Kada nam kažete Manjača, uvijek je asocijacija bila na ogromno zeleno prostranstvo prepuno vrtača, rasutih stada ovaca i krava, toplih ljudi i ukusne jagnjetine. Međutim, ova krajiška ljepotica

O tome na “putovanjuzapet” piše Cica Jovanović. Ona je sa članovima svoje porodice obišla prirodne dragulje na Manjači. Na području Opštine Ribnik nalaze se Mačkića stijene ili Mačkića kamen sa kojih se pruža pogled na Klekovaču, Grmeč, Osječenicu, Šišu, Bobiju, Ždralicu, Mulež i Plješevicu. Ime su dobile po selu Mačkići, udaljenom 3 km od naselja Sitnica.

Mačkića stijene se protežu u pravcu sjever – jug u ukupnoj dužini od 1,5 km. Imaju strme, visoke litice koje dostižu visinu i preko 200 metara. Stijene su okrenute ka selu Mačkići i podsjećaju na odbrambene zidine nekog utvrđenja. Doduše, i jesu stanovništvu pružale zaštitu, sklonište, tokom svih nedaća koje su ih zatekle. Uvijek se u zbjegove išlo u pećine Mačkića stijena.

Ova strmina je nastala kroz dugi niz godina usljed erozije zemljišta koje se spuštalo u Banjičku dolinu. Dolina je upravo i dobila naziv po njenoj rijeci Banjici. Nismo vidjeli rijeku, ali smo je u više navrata čuli kako šumi.

Mačkića stijene podijeljene su na više dijelova, od kojih neke imaju imena, dok su druge bezimene. Najznačajniji dijelovi stijena su: Pećinska vrata (Mačkića i Babića vrata), Jakova pećina, pećina Ogledalo, Šuplji kamen, police, skele, Crljeni kamen, šuma “Okruglica” itd.

Mačkići su vrlo vezani za ove stijene i za njene tajne. Nekada su čak i vrijeme prognozirali na osnovu pećine Ogledalo. Ukoliko je pećina bila tamna, mogla se kiša očekivati. Pri svjetlijim bojama, sunce im se smiješilo.
Za većinu dijelova Mačkića stijena su vezane neke legende koje je okolno stanovništvo vrlo rado prepričavalo i prenosilo sa koljena na koljeno.

U prilog tome govori i put koji je ljudskom rukom isklesan u samim stijenama i izdaleka se vidi kao ravna linija po sredini litica koja vodi od jedne do druge pećine. Ovaj put nije preporučljiv za kretanje iz bezbjedonosnih razloga. Uzak je, neobezbjeđen, u više navrata prekinut odronima i poprilično je nizak.

Šetnja “Orlovom stazom”
Uživanje u Mačkića stijenama i njegovoj okolini je sada omogućeno novom “Orlovom stazom” izgrađenom u sklopu Via Dinarica projekta. Sam naziv je staza dobila po orlu krstašu (Aquila heliacala), koji nastanjuje ove prostore i nalazi se na crvenoj listi zaštićenih vrsta Svjetske unije za očuvanje prirode. Ovo je samo još jedan od dokaza da se radi o ekološki čistoj sredini.

Na putu Banja Luka – Sitnica – Gornji Ribnik postoji obilježeno skretanje ka selu Mačkići. U produžetku se može autom do vodovodne stanice. Parkirajte se na proširenju pored puta. Desno odavde, obilježena planinarska staza vodi u avanturu od 10 km (u oba smjera).

Staza vodi po Mačkića stijenama i obilazi par prekrasnih vidikovaca: Ploče, Dugi kamen, Cecino ostrvo.

Nas je vrijeme poslužilo, tako da smo sa klupica na vidikovcima uživali u prekrasnom pejzažu i jesenjim bojama. Maglu smo ostavili ispod sebe, što je ambijentu dalo još malo mističnosti. Idavde možete vidjeti Cecino ostrvo. Kažu, da je put do njega izrazito uzak iznad provalije. Snabdjeven je sajlama, ali je idealan za one željne adrenalina.

Na Manjači, Đurinom stazom, kraj Dugog ostrva možete otići do Mačkića pećine. Put je divan. Mačkića pećina ima dva velika ulaza. Prvi ulaz okrenut je prema zaseoku Babići, na sjeveru, i zove se Babića otvor. Upravo kroz ovaj otvor se ulazi u Mačkića pećinu pomoću sajle koja olakšava kretanje. Drugi ulaz je okrenut prema Mačkićima i po tome nosi naziv Mačkića otvor.

Legenda govori da se u pećini sakrila neka bosanska banica (crna kraljica) sa svojom vojskom, slugama i narodom. Živjela je ona tu dugo i branila se od neprijatelja. Glavna straža joj je bila južno od pećine u šumici Kletištu. Šumica je dobila ime po tome što se tu vojska banici zaklela na vjernost.

