Pratite nas

Sudbine

Velike ljubavi: GROGAN PREPJEŠAČIO AFRIKU DA BI DOBIO RUKU LIJEPE GERTRUDE

Published

on

Čuli smo za mnogo ljudi koji su učinili nezamislive stvari kako bi osvojili nečije srce, ali je malo onih koji su zbog ljubavi prema ženi bili toliko posvećeni da urade nešto toliko revolucionarno i naizgled suludo, poput prelaženja drugog najvećeg kontinenta na svijetu pješke.

U svojoj 22. godini Juart Grogan je učestvovao u ratu u Africi. Tada je bio prinuđen da jede lešinare kako bi preživio. Bilo je trenutaka kada se osjećao toliko umorno i bolesno da se pitao da li je bolje da umre ili da ga živog sahrane. Na sreću, preživio je, ali se, uplašen za svoj život, Grogan iskrao iz grada usred noći i vratio u Englesku.

Nadajući se da će mu morski vazduh pomoći da se oporavi, on odlazi na Novi Zeland i tamo upoznaje djevojku po imenu Gertruda, u koju se zaljubljuje. Gertruda mu je uzvratila osjećanja, ali njen strogi očuh tu vezu nije odobravao, pa je odbio Grogana kada je zatražio Gertrudinu ruku. Grogan je tada rekao da će hodati “od dna do vrha” Afrike kako bi pokazao svoju ljubav i da će, kada završi svoj put, ponovo zaprositi Gertrudu.

Pored toga što je na put krenuo kako bio osvojio njeno srce, Grogan je iskoristio tu priliku i da istraži Crni kontinent za britanskog biznismena Sesila Roudsa, koji je želio da izgradi željeznicu i telegrafsku mrežu u Africi.

Grogan i njegovi pratioci hodali su oko ogromnih jezera, blizu vulkana, koristili opasne prečice kroz džunglu… U nekim dijelovima bili su prinuđeni da koriste kanue ili padobrane, ali uglavnom su pješačili. Usput su sreli mnoge divlje zvijeri, poput krokodila i lavova, i bili prinuđeni da se s njima bore.

Takođe, velika prepreka na njihovom putu bile su malarija i dizenterija, a Grogan je jednom imao groznicu s temperaturom od čak 41 stepen. Više puta se borio s ljutim ratnicima, a u Kongu je za dlaku izbjegao gladne kanibale.

Kada se vratio s puta, Grogan i Gertruda su se vjenčali, a on je postao veoma slavan. Pisao je knjige o svojim pustolovinama, držao je govore i upoznao uticajne ljude poput kraljice Viktorije, Marka Tvena i Džona Rokfelera.

Par se ubrzo preselio u Keniju, gdje je Grogan postao jako uticajan. Izgradio je luku u Mombasi, hotel u Najrobiju, kao i najbolju dječijju bolnicu. Iako se iz svega ovoga može zaključiti da je Grogan bio romantičan čovjek koji bi sve uradio za ljubav, on je imao i svoju mračnu stranu. Osim što je varao svoju ženu, smatrao je da Afrikancima ovaj prelijepi kontinent treba oduzeti, a narode Afrike porobiti. (Naj portal)

Sudbine

Travar Mirsad Krnjić priprema biljni inzulin za dijabetičare: Kako je Siniša Pazdrijan iz Čazme nakon 15 godina normalizirao šećer

Published

on

Danas je u svijetu ključno pitanje – kako se liječi dijabetes i da li ima lijeka za ovu bolest? To je „bolest s kojom se živi”, ali bez obzira na sve oboljeli traže spas na sve moguće načine.

Takav je slučaj i sa 40-godišnjim Sinišom Pazdrijanom iz mjesta Čazma, koje se nalazi na nekih 40 kilometara udaljenosti od Zagreba, prema Bjelovaru. On se bavi poljoprivredom, ima svoj obrt, a obrađuje preko 300 hektara zemlje. Kaže, da u sezoni jedva odspava pet sati dnevno.

Od 2008. godine mu je dijagnosticiran dijabetes, tip 1, a zvanično od 27. oktobra ove godine on nije „šećeraš“. To mu je potvrdila i njegova doktorica na kontrolnom pregledu:

„Vi više niste za terapiju. Ubuduće pazite šta jeddete i pijte to što pijete, ako vam već pomaže – kazala je doktorica.

Inače, Siniša joj je sve ispričao da koristi biljnu terapiju čuvenog bosanskog travara Mirsada Krnjića za šećernu bolest, te je uz pomoć Konjičkog sirupa i čajeva u roku od nepuna tri mjeseca šećer uspio dovesti u optimalne vrijednosti. Doktorica nije negirala, niti osporavala njegove tvrdnje, ali je na osnovu medicinskih najsvježijih nalaza priznala da Siniši nisu potrebne niti tablete, niti inzulin, a primao je po 18 jedinica pametnog inzulina naveče.

„Moj šećer se uistinu stabilizirao i kreće se oko šest jedinica. Sve je to zasluga terapije Mirsada Krnjića iz Konjica – kaže Siniša.
On misli da je stres glavni okidač da jako mlad dobije dijabetes. Bilo je to 2008. godine. Bilo mu je sumnjivo što ima učestalo mokrenje, osjeća žeđ, stalnu glad, mršao je, osjećao stalno umor.

