Petnaestak kilometara južno od Mostara u mjestu Buna grle se dvije smaragdne rijeke – Neretva i Buna.

Osim dvije predivne rijeke koje plijene svojom ljepotom, Bunski kanal nipošto nije poput drugih ušća, a posebnost mu daje činjenica da Buna formira i niz slapova prije nego što se pridruži Neretvi. Poseban je pogled na deltu i zadivljujuću tirkiznu boju u kombinaciji sa prelijepim okruženjem bogatim florom i faunom.

Ljepota ovog krajolika pokazuje zbog čega su Bunski kanali 1970. godine proglašeni dijelom prirode u Zavodu za zaštitu spomenika prirode FBiH i zašto Mostarci godinama vode pravnu borbu da sačuvaju ovaj dragulj Bosne i Hercegovine.

Rijeka Buna duga je svega devet kilometara, a teško da igdje na svijetu postoji rijeka kraćeg toka, veće ljepote i veće popularnosti. Iako je vrelo Bune najčešće ljetna destinacija, kako posjetilaca iz naše zemlje, tako i stranaca, Buna i sve što je okružuje svojom ljepotom i ambijentom mame posjetioce tokom cijele godine.

Rijeka Buna izvire ispod stijene u podnožju brda Hum, a u neposrednoj blizini grada Blagaja. Vrelo Bune važi za jedno od najjačih izvorišta vode u Evropi. Kapacitet vrela je oko 43 kubna metra vode u jednoj sekundi. Istraživanja su pokazala da je podzemni tok Bune, prije izviranja vode na površinu, dug skoro 20 kilometara.

Na ušću priroda pruža najveći raskoš boja, spoj vode, zelenila i kamena, a prizor je svaki put drugačiji, u zavisnosti od godišnjeg doba i količine vode u kanalu.
Bunski kanali nalaze se pored mjesta Buna, gdje magistralni put ostavlja Mostar i kreće prema Počitelju i Čapljini. Hiljade građana dnevno prođu pored, ali rijetko ko je svjestan da prolazi pored jedne od najljepših slika koje priroda u BiH može ponuditi.

Bunski kanali, pravi dragulj prirode, potpuno su turistički neiskorišteni, osim ribara koji baš tu najviše vole da love ribu. Pored Bunskih kanala vodi i biciklistička staza, koju su hercegovački entuzijasti napravili na trasi stare “ćirine” pruge i vodi od Mostara sve do Dubrovnika

Vrelo Bune i Tekija Blagaj mogu se uvrstiti u najpoznatije hercegovačko izletište koje svake godine privlači veliki broj posjetilaca, kako domaćih, tako i turista iz cijelog svijeta. Uprkos svojoj popularnosti ovo mjesto i dalje pruža mir, a istražujući odaje blagajske Tekije uronićete u putovanje kroz istoriju i zaboraviti na sve moderne izazove s kojima se svakodnevno susrećete bilo da ste vjernik ili ne.

Vrelo Bune se nalazi 12 kilometara od Mostara u mjestu Blagaj. Ovo područje je naseljeno od davnina zbog blizine važnih trgovačkih puteva. Pronađeni su ostaci iz praistorijskog, ilirskog, rimskog, vizantijskog i srednjovjekovnog perioda. I danas su vidljive zidine srednovjekovnog grada Stjepana Vukšića Kosače.

Izvor rijeke Bune ubraja se u jedan od najjačih krških vrela Evrope, a iznad samog izvora moćno se nadvijaju stijene koje idu u visinu od 240 metara.

Istorija govori kako je Tekija nastala ubrzo nakon pada Hercegovine pod tursku vlast 1446. godine, a prvi pisani trag donosi Evlija Čelebija 1466. godine u svom putopisu. Tekija je tokom istorije u više navrata obnavljana i preuređivana, a aktivno je radila do 1925. godine, kada je umro i njen posljednji šejh Sejdo Šehović.

Tekija na Buni u Blagaju otvorena je za posjetioce tokom čitave godine i u njenoj predivnoj bašti, s veličanstvenim pogledom na izvor Bune, služe se osvježavajuća pića, čaj i bosanska kafa. Tu se takođe nalazi nekoliko restorana u kojima možete da pojedete pastrmku, i to blagajsku, uvaljanu u kukuruzno brašno, što predstavlja svojevrsni specijalitet. (Naj portal)