Pratite nas

Razglednice

Zapušten vjerski objekat u Bosanskom Petrovcu: NIKO NE SMIJE DA POMJERI KAMEN CRKVE, JER SE VJERUJE DA ĆE PADATI KRVAVA ILI CRNA KIŠA!

Published

on

Brojni su ostaci materijalne kulture koji svjedoče o dugom kontinuitetu ljudskog bivstvovanja na području Bosanskog Petrovca, a jedan od takvih dokaza su i tajnovite ruševine prastare crkve iz srednjovjekovnog perioda u selu Kolunić, nekoliko kilometara od pomenutog grada.

Ostaci ovog vjerskog objekta, u čijoj blizini se nalazi i nekropola stećaka, nalaze se odmah pored puta koji Bosanski Petrovac, preko planinskog prevoja Oštrelj, povezuje s Drvarom.

Mještani sela Kolunić kažu kako i danas živi legenda da će, ukoliko se na crkvi pomjeri bilo kakav kamen, padati crna ili krvava kiša.

Ovo materijalno dobro je upisano u registar nacionalnih spomenika pod zaštitom države, ali je proteklih decenija čitav lokalitet ugrožen nebrigom i nekontrolisanom gradnjom.

Od crkve su danas vidljivi ostaci nekadašnjih zidova i zvonika, a građena je od isklesanih kamenih kvadara. Nema preciznih istorijskih podataka o vremenu kada je izgrađena, ali se pretpostavlja kako bi to moglo biti čak u 12. vijeku, kada je čitav ovaj prostor pripadao srednjovjekovnoj župi Pset, kojom su vladali ugarski vazali.

Prvi poznati župan koji je upravljao pomenutom župom bio je neki Dionizije, koji se spominje u jednom spisu iz 1266. godine, kasnije njome vladaju knezovi Babonići, a potom pripada velikašima iz poznate porodice Blagajskih.

Također, istorijski izvori pominju i plemenitaške rodove Kolunića, koji su imali svoje posjede u župi Pset, a po njima danas ime nosi obližnje selo u podnožju planine Osječenice.

Prodorom Osmanlija porodice iz ovoga plemana se povlače na zapad i sjever, na teritorij Hrvatske, a mnoge od njih su i do danas zadržale svoja prezimena.
Crkva je kratkotrajno bila predmet arheoloških istraživanja šezdesetih godina prošlog vijeka, kada je ustanovljeno da je visina crkvenog tornja iznosila 13,5 metara.

Također, tada je istraživana i obližnja nekropola s pedesetak stećaka sa srednjovjekovnom ornamentikom, te su na pojedinim nadgrobnim spomenicima uočeni natpisi pisani glagoljicom.

Nažalost, kako pišu “Nezavisne” čitav ovaj lokalitet je vremenom zapušten i zarastao, te je realna opasnost da ovo kulturno blago vremenom bude potpuno uništeno.
Istoričari smatraju da su potrebna obimnija i detaljnija arheološka istraživanja cijelog lokaliteta kako bi se detaljnije utvrdilo iz kojeg perioda potiče, kao i njeno stilsko određenje, a ruševine crkve danas privlače posjetioce zaljubljene u daleku prošlost. (Naj portal)

PROČITAJTE I OVO:

Bosanski Petrovac: POGLEDAJTE KRAŠKE VRTAČE, NEVJEROVATAN PRIRODNI FENOMEN

Razglednice

Njih dvoje imaju jedinstven stil života: ŽIVE BEZ STALNOG DOMA, ČUVAJUĆI TUĐE KUĆE PO SVIJETU

Published

on

Jedan britansko-američki bračni par pronašao je jedinstven način života – nemaju stalni dom niti troškove stanovanja, već putuju svijetom čuvajući kuće i stanove nepoznatih ljudi. Zauzvrat, imaju besplatan smještaj i brinu o ljubimcima i biljkama vlasnika dok su oni odsutni.

Ovaj način života omogućava im da uštede na troškovima stanovanja, što im odgovara, i ne planiraju da stanu.

“Oboje volimo putovanja, a ovakav stil života privlačio nas je od samog početka. Upoznali smo se 2013. dok smo oboje živjeli u inostranstvu, i odmah smo zavoljeli ovu ideju. Čuvanje nečijeg doma uglavnom uključuje brigu o kućnim ljubimcima, biljkama, održavanje sigurnosti i higijene doma, a sve u zamjenu za besplatan smještaj – objašnjava Ejmi Hornsbi.

Do sada su obišli oko 15 zemalja i stekli brojne prijatelje, među kojima su i ljudi i životinje. Ovako mogu da putuju polako i posjećuju manja mjesta i sela koja bi kao turisti vjerovatno propustili.

Putujući i boraveći u tuđim domovima, oni rade na daljinu – Ejmi kao slobodni pisac, a njen suprug kao učitelj engleskog jezika. Iako su daleko od klasičnog doma, ovakav način života omogućava im minimalne troškove dok istražuju svijet i zarađuju.

Ona i njen suprug prvi put su čuli za ovakav način putovanja dok su živjeli u Južnoj Koreji, a zatim se preselili u Poljsku. Kroz preporuke i grupe na društvenim mrežama, pronašli su ljude kojima je bila potrebna briga za kućne ljubimce tokom njihovog odsustva. Tako su stekli prve preporuke, što im je kasnije pomoglo u prijavama na platforme za čuvanje kuća.

Prve zadatke dobili su u Engleskoj, gdje su čuvali mačke, a potom i papagaja. Ovaj način života brzo je postao njihova svakodnevica, a sa mnogim vlasnicima su ostali u kontaktu. Dvoje vlasnika čak su im bili svjedoci na vjenčanju tokom pandemije.

Poslije više od 50 čuvanja, znaju šta im odgovara. Uživaju u minimalizmu, brizi za prelijepe životinje i stvaranju jedinstvenih uspomena. Povremeno moraju popuniti praznine sa nekoliko noćenja u hotelima, ali ih to ne ometa u njihovom načinu života.

Tokom pandemije su pokušali da se skrase u Engleskoj, ali ubrzo su shvatili da im to ne odgovara. Vratili su se putovanjima, prodali svoj namještaj i nastavili sa životom bez stalnog doma.

Iako mnogima ovakav način života nije razumljiv, Ejmi i njen muž ga istinski vole i vjeruju da je život prekratak da bi se živjelo po tuđim očekivanjima, prenosi Business Insider. (Naj portal)

 

Nastavi čitati

Preporučujemo

Trending