Pratite nas

Razglednice

Đavo joj nije dao mira: ŠTA JE DOŽIVJELA MILICA KADA JE DODIRNULA “UKLETO DRVO” KOD REKOVCA?

Published

on

Negdje na pola puta između mjesta Oparić i Belušić, kod Rekovca nalazi se famozno “ukleto” drvo, koje neki zovu i “gumeno” iz neobjašnjivih razloga. Milica Drinčević, reporterka Espresa odlučila je da ispita da li zaista postoji nešto paranormalno u tom drvetu, te se uputila ka njemu.

Pored mnoštva fotografija koje se mogu pronaći na Internetu bilo nam je teško da ga pronađemo – piše Milica. Na prvi pogled ne izgleda ništa drugačije od bilo kog drveta, osim što se u trenutku kada smo ga posjetili bilo osušilo u poređenju sa niskim rastinjem koje ga je “opkolilo”.

Osim toga da je drvo ukleto može se pronaći još i da se niko već dugi niz godina ne usuđuje da obrađuje zemlju koja je u njegovoj blizini, ali to ipak nije tačno, jer se kukuruz nalazi na metar od drveta. Malo je čudno, priznajem što je samo taj prostor, dokle doseže korijenje drveta ostalo netaknuto.

Dok sam iz daljine posmatrala drvo zapazila sam da svaki automobil kada prolazi skrene na drugu stranu puta, kako ne bi prošao tik uz drvo. Očigledno je vjerovanje u paranormalno drvo rašireno među lokalnim stanovništvom. Upravo zbog toga odlučila sam da pitam mještane šta misle o tom vjerovanju.

“To je gumeno drvo. tako ga zovu, ali ne znam zbog čega. Naša vjera je mnogo jača od toga. Zaobilazimo ga u širokom luku, tako da ja ne bih da provjeravam da li je ukleto – rekao je mladić iz obližnjeg sela.

Dečko i djevojka u prolazu su prokomentarisali da ne vjeruju u to i da ga prilikom prolaska ne obilaze. Prema njihovim riječima stariji ljudi bolje znaju šta to nije u redu sa drvetom.

“Kao niko ne vjeruje, ali niko to ne pipa. Nismo ništa čuli da se loše desilo, ali niko to ne čačka – rekao je stariji gospodin.

“To drvo tu stoji ne zna se od kad. Takvo je, kakvo je, niti raste nisi se suši. Ja u to ne vjerujem, ali ga ne diram” – dodao je stariji meštanin.

Kako kaže narodna izreka “đavo mi nije dao mira” i odlučila sam da ispitam ukletost drveta. Nakon razgovora sa mještanima odlučila sam da to nisu dovoljni razlozi koji bi me odgovorili od toga da dodirnem drvo. Kako sam mu prilazila sve bliže neki nemir i strah su me obuzimali. Moram da priznam da sam se malo plašila da ga dodirnem. Ipak, skupila sam snage i dodirnula njegovu hrapavu, suhu koru. Nije mi bilo svejedno, a sada je ostalo samo da čekam njegovu “reakciju”.

ISTORIJA “UKLETOSTI”
Vjeruje se da je drvo zasađeno tokom Prvog srpskog ustanka, a kada je počelo da biva “zlo” niko od mještana ne zna. Svi u obližnjim selima ga pamte od kada su se rodili, a rijetko ko se usuđuje da ga dodirne ili bude u njegovoj blizini.

Drvo je divlja jabuka koja vodi porijeklo sa Kavkaza, visoko je oko 3 metra i ima široku i gustu krošnju. Kažu da ima plod svake druge godine, a kako se sačuvalo svih ovih godina bez ljudskog uticaja ostaje nejasno.

KAKO DRVO DJELUJE?
“Kažu da je hajduk Stevan Jakovljević iz Belušića legao pod drvo da se odmori. Kada se probudio, dugo nije mogao da otvori oči, a kad je uspio, ostao je razrok – navodi Jovanović za Ikragujevac.com.

