Kavkaz je multietnička oblast, gdje zajedno žive ljudi različitih vjeroispovesti, koji govore na različitim jezicima i poštuju različite običaje. Značajan dio ove oblasti pripada Ruskoj Federaciji.

Kavkaz čini pretežno planinski teren smješten između Kaspijskog jezera i Crnog mora. Vijekovima tu živi na desetine etničkih grupa, a zbog udaljenosti planinskih naselja ove grupe su razvile različite jezike i vjeroispovesti. Ipak, sve one imaju sličan način života. Zbog toga Kavkaz nije samo geografski pojam, nego i istorijski i kulturni.

Danas je Kavkaz podeljen na Sjeverni i Južni, pri čemu Južni Kavkaz čine postsovjetske države, a Sjeverni nacionalne republike koje su dio Rusije.

Kavkaz se odavno nalazio na raskrsnici, na mjestu gdje se ukrštaju interesi susjednih zemalja: Persije (suvremenog Irana), Osmanskog Carstva (Turska) i Rusije. U podnožju Kavkaza Rusija je osnovala kozačka naselja i niz utvrđenja kako bi zaštitila južne granice od upada nomadskih plemena. Istovremeno, ona je tražila nove trgovinske puteve za povezivanje Azije i Evrope. Zanimljivo je da su mnogi kavački narodi (Osjetini, Kabardinci, Inguši, Gruzini i drugi) tražili zaštitu pod okriljem ruskih careva i željeli da se priključe Rusiji. Međutim, zbog nekih teritorija Rusija je morala da uđe u niz sukoba.

Kavkaz je konačno postao dio Rusije tek 1864. godine nakon Kavkaskog rata. U sovjetsko doba kavkaske oblasti dobile su suverene administrativne granice i autonomiju unutar velike zemlje. Nakon raspada Sovjetskog Saveza Gruzija, Armenija i Azerbajdžan postali su nezavisne države, dok su republike Sjevernog Kavkaza postale dio Rusije.

Na Sjevernom Kavkazu nalazi se sedam republika: Adigeja (prijestolnica Majkop), Karačajevo-Čerkezija (prijestolnica Čerkesk), Kabardino-Balkarija (prijestolnica Naljčik), Sjeverna Osetija –Alanija (prijestolnica Vladikavkaz), Ingušetija (prijestolnica Magas), Čečenija (prijestolnica Grozni), Dagestan (prijestolnica Mahačkala), Stavropoljski (prijestolnica Stavropolj) i Krasnodarski kraj (prijestolnica Krasnodar) takođe su dio Kavkaske istorijsko-kulturne regije.

Osim ruskog jezika, u republikama se na službenoj dužnosti koriste i lokalni jezici. Na primjer, u Karačajevo-Čerkeziji takvi jezici su: abazinski, karačajski, nogajski i čerkeski. Ali, naravno, Dagestan je prvak: ima čak 14 državnih jezika! I svi su toliko različiti da se stanovnici susjednih sela ne mogu razumjeti na svojim maternjim jezicima i moraju da koriste ruski.

Sjeverni Kavkaz najnaseljenija je oblast Rusije. Prema popisu iz 2010. godine, tu živi oko 15 miliona ljudi, pripadnika 50 etničkih grupa. Osim Rusa, među najvećim etničkih grupama su Čečeni, Čerkezi, Avari, Dargini, Osjetini, Inguši, Kumici i Lezgini. Zanimljivo je istaći da su stanovnici Kavkaza pretežno muslimani, samo je među Osjetinima pravoslavlje rasprostranjenije.

Ljudi sa Kavkaza imaju, i pored velikih međusobnih razlika, mnogo toga zajedničkog. Uglavnom zadržavaju tradicionalni način života: radije žive u kućama nego u stanovima (tamo je najniža urbanizacije u Rusiji), uglavnom se bave poljoprivredom i imaju tradicionalne stavove o porodici (često su stariji rođaci uključeni u izbor budućeg supružnika). Njihove narodne nošnje takođe su slične: na primjer, muškarci nose čerkeske kaftane s karakterističnim malim džepićima, a žene duge uske haljine i marame svijetlih boja. (Naj portal)