Pratite nas

Razglednice

Sve su prilike da će u BiH biti sve više ovakvih slika: U ULOGU VIŠE KOKOŠKI, NEGO STANOVNIKA

Published

on

Nekada opština, a sada mjestašce u odumiranju, Ulog u opštini Kalinovik se smjestio na nadmorskoj visini od oko 600 metara na lijevoj obali čiste i bistre Neretve, koja pamti neka bolja i sretnija vremena kada je ovom malom varošicom bilo puno dječije graje i vrijednih domaćina kojih se danas samo rijetki sjećaju.

Rijetki mještani u Ulogu pričaju da je to nekada bila “jača” i brojnija opština od Kalinovika i da je ljepote ovog kraja prepoznala i Austrougarska koja je izgradila put preko ovog kraja i da se njime najlakše i najbrže moglo stići do mora. Danas, vele, ovaj kraj je zaboravljen od svih i u njega ne ulaže gotovo niko.

Ulog i danas ima staru i novu školu, ali ni u jednoj ni u drugoj već odavno nema nijednog đaka. Ulog ima pravoslavnu i katoličku crkvu, ima i džamiju, ali i u ta vjerska zdanja dolaze samo rijetki potomci nekadašnjih žitelja.

Prodavnica koju su u Ulogu zvali “Zadrugom” i gdje su se snabdijevali mještani okolnih sela i ovog gradića, koji po arhitekturi i klimi, pogotovo ljeti, lični na primorske gradove, zarasla je u šiblje i polako nepovratno se urušava. Nema ni pijačne vage na kojoj se vagala i prodavala stoka koju su mještani okolnih sela dogonili četvrtkom i prodavali mesarima i kupcima, uglavnom iz Sarajeva.

Ulogom danas šeta više kokoški porodice Tunguz nego stanovnika, iako je ljetni avgustovski dan. Svako ko i u ljetnim mjesecima boravi u Ulogu i želi da nešto kupi od životnih potrepština, mora automobiliom otići do Kalinovika, kome je Ulog pripao, jer je od 1962. godine izgubio status opštine, ili do Istočnog Sarajeva.

“Ulog je pedesetih godina sada već prošlog vijeka imao 7.000 stanovnika, a do 1970. godine škola u Ulogu je sa područnim školama, kojih je bilo u Trešnjevici, Selima, Tobićima brojala 700 đaka. Ulog je pripadao Srezu Nevesinje i bio je jača opština od Kalinovika, kome sada pripada”, priča Petko Višnjevac, jean od rijetkih stanovnika Uloga.

Višnjevac dodaje da ljeti u Ulog dolaze samo oni koje vuče nostalgija za zavičajem, da je nakon rata sagrađena pokoja vikendica, ali zimi tu ostaju samo oni koji odbrojavaju posljednje dane života.

“Ovdje zaista ima puno ljepote, jer je Ulog na 40 kilometara nizvodno od izvora Neretve, koja je najljepša rijeka na planeti. Ali, čini mi se da i oni koji bi možda mogli tu nešto da sagrade, odustaju zbog lošeg puta jer od tunela koji je srušen zbog izgradnje hidroelektrane na Neretvi, a gradila ga je Austrougarska, makadam je u dužini od oko pet kilometara”, priča Višnjevac.

Nekadašnju gradsku kafanu, koja je svojevremeno svakodnevno radila i u kojoj su se ispredale različite priče, pjevalo i pilo, danas pokušava vratiti u život Novo Crovina iz sela Kovačići.

“Ovdje imam namjeru napraviti etno-kafanu. Možda se vrati život – kaže Novo. (Naj portal)

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending