Kada su 1972. godine objavili rad Ograničenja rasta, naučnici sa Masačusetskog tehnološkog instituta uzburkali su javnost. Tada su poručili da će nas ubrzani industrijski razvoj dovesti do društvenog kolapsa u 21. vijeku. Njihove rezultate nedavno je provjerila holandska naučnica Gaja Herington i ispostavilo se da su bili u pravu.

Herington ističe da se stara studija preklapa sa novim podacima, prema kojima će se ekonomski rast zaustaviti krajem ove decenije, ako nastavimo da se ponašamo kao do sada. Potom će uslijediti decenija opadanja, dok društveni kolaps možemo očekivati oko 2040. godine.

„Ostvarivanje kontinuiranog rasta nije moguće“, poručila je Herington i podsjetila da postoje održivi načini za kreiranje prosperiteta, kojima još uvijek ne poklanjamo dovoljno pažnje.

Loša ekonomija samo je jedan od razloga za preispitivanje društva. Klimatske promjene, uništavanje bioraznovrsnosti i epidemije jednako su dobri izazivači kraha, kao i njihove kombinacije. Ako bi jednog dana zaista došlo do društvenog kolapsa, istraživanje sprovedeno na Svjetskom institutu za održivost otkriva da bi Novi Zeland, Island, Ujedinjeno Kraljevstvo, Tasmanija i Irska imali najviše izgleda da opstanu.

Prilikom pravljenja ove liste istraživači su uzimali u obzir umjerene klimatske odlike zemalja, sposobnosti da uzgajaju hranu za sopstvenu populaciju, zaštite granice od masovne imigracije, održavaju električnu mrežu i određeni nivo proizvodnje. Manje naseljena ostrva obično dobro stoje u svim navedenim kategorijama, zbog čega su izbila u prvi plan.

Novi Zeland, koji se prema studiji našao na vrhu liste, zauzima površinu veliku gotovo kao ijeli Balkan, ali ima samo oko pet miliona stanovnika. Od Australije, najbližeg kopna, udaljen je više od 1.600 kilometara. Bezbjednost ove zemlje je na visokom nivou, kao i mogućnosti za bavljenje stočarstvom, a broj rijeka sasvim dovoljan za proizvodnju energije.
Nikome, međutim, nije u interesu da dođe do kolapsa. Naučnici ne objavljuju sumorna predviđanja o ekonomiji i liste pogodnih mjesta za preživljavanje da bi slutili na zlo, već da bi se pomoću rezultata razotkrili problemi. Države koje se ne nalaze u društvu Novog Zelanda i drugih nabrojanih zemalja sada znaju na čemu bi trebalo da porade ukoliko žele da razviju otpornost na urušavanja sistema.

„Težnja ka ekonomijama koje se sprovode u zadnji čas i imaju vječnu potrebu za većom efikasnošću nije nešto što bi trebalo primjenjivati da bi se stvorila otpornost. Moramo da imamo manje rigidan sistem, tako da u slučaju šokantnog događaja možemo da odgovorimo pomoću rezervnih kapaciteta“, rekao je Aled Džouns, koautor istraživanja i profesor Univerziteta Anglija Raskin. (Naj portal)