Postoji priča i o mještaninu koji je lomio grane sa njega, dok je bio u alkoholisanom stanju, nakon čega je legao da odspava baš ispod krošnje. Navodi se da su njegova djeca kasnije bile nakaze.

Nisu dobro prošli ni vrijedni ljudi, te je tako jedan čovjek orao u njegovoj neposrednoj blizini. Kada je krenuo kući prevrnuo se sa traktorem i poginuo. Takođe postoji priča da je jedna djevojka umrla na dan svog vjenčanja samo jer je sa drveta otkinula jednu grančicu.

ŠTA SE DESILO NAKON ŠTO SAM DODIRNULA DRVO?
Iako su se lokalni mještani čudili što smo prevalili toliki put da bismo provjerili ukletost drveta, moram da kažem da se ništa u povratku čudno nije dogodilo. Možda samo naša ekipa nije imala tu nesreću, ali to nije tako loša vijest. Svakako vam ne bi preporučila da ga dodirujete i isprobavate njegovo dejstvo, jer očigledno postoji razlog zašto će vas na to upozoriti skoro svi mještani. (Naj portal)

Razglednice

Ruskinja Elena Šket u Banjaluci izrađuje zdrave slastice: Bijeli šećer nema nikakve nutritivne vrijednosti, samo prazne kalorije

Published

on

Sa sjevera Rusije u Bosnu i Hercegovinu, Elena je došla prije desetak godina. Ovdje je osnovala porodicu, ali i stekla novi hobi koji prerasta u ozbiljan biznis- pravljenje zdrave čokolade bez šećera.

Ruskinja Elena Šket se prije desetak godina doselila u Bosnu i Hercegovinu. Ova 38-godišnjakinja trenutno s porodicom živi u Banjaluci gdje je razvila slatki hobi – izradu slastica bez šećera. O hobiju koji zapravo polako prerasta u ozbiljan biznis, Elena je rado govorila za naš portal.

-Rođena sam u jako malom (po veličinima Rusije) gradu na sjeveru. Grad se zove Uhta. Sad živim u Banjaluci i baš mi se sviđa i grad i država i divni ljudi koje susrećem. Nakon godina života na sjeveru, ova klima mi baš prija! Planine, prelijepa priroda, otvoreni ljudi, sve ovo svaki dan čini moj život boljim – kaže nam Elena na čistom bosanskom jeziku.

Njeno ime sve više ljudi prepoznaje i veže za brend chocology, a o čemu je riječ, pročitajte u nastavku.

 Bez čokolade nisam mogla živjeti

-Sve je krenulo od mojih ličnih promjena 2016. kad sam više pažnje obratila na svoju ishranu, konzumiranje slatkiša koji su mi uvijek bili pri ruci, jer sam veliki slatkoljubac, a bez čokolade nisam mogla živjeti. Uvijek sam sa svakog putovanja donosila neku zanimljivu čokoladu kao i proizvode sa dodatnim šećerom koji nisu ni spadali u kategoriju poslastica ali su ga imali u svojem sastavu. Nisam imala baš mnogo vremena da se ozbiljno bavim slasticama jer je moj primarni posao bilo računovodstvo. No, tada sam u Rusiji probala čokoladu koja ne sadrži zaslađivače i zaljubila sam se! Bila je to čokolada od rogača. Iskreno, prije toga nisam ni znala što je rogač.Tako sam odjednom iz upotrebe izbacila sav bijeli šećer.

Nije mi bilo teško hraniti se zdravo jer volim voće, povrće i žitarice. Osjećala sam se energičnije i raspoloženije. Od tada su moji deserti bili voće i suho voće, no počela mi je nedostajati raznovrsnost slatkiša, stoga sam odlučila početi praviti kuglice od suhog voća, orašastih putera, kakaa, kao i sirove tortice. U to vrijeme, u Rusiji nije bilo razvijeno tržište zdravih slastica tako da mi je sinula ideja da pravim i prodajem kuglice jer su doista ukusne, hranjive i zdrave.

