Svi analizirani toaletni papiri širom svijeta sadrže PFAS ili trajne hemikalije koje su otrovne. Njihovim odlaganjem u wc školjku dospijevaju do postrojenja za prečistavanje otpadnih voda te tom prilikom zagađuju vodu.

Ovo je utvrđeno istraživanjem Univerziteta Florida kojim je bio obuhvaćen 21 toaletni papir u sjevernoj, centralnoj i južnoj Americi, Evropi i Africi. Toaletni papiri su testirani na perfluoroalkilne hemikalije (PFAS) koje su sintetičke hemikalije otporne na razgradnju pri upotrebi i u okolišu. Upravo zbog toga se nazivaju trajnim hemikalijama.

Postoji 14.000 PFAS hemikalija koje se koriste u proizvodnji mnogih proizvoda da bi bili otporni na vodu, onečišćenja i toplotu. Dovode se u vezu s različitim i teškim oboljenjima, kao što su rak, fetalne komplikacije, bolesti jetre, bubrega i autoimuni poremećaji.

Međutim, Univerzitet Florida nije istraživao koje su posljedice po zdravlje ljudi. PFAS hemikalije se mogu apsorbovati preko kože, ali ne postoje istraživanja o tome kako mogu ući u ljudski organizam kada se toaletni papir koristi za brisanje tijela.
David Andrews iz američke organizacije Radna grupa za okoliš, koja prati zagađenje PFAS-om, smatra da bi trebalo istražiti koje su posljedice korištenja toaletnog papira po zdravlje ljudi.

Kada se ove hemikalije pojave u postrojenjima za prečistavanje otpadnih voda, dolaze u kontakt s kanalizacionim muljem koje se kasnije može iskoristiti kao đubrivo za obradu poljoprivrednih površina ili se prosuti u vodene tokove.

“Toaletni papir bi se trebao smatrati potencijalno glavnim izvorom PFAS-a u sistemima za prečistavanje otpadnih voda”, napisali su autori istraživanja.

Glavni autor studije, student Univerziteta Florida, Jake Thompson je ukazao da je reciklirani papir sadržavao jednaku količinu PFAS hemikalija kao i nereciklirani papir.

“Ne žurim da promijenim toaletni papir i ne kažem da ga ljudi trebaju prestati koristiti ili smanjiti njegovu upotrebu. Problem je u tome što postoji još jedan izvor PFAS hemikalija, što naglašava da su one sveprisutne”, istakao je.

Prema njegovim riječima, utvrđene količine PFAS-a ukazuju da se koristi u proizvodnom procesu kako bi se spriječilo ljepljenje papirne pulpe za proizvodne mašine. PFAS se često koristi i kao mazivo u proizvodnom procesu.

Iz udruženja proizvođača toaletnog papira kazali su za američku televizijsku kuću WSVN da PFAS ne dodaju toaletnom papiru. Thompson je naglasio da, kako je izjavio, dokazi sugerišu da je situacija drugačija te da je možda istina da PFAS nije namjerno dodan.

Istraživanjem je otkriveno šest jedinjenja PFAS-a, a najviše je bilo onog 6:2 diPAP. Ovo jedinjenje nije detaljno proučavano, ali se dovodi u vezu sa zdravstvenim problemima na testisima. Utvrđeno je i prisustvo visoko toksičnog jedinjenja PFOA. Jedinjenje 6:2 diPAP se u životnoj sredini može pretvoriti u PFOA.

Provjerena je prisutnost PFAS-a u osam postrojenja za prečistavanje otpadnih voda te je tom prilikom utvrđeno da je vjerovatno u njima najviše jedinjenja 6:2 diPAP. Međutim, kako je napomenuo Thompson, PFAS hemikalije su toliko česte da je teško utvrditi koji je njihov stvarni izvor, piše list Guardian.

Podsjećamo, istraživači Univerziteta Štokholm su primijetili da kišnica u skoro svakom dijelu svijeta sadrži opasnu količinu PFAS-a. (Naj portal)