Kraljicu banicu je napao neki Deli-baša sa sjevera, s jednog brda, koje se danas zove Deli-bašino brdo. Sa toga brda je pobijedio banicu i protjerao iz pećine, te sam zauzeo pećinu. Banicin novac je ostao zakopan u Crvenoj stijeni, pa tvrde da tu i danas leži blago.

Smatra se da je po crnoj kraljici – banici i rječica Banjica dobila ime.

U jednoj velikoj pukotini u stijeni, na visini od 20-ak metara, nalazile su se velike drvene merdevine koje su svjedočile o priči ukradenog kotla prepunog kraljičinog blaga.

Legenda kaže da je u selo došla grupa nepoznatih ljudi koja je zaposlila nekolicinu mladića iz sela, napravila skelu i krenula u kopanje unutar pukotine u stijeni. Malo su plaćali radnike i hranu, ali su više jeli na veresiju i obećavali platu po obavljenom poslu.

Kada su došli do samo njima znanog cilja, otpustili su ljude kući pod izgovorom da se odmore. Ujutro, kada su seljaci došli po dogovoru, nije bilo ni neznanaca niti novca za hranu i obavljeni posao. U pukotini su uočili samo rupu za koju se smatra da je krila kraljicin kotao.

I sada se na tom mjestu crljeni zemlja i nikako ne može da obraste travom niti drugim biljnim svijetom.

Ponekad je po Mačkića stijenama pronađen kovani novac nepoznatog porijekla. Na sebi nije imao obilježja godine iz koje potiče, kao ni vladara za čijeg vremena je napravljen. Postojao je samo ispis „Viktoria“ i lice mladog čovjeka sa kosom začešljanom preko glave. Moguće je da je ovo prosuti banicin novac. Tražili smo ga i mi i po pećini i oko pećine, ali ništa. Ostali smo kratkih rukava.

Pećina je prvi put istražena 1976. godine od strane čačanskih speleologa, ali zbog nedostatka opreme i teških uslova, nisu mnogo otkrili. 2012. godine su slovenački speleolozi istraživali do 120 metara dubine i 450 metara dužine pećine. Imaju dovoljno dokaza da se jama ne završava tu već da ima još neistraženih prostora.

Po ulasku u pećinu svi smo upalili svoje lampe, ukrstili ih i istraživali po ovom tajnovitom prostoru. Nakon uskog prolaza, zabljesnula nas je prostrana dvorana, vrlo malo osvjetljena vanjskim svjetlom.

Nije potrebna speleološka oprema za ulazak u prvu dvoranu pećine. Na kraju dvorane se nalazi veliko obrušeno kamenje, koje onemogućava daljnje kretanje. Nije preporučljivo na njega se penjati zbog njegove nestabilnosti i očuvanja pećinskog nakita.

Sama unutrašnjost pećine je bogata pećinskim nakitom koje je voda tokom mnogo godina formirala od krečnjaka. U toku jedne godine se stvore naslage debljine jednog nokta. Baš zbog toga ne lomite pećinske ukrase. Naša bahatost može da naruši ono što je priroda vijekovima stvarala. Pravi planinari uživaju u prirodi i njenom bogatstvu, a ne nose ga kući. Kada se pećinski nakit iznese iz pećine, izgubi svoj sjaj. Zalud im trud.

Strop je prepun stalaktita koji teže da se priljube uz stalagmite. Nadam se da ih niko neće dirati dok ne ispune svoje dugogodišnje želje da se spoje u jedno.
Postoji veliki broj dokaza da su ljudi mnogo godina unazad koristili pećinu. Na ulazu sa desne strane, na kamenu, su bile ispisane nepoznate riječi na nepoznatom jeziku. Mnogi ljudi su dolazili u pećinu, ali niko nije znao značenje niti porijeklo ispisanih tekstova.

Dokaz da su ljudi nekad koristili pećinu su i dupla ulazna vrata pećine koja štite unutrašnjost od spoljnih uticaja. Ovdje se nalazilo i starog grnčarskog posuđa, noževa, sjekira, sablji, koplja…

Mačkića pećina imala je i svoj životinjski svijet. U njoj su živjeli golubovi, sove, kao i orlovi krstaši. Mi nismo pronašli nikakvu životinju, samo skelete neke od njih.

Od Babića vrata kroz niski prolaz se dolazi do Mačkića vrata. Odmorite se ovdje.
Postavljene su i drvene klupe za putnike namjernike. Mir, priroda, porodica i ljudi koji istinski vole prirodu. Treba li još nešto. (Naj portal)