Upitali smo Elenu da nam svojim riječima kaže zašto su klasični slatkiši, industrijski na koje smo navikli – loši.

-Bijeli šećer nema nikakve nutritivne niti bilo koje druge vrijednosti. Prazne kalorije, visok glikemijski indeks, zbog kojeg mi jako brzo dobijamo “dozu” sreće, ali takođe brzo se traži nova “doza”. I tako upadamou začarani krug i stvara se ovisnost. Debljamo se, lažno se zasitimo. Osim toga svi znamo kako šećer utječe na zube, nervni sistem, pogotovo kod djece! I djeca sa takvim izborom slatkiša u prodavnicama, nažalost, jako rano dobiju različite alergije i bolesti, a koje su vezane ne samo za šećer, nego i za ostale štetne sastojke industrijskih poslastica.

 Prštim od energije

O benefitima izbjegavanja industrijskog šećera, a koje je osjetila na svojoj koži, Elena kaže da se nikad nije osjećala bolje.

-Od kako ne jedem te kupovne slastice, i te kako sam osjetila poboljšanja razna. Prije sam se često osjećala umorno, neraspoloženo, nenaspavano, letargično. I stalno sam bila u potrazi za novim slatkišem. A kad sam odustala od šećera, nisam mogla vjerovati koliko imam energije! Koža mi je takođe postala mnogo ljepša i čišća!

Elena je još za vrijeme života u Rusiji završila kurs vegan čokolaterije i kako naglašava, doslovno zaronila u svijet čokolade. Dio svog oduševljenja je i nama prenijela.

-Prošla sam kurs vegan čokolaterije u Rusije, ali ne smatram da sam završila, jer učim svaki dan u praksi, kroz razmjenu iskustvom sa kolegama i nastavnicom Marinom Osadčenko (osnivačem škole vegan čokolade). Ja sam bukvalno uronila u svijet čokolade. Najzanimljivije je bilo saznati o kakao plodovima (zrnu): da se razlikuje po regijama uzgajanja, da ukus čokolade jako zavisi od tih regija. Da postoje vrhunske aromatične vrste kakao zrna, koja ja i koristim u svojoj proizvodnji. I još mnogo, mnogo toga!

Elenina trenutna proizvodnja odvija se u njenoj kuhinji, ali…

-Na putu sam prema preduzetništvu i nadam se da ću uskoro imati malu proizvodnju sa zvaničnim biznisom, da bih mogla širiti bezštetne poslastice u prodavnice i kafe slastičarne koje podržavaju zdravi način života!

Više o Eleninom slatkom i zdravom biznisu možete saznati na njenom Instagram profilu chocology.ba.

 Zašto su neke čokolade jeftinije od drugih?

Kakao maslac. Često se zamjenjuje različitim jeftinim biljnim ili mliječnim mastima. Hidrogenizirane masti smanjuju cijenu čokolade ali i oduzimaju njen ukus i kvalitetu.

Zaslađivači. Dodavanje prirodnih sirupa, meda, nerafiniranih šećera uvijek je skuplje nego stavljanje bijelog šećera koji često u deklaracijama stoji na prvom mjestu. To znači da je od njega u većem dijelu sastavljena industrijska čokolada čime se maskira okus jeftinih sastojaka i pogoršava kvalitetu.

Kakao prah. Čokolade na policama prodavnica uglavnom sadrže jeftiniji kakao prah s nižim intenzitetom okusa i takve čokolade nemaju puninu arome dok ih konzumirate, za razliku od aromatične kakao paste koja se koristi u visokokvalitetnim čokoladama kakve su Chocology čokolade.

Arome. Da bi industrijska čokolada imala intenzivniji miris i okus, proizvođači često dodaju vještačke arome.

Topinzi i punjenja. Kraft čokolade sadrže kvalitetno liofilizovano voće, orašaste plodove, prirodne boje i mirise voća i začina koji se mogu dodavati i kombinirati po želji klijenta, dok masovne čokolade naravno nemaju takve opcije.

( E. K./Najportal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending