Pratite nas

Razglednice

Đavo joj nije dao mira: ŠTA JE DOŽIVJELA MILICA KADA JE DODIRNULA “UKLETO DRVO” KOD REKOVCA?

Published

on

Negdje na pola puta između mjesta Oparić i Belušić, kod Rekovca nalazi se famozno “ukleto” drvo, koje neki zovu i “gumeno” iz neobjašnjivih razloga. Milica Drinčević, reporterka Espresa odlučila je da ispita da li zaista postoji nešto paranormalno u tom drvetu, te se uputila ka njemu.

Pored mnoštva fotografija koje se mogu pronaći na Internetu bilo nam je teško da ga pronađemo – piše Milica. Na prvi pogled ne izgleda ništa drugačije od bilo kog drveta, osim što se u trenutku kada smo ga posjetili bilo osušilo u poređenju sa niskim rastinjem koje ga je “opkolilo”.

Osim toga da je drvo ukleto može se pronaći još i da se niko već dugi niz godina ne usuđuje da obrađuje zemlju koja je u njegovoj blizini, ali to ipak nije tačno, jer se kukuruz nalazi na metar od drveta. Malo je čudno, priznajem što je samo taj prostor, dokle doseže korijenje drveta ostalo netaknuto.

Dok sam iz daljine posmatrala drvo zapazila sam da svaki automobil kada prolazi skrene na drugu stranu puta, kako ne bi prošao tik uz drvo. Očigledno je vjerovanje u paranormalno drvo rašireno među lokalnim stanovništvom. Upravo zbog toga odlučila sam da pitam mještane šta misle o tom vjerovanju.

“To je gumeno drvo. tako ga zovu, ali ne znam zbog čega. Naša vjera je mnogo jača od toga. Zaobilazimo ga u širokom luku, tako da ja ne bih da provjeravam da li je ukleto – rekao je mladić iz obližnjeg sela.

Dečko i djevojka u prolazu su prokomentarisali da ne vjeruju u to i da ga prilikom prolaska ne obilaze. Prema njihovim riječima stariji ljudi bolje znaju šta to nije u redu sa drvetom.

“Kao niko ne vjeruje, ali niko to ne pipa. Nismo ništa čuli da se loše desilo, ali niko to ne čačka – rekao je stariji gospodin.

“To drvo tu stoji ne zna se od kad. Takvo je, kakvo je, niti raste nisi se suši. Ja u to ne vjerujem, ali ga ne diram” – dodao je stariji meštanin.

Kako kaže narodna izreka “đavo mi nije dao mira” i odlučila sam da ispitam ukletost drveta. Nakon razgovora sa mještanima odlučila sam da to nisu dovoljni razlozi koji bi me odgovorili od toga da dodirnem drvo. Kako sam mu prilazila sve bliže neki nemir i strah su me obuzimali. Moram da priznam da sam se malo plašila da ga dodirnem. Ipak, skupila sam snage i dodirnula njegovu hrapavu, suhu koru. Nije mi bilo svejedno, a sada je ostalo samo da čekam njegovu “reakciju”.

ISTORIJA “UKLETOSTI”
Vjeruje se da je drvo zasađeno tokom Prvog srpskog ustanka, a kada je počelo da biva “zlo” niko od mještana ne zna. Svi u obližnjim selima ga pamte od kada su se rodili, a rijetko ko se usuđuje da ga dodirne ili bude u njegovoj blizini.

Drvo je divlja jabuka koja vodi porijeklo sa Kavkaza, visoko je oko 3 metra i ima široku i gustu krošnju. Kažu da ima plod svake druge godine, a kako se sačuvalo svih ovih godina bez ljudskog uticaja ostaje nejasno.

KAKO DRVO DJELUJE?
“Kažu da je hajduk Stevan Jakovljević iz Belušića legao pod drvo da se odmori. Kada se probudio, dugo nije mogao da otvori oči, a kad je uspio, ostao je razrok – navodi Jovanović za Ikragujevac.com.

Postoji priča i o mještaninu koji je lomio grane sa njega, dok je bio u alkoholisanom stanju, nakon čega je legao da odspava baš ispod krošnje. Navodi se da su njegova djeca kasnije bile nakaze.

Nisu dobro prošli ni vrijedni ljudi, te je tako jedan čovjek orao u njegovoj neposrednoj blizini. Kada je krenuo kući prevrnuo se sa traktorem i poginuo. Takođe postoji priča da je jedna djevojka umrla na dan svog vjenčanja samo jer je sa drveta otkinula jednu grančicu.

ŠTA SE DESILO NAKON ŠTO SAM DODIRNULA DRVO?
Iako su se lokalni mještani čudili što smo prevalili toliki put da bismo provjerili ukletost drveta, moram da kažem da se ništa u povratku čudno nije dogodilo. Možda samo naša ekipa nije imala tu nesreću, ali to nije tako loša vijest. Svakako vam ne bi preporučila da ga dodirujete i isprobavate njegovo dejstvo, jer očigledno postoji razlog zašto će vas na to upozoriti skoro svi mještani. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending