Za planinsku rječicu Željeznicu, koja protiče kroz sarajevsku regiju u dužini od tridesetak kilometara, vezuju se brojne zanimljivosti. Stanovnici je u nizijskim dijelovima znaju uglavnom kao mirnu i pitomu rječicu, koja mijenja ćud jedino prilikom obilnih padavina, ali uzvodno od naselja Kijevo pa do izvorišta u Godinjskoj pećini na padinama Treskavice, otkriva svoju divlju čud.

Probijajući se kroz vrletni kanjon, između stijena mjestimično, kao kroz iglene uši, pokazuje koliko je moćna ova divlja ljepotica. U vrijeme topljenja snijega i većih padavina Željeznica izvire i izbija iz Godinjske pećine, dok u sušnim periodima njen izvor je u samoj pećini dugoj oko 150 metara. Pravi je izvor u dubokom ždrijelu pećine.

Zanimljivo je da od izvora ne teče prema izlazu, već u pećinu u kojoj ponire u bezdan i izbija pedesetak metara podno ulaza u pećinu, u kojoj se kriju jezerce i bogat pećinski nakit. Gornji ulaz je uvijek suh i pristupačan. Kilometar niže voda se obrušava niz okomitu stijenu praveći čudesno lijep vodopad “Kace”, pored kojeg su nekada gradili mlinovi.

Do Kazana, veličanstvenog mjesta na ovoj rijeci, Željeznica teče sama, a onda joj se pridružuju vode potoka: Klesnog, Bjelatovca, Hrasničkog i potoka Dugi Do. U tjeskobnom kanjonu dugom oko 150 metara, probijajući se kroz krečnjačku gredu voda je izdubila okrugla udubljenja slična kazanima. Voda u njima previre i pjeni kao da ključa. Otuda naziv “Kazani”, koji su do rata bili pod zaštitom države kao prirodna rijetkost.

Na svom daljem putu prema Sarajevskom polju i uviru u rijeku Bosnu u mjestu Osijek, ova brza rijeka puna virova i bukova, prima pritoke: Crnu i Bijelu rijeku, te veće potoke: Ljuštra, Skok, Lukavac, Gračanski…

Kod mjesta Bogatići ljudi su joj stali na put, sagradivši prvu hidrocentralu u Bosni i Hercegovini poslije Drugog svjetskog rata. No, iza sebe je samo ostavila najmanje vještačko jezero u Evropi i nastavila dalje, probijajući se kroz Krupačke stijene praveći predivnu klisuru. (Naj portal)