Odmah su mu propisali farmakološku terapiju, koju je uredno koristio.

“Kod šećeraša sve se svodi na vođenje računa o tome šta jedete, koliko jedete i koliko se recipročno tome krećete i sagorijevate kalorije. I naravno, redovno uzimanje lijekova. Vrijednosti šećera nisu bile u optimalnim granicama, ali su bile znatno niže od onih kada sam obolio. – priča Siniša.

Siniša Pazdrijan

Objašnjava kako su mu u nekoliko navrata mijenjali terapiju, jer neke tablete su nakon određenog vremena prestajale da daju rezultate.

„Uvijek su bile visoke vrijednosti šećera, ali uz tablete, ogranićenja u ishrani i pa i fizičke aktivnosti i sport, održavao se podnošljivim život onoliko koliko se moglo. Nije se živjelo punim plućima, ali nije bilo ni velikih potresa. Od prošle godine su mi uključili i 18 jedinica pametnog inzulina naveče – otkriva naš sagovornik.

Nosio se sa dijabetesom skoro 15 godina, ali nikada nije prestajao tražiti spasonosnu formulu za pobjedu te podmukle bolesti. Priznaje da je za njega bio blagi šok kada je morao preći na inzulin ali je, kako kaže, navikao se i na bockanje iz večeri u veče.

„Nada zadnja umire, pa sam se time vodio sve ove godine. Non stop sam istraživao informacije o dijabetesu, liječenje, iskustva, naučna saznanja…. I tako sam jedne prilike naišao ne neke priče ljudi koji su pobijedili šećernu bolest uz pomoć Krnjićeve terapije. Priznam, bio sam jako oprezan, pratio sam na forumima i recenzije, a onda stupio u kontakt sa ljudima koji su iznosili svoja svjedočenja.

Tada sam shvatio da to nije neka ubleha, već daleko ozbiljnija stvar, pa sam stupio u kontakt sa travarom Mirsadom Krnjićem iz Konjica. Djelovao mi je vrlo ozbiljno, shvatio sam da ima i znanje…. Bio sam u Zadru na odmoru krajem osmog mjeseca ove godine, pa sam odatle zapucao pravo za Konjic, uzeo dvije terapije i pravo u Čazmu – kazuje Siniša, te nastavlja:

„Kod ove Krnjićeve terapije je najvažnije biti disciplinovan, a ja sam 50 dana bio maksimalno disciplinovan. Nakon toga polako popušta ta disciplina, jer se vrijednosti šećera normaliziraju i ostaju u granicama normale“.

U nastavku nam je objasnio kako je tekla njegova borba za normalizaciju šećera. Prvih dana septembra ove godine je uredno pio propisano farmakološku terapijju, a uporedo sa njom uzimao je Krnjićev sirup i čajeve.

„Nakon svega pet dana uzimanja Krnjićeve terapije meni šećer oko 6. Onda sam počeo smanjivati tablete, prvo one jutarnje, a 21. dan nakon toga sam prestao uzimati i večernju tabletu, jer se šećer stalno kretao oko šest jedinica.

Istovremeno sam smanjivao i doze inzulina; išao sam na 16, pa 14, smanjivao sam sve po dvije jedinice, da bi nakon 35 dana isključio i inzulin. Šećer je i dalje bio između 5 i 6 jedinica. A moje i psihičko i fizičko stanje se drastično popravilo.

Čudan je to osjećaj, gledaš one nalaze svakog jutra, pa ne možeš svojim očima da vjeruješ. Znate kako je kad godinama aparat ti pokazuje 9, 10 ili 11 jedinica, a onda odjednom iz dana u dan vrijednost šećera ne prelazi 6 jedinica. Osjećaš se kao šamipon, ali ne vjeruješ dok ti to i doktori ne kažu.

E, kada mi je doktorica rekla da je za nju više nisam šećeraš i kada mi je isključila farmakološku terapiju ja sam ponovo dobio krila.

I znate kako sam to proslavio?

Te večeri sam popio četiri piva, najeo se bijelog kruha i nekoliko kobasica sa roštilja. Ujutro sam, priznam strepio, kada sam provjeravao šećer. Ali on je bio 6. E, tada sam shvatio da je Krnjićeva terapija meni bila spasonosna – kazuje Siniša.

Otkriva nam kako je svoja iskustva prenio i prvom komšiji, koji je 30 godina šećeraš, vrijednosti šećera su mu preko 20. Dao mu je dio svoje terapije da proba, i u roku od sedam dana i kod komšije se šećer prepolovio, ide prema šestici.

„Za mene je travar Mirsad Krnjić nešto najsvetije na zemaljskoj kugli. Meni je njegova terapija pomogla i sa zadovoljstvom sam prenio svoja iskustva. Možda će pomoći još nekome – kazuje na kraju Siniša Pazdrijan iz Čazme.

Kontakt telefon travara Mirsada Krnjića je 061 383 325. Pozivni za BiH je 00387. (E. Milić/Naj portal)

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending