u lrizi širom svijeta, pa samim tim i u BiH ili na Balkanu.
“Pčelarstvo je ozbiljan i zahtjevan posao koji podrazumijeva kvalitetne košnice, ramove, vosak, vrcaljke i ostale dijelove opreme, ali i znanje – naglašava Mladen.
Bez obzira na slabu sezonu, on je optimista, jer vjeruje pčeli. Ona će se snaći i u ovom prirodnom haosu, a on je očito prisutan. Paše su se smanjile sa nekadašnjih petnaestak na pet do sedam dana.
“Pčela se prilagođava prirodi, ona će se snaći u ovom promjenama. Ona neće poletjeti za kreditom u bankama kao mi, već će ioznaći način da se izbori sa izazovima. Ona unaprijed predvidi situaciju za predstojeća vremena – pokušava Mladen da nam vrati optimizam i nadu u bolje sutra pčelarstva.
Na kraju nas upozorava na mnogo veću opasnost u društvu, a to je da pčelari nemaju podršku društvene zajednice. A ako se na pčelare ne gleda kao spasioce prirode i poljoprivrede, pa ako hoćete i čovječanstva, takvom društvu je potreban hitan remont!
Iz 4 košnice 200 kg. meda
Sa sjetom Mladen evocira uspomene kada je iz 40 košnica vrcao više meda, nego danas iz njih stotinu. Ili, primjer selenja na suncokret u Vojvodinu
“Bilo je to devedesetih godina prošlog vijeka. Tri godine sam vozio pčele na suncokret u Vojvodinu. Vozio sam samo četiri košnie. Tri godine zaredom u svakoj košnici sam imao 50 kg.godina prinosa. IZvrcao bi oko 200 kg. meda. A danas sam sretan ako uzmem 10 do 15 kilograma – ispričao nam je Mladen.
Hvala Tunji Atiću!
Tokom posljedjih petnaestak godina Mladen redovno daje svoj med na ocjenjnivanje. I nije bilo manifestacije da nije dobio zlatna odličja. Dobijao je priznanja i u BiH, i u Hrvatskoj. Ipak, najvećie mu je priznanje ako u svijet pčelarstva godišnje uvede bar jensnog mladog pčelara.
“Ostao mi je to od legende iz našeg kraja Tunje Atić, koji je bio nosilac razvoja pčelarstva u ovom kraju i dugogodišnji aktivista udruženja Tuzla. UZ njegovu pomoć zapčelarili su mnogi ljudi u Lipnici. On nas je znao motivisati, organizovati, otrkivati nam tajne pčelarstva. Zahvaljujući njemu mi smo obilazili najveće pčelare širom bivše Jugoslavije – kaže Mladen. (E.Milić/Naj portal)
Sudbine
Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer
Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.
Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.
Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:
„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.
Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.
„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.
Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.
“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.
Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.
„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.
Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.
„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.
Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:
„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.
U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.
„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.
Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.
Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.
E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.
I znate kako sam to proslavio?
Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.
Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.
„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.
Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)
-
Astrologija4 godine
Lunarni kalendar: MJESEČEVE MIJENE ZA 2021. GODINU
-
Zanimljivosti1 mjesec
Horor u BiH: Bh. pjevačicu brutalno pretukao suprug, snimak kako je udara nogama u glavu ledi krv u žilama
-
Vidoviti ljudi4 godine
Proročica Vera Čudina “ne vidi” ništa lijepo: TEK NAM PREDSTOJI HAOS, JER STIŽE OPASNIJI VIRUS OD KORONE!
-
Zanimljivosti5 mjeseci
Nafakali doktor Edib Šarić iz Mostara: DOBIO 17 AUTOMOBILA NA POKLON