Pratite nas

Razglednice

Zaboravljeni bosanski grad: KOMOTIN PROPADA, A ZLATO NIJE PRONAĐENO!

Published

on

Nije iza sedam gora i mora, al’ nije ni na domak oka, već podaleko, u brdima, stijenama i šumama, iza plodnih livada i dolina, Komotin, brižljivo čuva tajnu o jednom davnom vaktu i zemanu, uglavnom za sebe, jer radoznale oči ljudske do njega teško dopiru, osim rijetkih zaljubljenika u neispitano i nepoznato koje ni strah ni napor ne sprečavaju da zarone u pluskvamperfekt i barem namirišu šta je bilo, a šta možda i nije bilo.I zahvaljujući bas takvim i samo takvim osobenjacima i avanturistima znamo o Komotinu, barem toliko da je postojao. I bar toliko da njegove zidine i kule imaju šta da kažu o svojoj sreći i nesreći posebno.

Moju pažnju o Komotinu je osvježio Adil Fejzić, zaljubljenik u lijepo, neistraženo, neotkriveno, netaknuto: U livade zelene, u pašnjake, u šume i šumarke, u proplanke ,potoke i potočiće, u ptica poj i sokolova gnijezda, u brda i dolove…

Evo kako je Adil vidio Komotin iz svojih rodnih Cvitovića: ”U daljini tvrđava Komotin, koja kao da je cijepala dva brda na dvije strane, ispod koje je proticao potok i razdvajao ta dva brda…”

Pade na pamet da su dvorci građeni na skrovitim mjestima, i teško pristupačnim uzvišicama i uzvišenjima. Iz više razloga vjerovatno. Tamo su sigurniji, sigurniji, lakše se brane i štite od napadača i raznih štetočina. I konačno dalje od očiju običnih ljudi, od sumorne svakodnevice. Obično život iza zidina je bivao mnogo luksuzniji, udobniji i pretpostavljeno bolji. U zidinama su ostajale i lakše se čuvale tajne o onome što nije trebalo da se zna i onome što nije smjelo da se zna. Jer, gdje je vlast tu je i grijeh, nekako jedno drugo prate!?

U pisanim izvorima se Komotin spominje jednom 18. juna 1461. godine u povelji kojom je mladi kralj Stjepan Tomašević bogato darovao svog strica Radivoja Kotromanića velikim posjedom i gradovima uključujući i Komotin, što uz arhitekturu govori da je prije dvorac za bosansku vlastelu nego moguće utvrđenje.
Leonard Valenta kaže: ”Da Komotin jednostavno bljesne na visokoj i veoma strmoj uzvisini koju okruni svojim bedemima. Iz daljine djeluje romantično, tajanstveno, privlačno, a kad mu se približite, prvi osjećaj koji se budi u vama jest strahopoštovanje pred gordošću njegovih, iako urušenih, ali još uvijek očuvanih zidina i kula.”

Komotin je zaboravljeni grad, desetak kilometara sjeveroistočno od Jajca, skamenjen u svojoj tajni, u sjenci jajačkih bisera. Čuti i čeka da kaže šta ima, a to vrijeme nikako da dođe. I dok njegove kule i zidine čekaju pravo na riječ narod ispreda raznorazne priče i legende o njegovim salonima i odajama, o skrivenom blagu i zlatu i duhovima koji čuvaju i grad i blago u njemu.

Za sada grad propada, a zlato nije pronađeno! (Šefkija Bahović)

Razglednice

U Sahari se pojavljuju jezera: OVO SE NIJE DESILO DECENIJAMA (Video)

Published

on

Sahara, jedna od najsušnijih pustinja na svijetu, zabilježila je neobične vremenske uslove tokom septembra, kada su jake kiše pogodile jugoistočni Maroko. Ova pojava, koja se nije dogodila decenijama, transformisala je pješčane dine u pejzaže ispunjene jezerima.

Obično, Sahara primi samo nekoliko centimetara kiše godišnje, a kasni ljetnji pljuskovi su izuzetno rijetki. Ipak, početkom septembra, sistem niskog pritiska donio je intenzivne padavine koje su trajale dva dana, a preliminarni podaci NASA ukazuju na to da je u nekim dijelovima regiona palo čak 20 centimetara kiše.

U pustinjskoj oblasti Erahidija, zabilježeno je skoro osam centimetara kiše u samo dva dana, što je više od četiri puta više od prosječnih padavina za cijeli septembar.

„Prošlo je 30 do 50 godina otkako smo imali toliko kiše za tako kratko vrijeme – izjavio je Husin Juabeb iz Marokanske meteorološke agencije.

Iako je većina padavina zabilježena u slabo naseljenim područjima, neki gradovi i sela su doživjeli smrtonosne poplave, uzrokujući smrt više od deset ljudi. Dramatične fotografije stižu iz pustinjskog grada Merzuge, gdje su rijetke poplave formirale nova jezera u pješčanim dinama. Kiša je takođe napunila suha jezera, poput onog u Nacionalnom parku Iriki, najvećem nacionalnom parku u Maroku.

Sahara, koja se prostire na 9,4 miliona kvadratnih kilometara, najveća je vrela pustinja na svijetu i obuhvata desetak zemalja sjeverne, centralne i zapadne Afrike. U mnogim od ovih zemalja, stalne suše su postale ozbiljan problem, posebno u kontekstu ekstremnih vremenskih uslova izazvanih globalnim zagrijavanjem. (Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending