Pratite nas

Razglednice

Pozivnica iz Gacka: PROVEDITE BAR DAN U KOLIBI OD PRUĆA

Published

on

Ulazeći u Etno muzej u selu Danići kod Gacka, čovjek kao da ulazi u vremensku mašinu. Uz svu modernizaciju, dolazak u Etno muzej, vraća tradiciji i istoriji.

“Prije 20 godina, na ovom mjestu je bila obična ledina, bez naznaka da bi tu nešto moglo biti. Kasnije su mještani sela, uz pomoć gatačke općine i gospodarstvenika uspjeli napraviti ovo što se danas tu nalazi. Prvo je napravljena crkva, čiji je ktitor bio Rade Zelenović, sveštenik, porijeklom iz ovog kraja. Osim crkve, ovdje imamo i veliki objekat, kako mi volimo reći, višenamjenskog sadržaja”, opisuje nam muzej Žarko Boljanović, žitelj Danića.

Objekti unutar cijelog kompleksa Etno muzeja su imali i drugu svrhu. Danićani su se tu okupljali i dogovarali o važnim pitanjima po napredak i razvoj sela, kao i važne praznike da proslave, ne samo u krugu porodice, nego i sa komšijama i prijateljima.

“Prvih godina, ovdje su redovno bila okupljanja. Dolazili su i naši ljudi koji su sada već raseljeni po svijetu, pa je ovo bila rijetka prilika da se svi okupimo. Također smo se okupljali da igramo šah, karte, domine, ali kao i u svakom selu gdje je izražena migracija iz sela u grad, tako je i ovdje. Kako vrijeme prolazi, ima sve manje stanovnika. Sa dva zaseoka ovdje ima oko 20 domaćinstava,” kaže Žarko za Hercegovina.info.

Ali raseljavanje sela, nije utjecalo da oni koji ostaju njeguju tradiciju i svoju istorijsku ostavštinu. Baš zato je ovaj Etno muzej važan.

Danići nisu selo bogato materijalnim bogatstvima, ali je bogatstvo duha na zavidnom nivou. Zato su odlučili potkrovlje objekta iskoristiti i napraviti nešto lijepo, korisno, ali i nešto što će samo po sebi pričati priču o selu.

“Mi, mještani smo odlučili iskoristiti prostor koji je bio prazan i da sakupimo predmete koji su izgubili finansijsku vrijednost i da ih okrunimo kao nematerijalno bogatstvo. Zbog toga smo počeli da skupljamo predmete koji su bili zabačeni po podrumima, šupama, zaboravljeni od svih i da ih izložimo i pretvorimo u eksponate.”

Zahvaljujući tome, u ovom muzeju ima preko 500 predmeta koji su obrađeni i sačuvani. Zato je, možda, koliba i najzanimljivija turistima. Nije tako puno vremena prošlo kako su naši stari živjeli u kolibama i odgajali velike porodice i u malim prostorijama. A sačuvano je sve: od ognjišta, kotlova i veriga do alata kao što su krplje. Kazan i vrcaljka su se godinama modernizirale, ali su sačuvale svoj izvorni oblik pravljenja i meda i rakije. Zatim pegle koje su već desceniojama izvan upotrebe do odjevnih kombinacija za hladne gatačke zime.

Naš sagovornik je ponosno pokazao i svoju kolijevku, tj. bešiku na kojoj je on odrastao. Ne smijemo zaboraviti ni biblioteku koja u ovom trenutku broji preko četiri hiljade naslova.

Boljanović kaže da neko dođe namjenski, neko slučajno, ali kojim god povodom, putnik namjernik je dobrodošao na čašicu rakije i čašicu razgovora. Muzej je napravljen u znak sjećanja na pretke koji su u surovim uslovima odgajali hrabre i čestite ljude, ali i kao zadatak za potomke da tako i nastave. Zar ima ljepšeg načina da se oda čast jednom selu, njenim stanovnicima, njihovoj snazi i volji od ovoga? (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending