Ulazeći u Etno muzej u selu Danići kod Gacka, čovjek kao da ulazi u vremensku mašinu. Uz svu modernizaciju, dolazak u Etno muzej, vraća tradiciji i istoriji.
“Prije 20 godina, na ovom mjestu je bila obična ledina, bez naznaka da bi tu nešto moglo biti. Kasnije su mještani sela, uz pomoć gatačke općine i gospodarstvenika uspjeli napraviti ovo što se danas tu nalazi. Prvo je napravljena crkva, čiji je ktitor bio Rade Zelenović, sveštenik, porijeklom iz ovog kraja. Osim crkve, ovdje imamo i veliki objekat, kako mi volimo reći, višenamjenskog sadržaja”, opisuje nam muzej Žarko Boljanović, žitelj Danića.
Objekti unutar cijelog kompleksa Etno muzeja su imali i drugu svrhu. Danićani su se tu okupljali i dogovarali o važnim pitanjima po napredak i razvoj sela, kao i važne praznike da proslave, ne samo u krugu porodice, nego i sa komšijama i prijateljima.
“Prvih godina, ovdje su redovno bila okupljanja. Dolazili su i naši ljudi koji su sada već raseljeni po svijetu, pa je ovo bila rijetka prilika da se svi okupimo. Također smo se okupljali da igramo šah, karte, domine, ali kao i u svakom selu gdje je izražena migracija iz sela u grad, tako je i ovdje. Kako vrijeme prolazi, ima sve manje stanovnika. Sa dva zaseoka ovdje ima oko 20 domaćinstava,” kaže Žarko za Hercegovina.info.
Ali raseljavanje sela, nije utjecalo da oni koji ostaju njeguju tradiciju i svoju istorijsku ostavštinu. Baš zato je ovaj Etno muzej važan.
Danići nisu selo bogato materijalnim bogatstvima, ali je bogatstvo duha na zavidnom nivou. Zato su odlučili potkrovlje objekta iskoristiti i napraviti nešto lijepo, korisno, ali i nešto što će samo po sebi pričati priču o selu.
“Mi, mještani smo odlučili iskoristiti prostor koji je bio prazan i da sakupimo predmete koji su izgubili finansijsku vrijednost i da ih okrunimo kao nematerijalno bogatstvo. Zbog toga smo počeli da skupljamo predmete koji su bili zabačeni po podrumima, šupama, zaboravljeni od svih i da ih izložimo i pretvorimo u eksponate.”
Zahvaljujući tome, u ovom muzeju ima preko 500 predmeta koji su obrađeni i sačuvani. Zato je, možda, koliba i najzanimljivija turistima. Nije tako puno vremena prošlo kako su naši stari živjeli u kolibama i odgajali velike porodice i u malim prostorijama. A sačuvano je sve: od ognjišta, kotlova i veriga do alata kao što su krplje. Kazan i vrcaljka su se godinama modernizirale, ali su sačuvale svoj izvorni oblik pravljenja i meda i rakije. Zatim pegle koje su već desceniojama izvan upotrebe do odjevnih kombinacija za hladne gatačke zime.
Naš sagovornik je ponosno pokazao i svoju kolijevku, tj. bešiku na kojoj je on odrastao. Ne smijemo zaboraviti ni biblioteku koja u ovom trenutku broji preko četiri hiljade naslova.
Boljanović kaže da neko dođe namjenski, neko slučajno, ali kojim god povodom, putnik namjernik je dobrodošao na čašicu rakije i čašicu razgovora. Muzej je napravljen u znak sjećanja na pretke koji su u surovim uslovima odgajali hrabre i čestite ljude, ali i kao zadatak za potomke da tako i nastave. Zar ima ljepšeg načina da se oda čast jednom selu, njenim stanovnicima, njihovoj snazi i volji od ovoga? (Naj portal)
